Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Jethro Tull
Izdavačka kuća: Roadrunner Records
Izdanje: 1999
Ocjena: 3.5/5
Jethro Tull su se nakon trogodišnje pauze vratili izuzetno solidnim albumom, čiji je krajnje neobičan naslov zapravo adresa poveznice na njihovu tada tek osnovanu web stranicu. “J-Tull Dot Com” njihov je prvi album koji je izašao preko Ianove neovisne izdavačke kuće Papillon (inače pod okriljem Roadrunnera) nakon što su okončali dugogodišnji ugovor s Chrysalisom, s kojim su surađivali od samih početaka karijere. Glazbeno gledano, riječ je o logičnom zvučnom nastavku odličnog prethodnika “Roots To Branches” (1995), kojim su obnovili svoju verziju progresivnog folk rocka i dodali mu brojne elemente world glazbe, prije svega orijentalne. “J-Tull Dot Com” u tom smislu ide još dalje jer sadrži razne elemente world glazbe, od Bliskog istoka do Južne Amerike. Ian je kao svjetski putnik sve više bio oduševljen etno glazbom pojedinih zemalja, što je dokazao i svojim drugim solo albumom “Divinities: Twelve Dances with God” (1995), na kojem je miješao klasiku i različite etno glazbene utjecaje koji se prelijevaju s tradicijama svih većih svjetskih religija. “J-Tull Dot Com” lijepo je uravnotežen između lakših trenutaka, u kojima prevladavaju etno motivi, i udarnijih, hard rockerskih dionica, koje se kao cjelina dobro spajaju u pretežno prepoznatljivu zvučnu sliku Tullove verzije folk rocka.
Nakon što je Steve Bailey na prethodnom albumu uspješno odradio svoju ulogu povremenog basista, na bas gitari zamijenio ga je Jonathan Noyce, koji se u sastavu zadržao dulje od svih dotadašnjih Tullovih basista, osim Davea Pegga (Fairport Convention). Jonathan, koji je bio primjetno mlađi od ostalih članova benda, bio je još jedan od visokotalentiranih glazbenika koji su za Iana oduvijek bili samo privremeni i nipošto nezamjenjiv dio zvuka grupe. Kad su on i klavijaturist Andy Giddings osam godina nakon izlaska ovog albuma spakirali kofere, i to nakon što su se već dobro učvrstili u koncertnoj slici benda, njihov odlazak uopće nije bio iznenađenje. Admiral Ian i njegov najvjerniji pobočnik, gitarist Martin Barre, opet su trebali novu krv. Jedini koji je kroz godine doista uspio steći njihovo povjerenje je bubnjar Doane “big boy” Perry, ali i za njega imaju koncertnu zamjenu kad god je zauzet.
“J-Tull Dot Com” poznat je i po kontroverzi koju je među nekim obožavateljima izazvala, za uobičajene Tullove standarde prilično neobična naslovnica koju je osobno nacrtao Ian. Ona prikazuje nekakvog klečećeg demona s ovnovom glavom i falusom (potonji je element za američko tržište, kako i dolikuje kraljevini lažnih moralista, naravno uklonjen). Takav bi motiv na albumu nekih Black Sabbath djelovao gotovo pretjerano klišejski, a kod Tull je doista prilično neobičan, pogotovo nakon jin-jang motiva na naslovnici prethodnika. Prema Ianovim riječima, riječ je o staroegipatskom bogu sunca Amonu. Skulpturu po kojoj je naslovnica inspirirana, a djelo je kipara Michaela Coopera, iste je godine navodno postavio čak i u svoj vrt. Vjerojatno je to bila samo pristojna reakcija na prijateljski dar, jer jako sumnjam da je Ian u zrelim godinama postao pripadnik bilo koje religije ili kulta, koje je oduvijek s uživanjem sarkastično napadao. Mene osobno više od naslovnice smeta krajnje blesav naslov albuma, koji je više nego očito bio povezan sa tada svježim trendovima informacijskih tehnologija u naponu; od interneta do digitalne telefonije (Ian je tijekom turneje s albumom čak imao naviku da je izveo kratki skeč s mobitelom). U tome bih od “skitnice” očekivao više zrelosti, jer nikad nije bio poznat kao obožavatelj trendova, no očito je računao da će na taj način pokazati kako su moderan bend postali Jethro Tull i tako osvojiti novu generaciju slušatelja. Velika iluzija.
