Neil Leyton – mali veliki neovisni tip! (2007)
Datum intervjua: 05.10.2007
Neil Leyton je iskričav mladić čije je osnovno vodilo živjeti poslanje samog sebe. Prvi aksiom njegove propovijedi glasi: “Budi to što jesi i ne dopusti da netko drugi određuje pravila igre tvog života i svrhe života.” U Sloveniji se zaustavio već drugi put ove godine, ali ovaj put u okrnjenoj postavi udarnog trija Chris McDougall (bas gitara), Tommie Riot (bubnjevi), Neil Leyton (vokal, gitara). Neovisni kanadski punk rocker prije toga je u okrepljujućim prostorima poznate kamničke underground meke Kotolovnica uzeo gotovo tričetvrt sata za ugodno čavrljanje. Kako govore već priložene slike uhvaćenih trenutaka sa sveobuhvatnim reklamiranjem slovenskog piva tijekom intervjua u stilu bitke crvenih (RockLine) i zelenih šahovskih figura (Neil Leyton trio), spontani dijalozi, smijeh, znatiželjne djevojčice, ukratko, pravo rock n’ roll ozračje. Počeli smo čeonim sudarom zelenih i crvenih…
RockLine: Cheers!
Neil: Cheers!
RockLine: Očito si zaljubljen u Sloveniju, ove godine si je posjetio već drugi put?
Neil: Ovdje je krasno. Ukupno mi je ovo već četvrti posjet kod vas.
RockLine: Kakvi su tvoji dojmovi kad nastupaš kod nas?
Neil: Uvijek je super. Volim nastupati ovdje, pred vašom publikom. Ljudi kod vas znaju cijeniti glazbu. Znaju slušati glazbu, pjesme i znaju se poistovjetiti s energijom tijekom naših nastupa, uđu u ambijent. To mi se sviđa, ljudi kod vas još uvijek razlikuju zrno od kukolja. Drugdje po svijetu često je tako da ljudi dođu na koncert zato što im je netko drugi rekao da idu na koncert, a ne zato što bi sami to željeli, pa onda glazbu na koncertima uopće ne slušaju. Ovdje kod vas ljudi stvarno dođu zato da slušaju glazbu i to je dobro.
RockLine: Kako se dogodilo da nastupaš na čak pet koncerata zaredom u ovoj našoj maloj zemlji, to je svojevrstan fenomen, kako si došao u kontakt za realizaciju ove mini turneje?
Neil: Već nekoliko puta prije razgovarao sam s Izakom (Izak Košir, organizator koncerta, op.a.) da bih želio napraviti više koncerata zajedno u Sloveniji. Nikad nismo napravili pet koncerata zaredom. Najviše tri, plus akustični koncert.
RockLine: Oho, ni to nije malo. Dakle, koncertni nastupi jedno su od tvojih glavnih oružja prosvjetljivanja masa?
Neil: Stalno sam na pozornicama. Krajem ovog mjeseca sviram na šest akustičnih koncerata u Italiji, zatim slijedi 14-dnevna turneja po Njemačkoj i Nizozemskoj. Originalna odnosno prvotna ideja za Sloveniju bila je da napravimo samo tri koncerta i to krajem ovogodišnjeg listopada. Onda su se pojavili Dragan i The Tide, tu je bio Izak i predložili su da napravimo s The Tide ovu turneju zajedno. Tako se i dogodilo. Nakon kraja vraćam se u London na tjedan dana, a onda u Švedsku da pokupim Tommieja (Tommie Riot, bubnjar švedskog sastava The Ghosts, koji u posljednje vrijeme često prati Leytona na koncertima, op.a.) i odmah opet na put natrag u Italiju.
RockLine: Vrlo uzbudljivo. Vidim da ti u tom smislu stvarno nije dosadno…
Neil: Zapravo volim putovati, otkrivati nove zemlje, nova lica, nove ljude. Osim toga jako se trudim održavati veze s agencijama koje bookiraju koncerte, tako da imam zajamčeno stalno nastupanje na pozornicama tijekom godine.
RockLine: Koja je tvoja osnovna umjetnička poruka? Što želiš predstaviti i približiti kroz prizmu svog poimanja glazbe ljudima, masama?
