Orto Fest: Intimn Frizurn

 Malo je slovenskih izvođača koji se u ovom trenutku mogu pohvaliti posve vlastitim zvukom u kojem se ne osjeti ni trunka oponašanja. Praktički se tome nisu mogli othrvati ni ljubljanski Intimn Frizurn, koji već dobru godinu, možda i malo više, brane stijeg slovenske uspavane alternativne scene s potpuno samosvojnom mješavinom tako različitih glazbenih utjecaja da su oni mutirali u nešto što živi samostalno. Iz multisounda u iznova generirani IF sound, koji bi se najlakše dočarao paletom između popovski obojenih Mr. Bungle i feelingaške funky varijante reggaea na speedu. Nešto takvo prije bi se očekivalo u Francuskoj, gdje je mješavina multikulturnog suživota alžirskih, marokanskih, turskih doseljenika i autohtonih Francuza na domaće police dovela malo more funka, rapa, reggaea pa i rocka s vrlo egzotičnim prizvukom. Ovaj put, međutim, govorimo o Sloveniji- o okolini u kojoj su svaka odstupanja od kruto diktiranih glazbenih smjernica vrlo rijetka. Intimn Frizurn nedvojbeno su dio te svježe ponude koja vam svoj koktel zvuka servira u obliku prvijenca KokosKokos Presenta: Intimn Frizurn, a još su uvjerljiviji uživo.

Vidio sam ih već nekoliko puta i svaki put su zvučali drukčije. Iz znatiželje kakvo će zvučno ruho odjenuti za svoj nastup na Orto festu, uputio sam se prema centru. Utorkov sunčani dan odzvanjao je u blagoj hladnoći večernje smirene atmosfere, a pred ljubljanskim hramom svibanjskog kulturno-glazbenog događanja, Orto barom, do devet sati nije bilo osjetiti ništa što bi najavljivalo bilo što posebno i zanimljivo u utrobi prvog kata. Nigdje nikakvih plakata na kojima bi se bilo što oglašavalo velikim slovima ili provokativnom slikom. Samo je prodavač karata za šankom, koji je ovaj put bio vidljivo dobre volje i naspavan, svako malo iz-pod pulta izvlačio svežanj karata i gostima koji su kapali u lokal za nju naplaćivao podnošljivih 5 €. Ipak, do deset sati na prvom se katu skupila sasvim ugodna gužva od nekih 50 ili malo više ljudi. Svjetla se prigušuju. Na pozornicu se penju Intimn Frizurn. Vidljivo smireni i spremni na grupnu meditaciju.