Čak 14 skladbi i još jedna skrivena povrh toga lijepa je mjera, koja donosi više od sat vremena užitka za sve Tullove zaluđenike. Udarni “Spiral”, prožet hard rockerskim rifom, iznenađujuće energično uvodi slušatelja u “zbivanja” albuma. Tu je sve što njihov fan može poželjeti: potpuno klasičan Barreov rif i vrlo dobro prožimanje hammond orgulja i gitarskih dionica u srednjem dijelu. Ianov se vokal, iako nikad više neće zvučati kao nekoć, još više popravio prema nekadašnjim standardima kad je riječ o izražavanju karizme i duhovitosti. “Dot Com” jedan je od boljih trenutaka albuma i jedna od skladbi koje su na koncertima rado izvodili još godinama. Krajnje posrećen eksperiment s etno elementima, Ianovom upotrebom bambusove flaute i hipnotičnim ženskim višeglasjem posebne gošće Najme Akhtar. Ovaj put riječ je gotovo o pop rock skladbi s profinjenim etno motivima na udaraljkama i ambijentalnim aranžmanima na klavijaturama. Tako lijep, melodičan i zavodljivo hipnotičan refren na klavijaturama i gitari, u kojem Ianov vokal prate ženski višeglasi, nisu stvorili već godinama. Krajnje ukusno. “Awol” je solidan i dinamičan prog folk rocker, kojeg krase izuzetno duhovite dionice na flauti, udaran rif i stupnjevan ritam, uz koji ide jedna od Ianovih najneobičnijih vokalnih izvedbi na albumu. Ne manjka nepredvidljivih vremenskih prijelaza i ukusnih instrumentalnih sekcija. Odlični solaži na flauti i gitari u prožimanju s klavijaturama stvaraju san svakog zaluđenika prog folk rocka. Šteta što dojam pomalo kvari više nego očita lirska seksualna aluzija starog razvratnika (tome se kod njega u posljednjim desetljećima jednostavno nećete izbjeći).
“Nothing @ All” (što se “kibernetičkog” naslova tiče – samo još jedna “skitničina” ekscentričnost, iako je autor skladbe Andy Giddings) kratak je, spokojan instrumental na Giddingsovu klaviru, koji albumu donosi još malo simfonijske suptilnosti. “Wicked Windows”, koji lirski dočarava Ianovo zanimanje za najdominantniji softver, prilično je dinamična tvorevina koja je u uvodu položena na spor ritam, simfonijski aranžman i zvučne uzorke, dok ne prijeđe u energičniji rockerski dio s prožimanjem flaute i gitare. Folk rockerski, keltski refren, u kojem Ian vokalom ode najdublje što može i otpjeva stih “Christmas was my favourite holiday” (to smo, doduše, već jako dugo znali, da mu je za praznika najdraže sjediti na kauču pred pucketavim kaminom, peći kestenje i pušiti lulu), nakon čega slijedi barokni motiv na hammondici i udarni rif. Rezultat je izuzetno svečana, magična atmosfera. Udarni “Hunt By Numbers” položen je na prljav, hard rockerski gitarski rif i masivan ritam, uz koji idu razgoropađen, sarkastičan vokal i povremeni ispadi hammond orgulja i flaute u pozadini. Mogu reći da je to gotovo klasična Tullova tvorevina, u kojoj ipak iznenade etno elementi koje unosi ponajprije bambusova flauta. Šaljivi “Hot Mango Flush”, koji sadrži karipski funky ritam, ponajprije preko udaraljki i basa, tekstom i refrenom uspješno dokazuje da “skitnici” još uvijek nije ponestalo smisla za crni humor. Ianova upotreba bouzoukija, lijepe dionice na akustičnoj gitari i karipske udaraljke premještaju slušatelja na neki otok usred Atlantskog oceana. “El Nino”, inspiriran tada aktualnim razornim olujom, sadrži brojne latino etno elemente preko akustične gitare i ritma. Refren preko pilastog rifa i zloslutnog vokala izuzetno je udaran i unosi velik kontrast inače prilično spokojnom toku skladbe, za što se brinu Martinove latino dionice na akustičnoj gitari, suptilne udaraljke i mekani zvukovi flaute.
“Black Mamba”, koji preko metafore o otrovnoj tropskoj zmiji sadrži slabo prikrivenu Ianovu seksualnu aluziju na dvolične žene, ima klasičan folk rockerski uvodni motiv na flauti i klaviru, nakon kojeg slijedi dobar prijelaz sa simfonijskim aranžmanom, udarnim rifom i drskom flautom. Krajnje učinkovita mješavina simfonike, folka i hard rocka te još jedna od najuočljivijih skladbi na albumu. “Mango Surprise” još je jedan prilično duhovit trenutak, sa brojnim afričkim etno elementima i gotovo šamanskim udaraljkama. Krajnje iznenađuje i uvođenje trube. “Bends Like a Willow” sadrži klasičan gitarski rif, odlučnu flautu i dramatičan simfonijski aranžman, koji u interakciji stvaraju prilično zlokobnu atmosferu. Folk hard rocker srednjeg tempa s mnogo dobrih dionica na flauti i teksturama klavijatura. Tekst sadrži jednu od Ianovih najneukusnijih seksualnih aluzija uopće (“she bends like a willow”). Čini se da što je tip stariji, to ga više prožimaju tjelesni porivi i to mu se po glavi roje svakakve gluposti. “Far Alaska” bio bi savršen hard rocker s navijenim rifom, da nema brojne simfonijske i akustične umetke, koje unosi ponajprije drska flauta i Giddingsove višeslojne klavijature. Noyce ovaj put neočekivano lijepo iznenadi kraćom solažom na basu i potvrđuje da je bio vrlo dobar izbor. “The Dog-Ear Years” prava je prog folk rock poslastica, koja sadrži odlične simfonijske teksture klavijatura, raznovrsne udaraljke i gotovo epski refren. Vremenski prijelazi su nepredvidljivi, unutra su brojne složene sekcije s etno elementima, dok je cijelo vrijeme prisutna melodična komponenta. “A Gift Of Roses” također je izvrstan folk rocker s dobrom melodijom na flauti i akustičnoj gitari te krajnje ukusnim dionicama na Giddingsovoj harmonici. Usput se namjerno povremeno probija naelektrizirana električna gitara. Tu se nakratko čak probudi ona folk rockerska magija prošlih majstorija “Songs From The Wood” (1977) i “Heavy Horses” (1978). Odličan završetak albuma.