Neil: Smatram da je tu više važnih poruka. Mnogo je manjih važnih stvari koje se zbrajaju i slijevaju u osnovni portret moje glazbene vizije. Okej, ako idem u detaljnu analizu, mogu se pohvaliti da mi moj osnovni princip rada kojem pristupam omogućuje raditi stvari koje želim raditi. Time imam potpunu kontrolu nad svojom glazbenom ideologijom. Primjećujem da danas ljudi često biraju ideologiju moći. Mnogo ljudi tu moć koristi za kontrolu vlastite sigurnosti, osjećaj moći daje im sigurnost. Moć tako postaje osnovni cilj u njihovu životu. Ali ima i drugih, koji se trude ostati pošteni prema samima sebi, koji žive sami sebe, koji ne glume i ne pretvaraju se te ne postaju korumpirani i pokvareni. Ne podređuju se i žive princip svoje osnovne svrhe. Dakle, nije važno jesi li smetlar, liječnik ili umjetnik, dokle god si iskren prema samome sebi i slušaš svoju savjest. Jedna od glavnih poruka koje bi se mladi trebali držati jest da slušaju sami sebe, mnogo bi više trebali slijediti to nego slušanje učitelja, roditelja ili bilo koga drugog, recimo i medija. A to nije lako. Živjeti svoj princip. To je trnovit put koji možeš zaobići u velikom luku, ali onda izgubiš samoga sebe i kontrolu nad tvojim postupcima preuzima netko drugi.
RockLine: Tvoje posljednje izdanje “Bertrayal of Yourself” staro je već otprilike godinu dana. Pripremaš li već materijal za novi album?
Neil: Da. Album je do polovice već pripremljen. Što smo učinili u vezi s nadolazećim izdanjem jest da smo na službenoj web stranici plasirali inicijativu našim obožavateljima da mogu postati aktivni podupiratelji nastanka i izdavanja nove ploče. To znači da stvar možemo izvesti bez izdavačke kuće. Ponudili smo nekakav pretplatnički paket za naše obožavatelje i uz narudžbu albuma preko naše stranice dobivaju po smiješno niskoj cijeni, uz novi album, i verzije sirovih demo snimaka, koncertni DVD, koncertni CD, zatim dodatni poseban materijal originalnih rukopisa stihova pjesama za novu ploču, detaljno objašnjenje koncepta koji se krije u albumu, originalne akorde uz pjesme… Mi tako dobivamo to da si time osiguramo pokriće troškova snimanja, koncertnih nastupa, pripreme demo snimaka, video snimaka. Dakle, album će biti dovršen ovog prosinca. Sirovi miksevi već su napravljeni, snimanje se odvija u Švedskoj, računam da će album izaći u proljeće sljedeće godine.
RockLine: To je ludo dobra ideja. Dakle, svu svoju menadžersku politiku vodiš potpuno neovisno, dakle samostalno!
Neil: Aha. Važno je da ne izgubiš svoju kontrolu nad autorskim pravima i svojim originalnim autorskim materijalom koji se nalazi na službenim izdanjima, dakle kontrolu za svoj rad, za svoju umjetnost. Smatram da bi umjetnici danas u glazbenom poslu trebali koristiti izdavačke kuće više kao pomoć oko distribucije samih ploča. Čak i ako ti ponude puno novca da napraviš ploču kako oni žele, dakle izdavačke kuće, mene to ne zanima. Mnogo je tužnih priča o krajevima vrlo talentiranih mladih glazbenih sastava koji su se utopili u smislu gubitka vlastitog identiteta u stvaralačkom smislu, potpisivanjem ugovora s velikim izdavačkim kućama. Ja gradim na vjernoj bazi iskrenih fanova, zato se držim nastupanja u malim klubovima, koje je namijenjeno šačici ljudi za koju pak znaš da te neće ostaviti na cjedilu. To je zabavno. I ne trebam moć i ne trebam veliko ime. Stvari su stvarno ugodne kad imaš kontrolu nad svojom djelatnošću. Jer događa se da kad izgubiš tu kontrolu, postaneš ovisnik o nečemu što ti nudi netko drugi, vezan uz tu stvar, ovisan o njoj i tako se podrediš nekome drugome koji određuje kako ćeš se ti kao umjetnik razvijati, izražavati…
RockLine: Neil, reci mi kakvi su tvoji korijeni?