Otvarajuća pjesma već prvim akordima ostavlja prilično snažan miris egzotike- ‘Shupak’, koja nakon ljuljajućih taktova orijentalno obojenog reggaea zareže betonski čvrstim, a opet ukusnim distorziranim zvukom gitare. Kolektiv djeluje besprijekorno i suvereno od prvog akorda. Sjajna uvertira za energetski šutnuti ubrzani beat ‘Chobanske’, u kojoj se posve opuste. Milan Jerkić nedvojbeno je jedan od najopuštenijih frontmena slovenske scene, a uz to ima nešto što kod nas nema baš svatko- karizmu. Njoj se posve prirodno priključuju i ostali članovi grupe, među kojima je svoj vidljivi dio pozornice izborio ponajprije tetovirani izganjač gitarskih zvukova, Žiga Rangus. Iz pozadine ga ipak vrlo korektno i erotično podupire ritam dvojac Iskra – Kranjc, a svako malo čuju se i klavijature Mateja Froebea. Intimn Frizurn vrte svoj film, ili bolje rečeno: soundtrack života i više-manje bizarnih, ali zato ništa manje privlačnih misaonih ekskurzija. Slijedi čudaška funkadelija ‘Snow’, koja nastavlja ciklični let po orbiti spontanog pokreta, uigrane sinkronosti ritma i erotike zvuka, što kao cjelina djeluje besprijekorno, nešto kontemplativnije i taman dovoljno začinjeno za sve ljubitelje nekih The Mars Volta kojima treba doza balkanskog melosa off beat kola. Za njom zahuji ‘Kataifikataifi’, instrumentalac od nekoliko minuta. Smirivanje tempa i čvršće priljubljivanje tijela potiče, po mom mišljenju, jednu od ljepših pjesama s Kokos Kokos Presente. ‘Hide, Baby!’. Blago tužna i shizofrena vizija ljubavi i postojanja. Utjelovljeni oblik čežnje. Kako bi zvučalo ponedjeljkovo jutro uglazbljuje nešto što bi moglo biti glazbeni blizanac prethodne pjesme, premješten u svjetlije i optimističnije registre- ‘Monday Morning’. A nakon niza starih pjesama slijedi i dio menija novih pjesama kojima namjeravaju začiniti sljedeću ploču, koja već neumoljivo dobiva jasne konture- ‘Funkina Basso’. Blagi offbeat i ponajprije bitno organskiji oblik onoga u što su Intimn Frizurn mutirali tijekom tih godina glazbenog samoizgrađivanja. ‘Street Lights’ su vizija grada na koji bi gledao s ljubljanskog grada, a odmah potom jedna od domišljatijih, ponajprije izvornih i posve originalnih obrada jazz klasika na urbani alter osjećaj- ‘Summertime’. Baš zamišljam da bi ta verzija na ploči mogla zvučati kao samostalni entitet, na koji počnete uz malo izmijenjen ritam i već uvelike popularnu melodiju cijeli dan plesati i zviždati. Vrlo uvjerljivo. Vrlo prirodno. Vrlo erotično i seksi. Nakon ‘Salvenie’ i energičnog i neočekivanog dopinga u obliku pjesme ‘Bounce’ opet nešto za oživljavanje poznatijih sentimenata. ‘The Fall’. Ritmički basovima i bubnjevima pun uvod slijeva se s gitarskim ambijentalom. Ljeta je kraj prije nego što je uopće počelo. Ili ipak ne? Da ne bismo zaspali, prilično ujednačen ritam razbija smetnja ‘Coitus Interruptus’, u kojoj se, kao već nekoliko puta dotad, u cjelinu prikrada kazoojevska interpretacija saksofona. Nakon minute artikulirane ludosti vrijeme je za prebacivanje u višu brzinu- ‘Shake It’, nakon koje Milan napušta pozornicu i odpleše pred prve bojne linije na posve samostalni šamanski obred plesne katarze. ‘Can’t Let Go’ zazvuči gotovo rockerski. K vragu s purizmom i čistim linijama! Da su ponajprije domaći u lijepljenju glazbenih kolaža fuzije jazza, reggaea, funkovskog ritma i gitara dokazuje još jedan biser večeri- lijepa i neodoljivo privlačna ‘Maria’, nakon koje je vrijeme za nešto posve novo i još neisprobano: balkanski reperi poput Eda Maajke i društva dobili su suverenog konkurenta. Milan je dotad već dokazao da mu jezik teče kao podmazan, no nakon reperskog izljeva svoje povijesti zatvaraju se usta i onim najvećim sumnjičavcima koji bi sumnjali u jezične, intelektualne, a ponajprije inspiracijske potencijale ove mlade postave. Za kraj još malo jazza? Nema problema. Nakon završnog atentata jazzovskog melosa vrijeme je za prijelaz s mentalne i emocionalne transcendencije u stanje pomirenosti sa stvarnošću. Koncerta je neopozivo bilo kraj. The show is over, honey!

Nakon iskustva Intimn Frizurn moguće je samo dvoje- ako ste glazbeni sladokusci, željni zabave i zvučnih eksperimenata začinjenih sarkazmom, onda su vam apetiti bili više nego zadovoljeni. A svim onim konformistima koji su u svojoj konzervativnoj logici glazbenog purizma željeli čuti neki niz obrada uspješnica, Intimn Frizurn su u uši nalili napitak koji će im nedvojbeno biti teško isprati. Intimn Frizurn su zabavljači. Oni su i vizionari i nekonformisti. Oni su provokacija. Znaju biti i cirkus, ali su nedvojbeno jedan od važnijih potencijala slovenske glazbene scene. Long live the IF sound! Viva la musica infinita!