Ali je li to doista kraj? Nakon duljeg zastoja, kad se čini da je albuma već kraj, odjednom se oglasi Ianov glas, koji se poput krajnje spretnog i lukavog poslovnjaka najprije zahvali slušatelju na kupnji albuma, a zatim odmah prijeđe na stvar i napravi reklamu za naslovnu skladbu svog trećeg, tada tek nadolazećeg solo albuma “Secret Language Of Birds” (2000). Riječ je o odličnom akustično usmjerenom folk rockeru, vrijednom pozornosti svih Tullovih zaluđenika, koji se može mjeriti sa svime što se nalazi na redovnom dijelu “J-Tull Dot Com”. Spomenuti Ianov album inače je odličan, po mom mišljenju čak njegov najbolji do sada, pa ga zato toplo preporučujem svakom ljubitelju grupe kao i svim ljubiteljima eklektičnog folk rocka s etno elementima.
“J-Tull Dot Com” je nakon proteka godina po mom mišljenju puno bolji album nego što se činio u trenutku izlaska, kad je razočarao mnogog fana koji je očekivao da će Jethro Tull nakon “Roots To Branches” otići još stepenicu više u stvaranju inovativnog prog folk rocka (ni sam nisam trebao malo vremena prije nego što sam otkrio sve skrivene kvalitete ovog albuma). Iako nema intenzitet i dramatičnost orijentalno usmjerenog prethodnika, po mom je mišljenju riječ o još jednom vrlo dobrom proizvodu kojim su potvrdili da nisu izgubili želju za istraživanjem i da su još uvijek sposobni ponuditi niz zanimljivih, još neiskorištenih ideja, a pritom održavaju onu svoju izdaleka prepoznatljivu folk rock komponentu. Pritom posebno naglašavam da je unatoč zajedničkoj etno komponenti riječ o još jednom potpuno drukčijem albumu. S obzirom na sva kolebanja i eksperimentiranja koja su prošli od kraja 70-ih, mogu reći: svaka čast što su još uvijek sposobni stvarati ovako dobru glazbu, makar album bio još tako daleko od statusa remek-djela. Ako Tull ikad uspiju stvoriti još neki album barem toliko solidan kao što je bio “J-Tull Dot Com”, to će već biti lijepo iznenađenje. Nažalost, Ian se posljednjih godina radije posvećuje svojoj solo karijeri, feferonima, lososima i mačkama nego da napokon izda novi studijski album pod imenom Jethro Tull. Neki su se fanovi tijekom tih godina čak već pomirili s tim da je njegova solo karijera zapravo nekakav nastavak Jethro Tull bez Martina Barrea. Budućnost će pokazati je li “J-Tull Dot Com” doista bio njihov posljednji studijski album.
Postava
Ian Anderson – vokal, flauta, bambusova flauta, akustična gitara, bouzouki
Martin Barre – električna gitara, akustična gitara
Jonathan Noyce – bas gitara
Andy Giddings – hammond orgulje, klavir, harmonika, klavijature
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Najma Akhtar – prateći vokal na 2
Produkcija
Ian Anderson
Popis pjesama
1. Spiral (3:53)
2. Dot Com (4:26)
3. Awol (5:21)
4. Nothing @ All (0:57)
5. Wicked Windows (4:43)
6. Hunt By Numbers (4:03)
7. Hot Mango Flush (3:52)
8. El Nino (4:43)
9. Black Mamba (4:59)
10. Mango Surprise (1:17)
11. Bends Like A Willow (4:54)
12. Far Alaska (4:08)
13. The Dog-Ear Years (3:35)
14. A Gift Of Roses (3:54)
Silence (0:59)
BONUS: The Secret Language Of Birds (4:37)
Trajanje albuma: 60:21