Neil: Misliš u glazbenom smislu?
RockLine: Da.
Neil: Rođen sam u Lisabonu i kao dijete odrastao sam uz zbirku ploča koju je imala moja mama. Uslijedila je selidba u Kanadu. Postao sam pacifist,… Pa moj interes za glazbu prvi je privukao Elvis Presley, a prva ploča koju sam kupio vlastitim novcem bila je Ziggy Stardust And The Spiders Form Mars, Davida Bowieja. To je bilo u drugoj polovici osamdesetih. Tada se na radiju vrtjela glazba koja mi nije bila previše draga. Sa svojom ljubavlju prema glazbi uvijek sam bio u sedamdesetima. Rolling Stones, David Bowie, T.Rex, ništa, a nisam volio ono što se kasnije odnosilo na osamdesete, sve dok Guns N’ Roses nisu izdali svoj prvi album. I iz čitanja intervjua s njima, iz riječi Izzyja Stradlina, naučio sam, znaš, ja imam više knjiški način pamćenja, pa sam tako upoznao Hanoi Rocks, New York Dolls, itd… Dakle iz čitanja intervjua glazbenika koje volim. Da, u načelu sam odrastao kroz retro glazbu. U devedesetima sam slušao priličnu količinu brit popa kao Suede, Manic Street Preachers… Inače sam uvijek bio sklon starijim sastavima, kao što su MC5, Iggy Pop, The Stooges, to se odražava ne samo kad slušaš moju glazbu, nego i na koncertnim nastupima, tijekom scenskog izvođenja…
RockLine: To je za tebe dakle vrlo prirodno, da kao Kanađanin ciljaš na veze u glazbenom biznisu s Europom. Trenutno već neko vrijeme aktivno i uspješno surađuješ sa sastavom The Ghosts iz Danske i slično…
Neil: Zapravo, The Ghosts su iz Švedske
RockLine: Joj, oprosti…
Neil: Ništa strašno. U Stockholmu sam jednom na koncertu sastava The Mission razgovarao s djevojkom koja je sveto tvrdila da je Kopenhagen glavni grad Švedske. Inače, to je istina. Mnogo se više osjećam kao kod kuće u Europi nego igdje drugdje. U Kanadi tržištem dominiraju velike izdavačke kuće, vrlo je teško neovisnom sastavu (indie rock sastavu, op.a.) da se probije u Kanadi, dok je istodobno u Europi tržište još uvijek mnogo otvorenije za različite glazbene izazove, iako se to opet razlikuje od zemlje do zemlje i u Europi. No općenito gledano, postoji mogućnost proboja neovisnih sastava u Europi, što u Kanadi nije moguće. Proboja u tom smislu da ti postavljaš pravila igre.
RockLine: Dakle, nikad te ne zavede bogata ponuda u ugovoru. Ostaješ skroman, zaradiš toliko da preživiš i to je to?
Neil: Da. Kako sam rekao. Trik je u tome da radiš ono što želiš raditi. Inače, usput, porezi u Londonu su astronomski, tako da o novcu radije ne raspredajmo…. Istodobno npr. glazbena industrija ulaže u recimo snimanje pjesama za film ili TV show, što bi ti donijelo novca toliko da bi mogao imati isplaćenu jednogodišnju rentu stanovanja u Londonu, ali to odbijam. To je ludo. Kamo odlaze količine novca, dok ljudi drugdje po svijetu umiru od gladi.
RockLine: Kao glazbenik, kamo se razvijaš dalje, postoji li još nešto što bi želio postići, a još nisi?
Neil: Heh, imam osjećaj da sam tek počeo s karijerom. U glazbenom biznisu sam 10 godina. Prvih pet godina proveo sam u Kanadi u sastavu. Bili smo poznati u lokalnim krugovima. No kad je naša priča završila i počeo sam sa solo karijerom, to je za mene značilo potpuno nov početak. Volio bih biti neprestano na turneji, svirati uživo koliko je moguće, dovršiti novu ploču, novu rock n’ roll ploču, isto tako pomažem pri produkciji albuma drugih umjetnika, planiram izdanje obrada akustičnog materijala Leeja Hazelwooda,… To je tako, više za vlastiti užitak. Općenito pak želim što više nastupati, ostati na turneji.
RockLine: Jesi li zadovoljan s ovom dvojicom drugova koji sada sjede ovdje pokraj tebe?
Neil: Vrlo, vrlo, vrlo sam sretan.
RockLine: Cijelo vrijeme tijekom našeg razgovora potpuno šute. Zar uopće ne žele progovoriti?
Neil: Znaš, ako sam iskren, osjećam se nekako blaženo, ne u religioznom smislu, kako bih ti rekao…sretno, što sam kao samostalni glazbeni umjetnik iz Kanade došao u kontakt s oba, i s Chrisom i s Tommiejem, zadržao taj kontakt i što na takav način surađujem i s drugim dečkima koji me neprestano prate na koncertnim nastupima. I Tommie, koji svira u sastavu u Švedskoj – The Ghosts, kao i Chris s londonskim sastavom White Russians, dovršeni su glazbenici. I dogodilo se da ti dečki lutaju sa mnom po turnejama. Počašćen sam, a istodobno mi ponekad sve skupa jednostavno ne ide u glavu, da sam bio dionik tako sretnog spleta okolnosti. Zapravo žele biti ovdje, sada, uživaju u ovom poslu, sve između nas ide super.
Chris: Neil je ugodan čovjek. S njim se nisam odlučio otići na turneju u smislu, okej, netko ide na turneju, idem s njim da si uljepšam život, itd… nego zato što stvarno volim glazbu koju Neil piše. I ja sam sretan da sam dio toga, da mogu svirati uživo Neilove pjesme.
Neil: Ovo je tek Chrisov četvrti nastup s nama. Ova trenutna turneja istodobno je i prva u karijeri koju radimo kao trio. S The Ghosts nas je obično zajedno šest ili četiri u postavi na pozornici. Prvi put smo trio i lagano mi zadrhte prsti kad pomislim da ću morati opet uzeti gitaru u ruke prije koncerta, jer obično samo pjevam. To je trenutno za mene opet veliki izazov.
RockLine: Što možemo očekivati od Neila Leytona na večerašnjem nastupu?
Neil:Prije svega spontanost i izražavanje na zvučno potpuno drugačiji način, u usporedbi sa studijskim materijalom koji se nalazi na albumima. Na pozornici se u pravilu uvijek dogodi nešto nepredvidljivo, što je također dobro, jer tako cijela stvar skrene u svoj čisti smjer. Riječ je o oštroj i otvorenoj međusobnoj komunikaciji, u kojoj se idejno stalno napajamo jedni od drugih.
RockLine: Koliko se snažno publika stare celine razlikuje od američke?
Neil: Snažno. Volim svirati po Europi, jer su ljudi ovdje otvoreni za različite glazbene žanrove, dok je Amerika što se toga tiče nažalost previše ograničena. U Europi se ljudi ne brinu za cijeli medijski cirkus koji se sve više čini kao nužan pratitelj svakog izvođača, jer ljudi prije svega cijene dobru glazbu. A prije svega, čuju je srcem!
RockLine: Ostatak godine bit će dakle po europski još kako vruć?
Neil:Sigurno! Čekaju nas Italija, Njemačka, Nizozemska, čak i kratko zaustavljanje u Stockholmu, u studenom pak još posjet Varaždinu u Hrvatskoj. Do Božića radit će se na produkciji nove ploče, što znači njezino izlaženje negdje početkom sljedeće godine. Zatim brzo na još jednu svjetsku turneju (smijeh)!
RockLine: Još posljednja poruka čitateljima RockLinea?
Neil:Čuvajte se amerikanizacije. Danas sam u brzini posjetio jedan od vaših trgovačkih centara na rubu Ljubljane, gdje me pogled na poplavu velekapitalističkih korporacija nažalost snažno podsjetio na situaciju na zapadu.
Tommie: U Švedskoj nažalost nije puno bolje!
Neil:Ljudi, budite to što jeste, ne dajte se voditi.
Galerija slika









