Lokacija: Cerkno / Stari plac / Slovenija
Datum: subota, 21.05.2016
Treći i posljednji dan tradicionalnog dvadeset i prvog jazz festivala u Cerknom bio je u prijepodnevnim satima vrlo živahan. Popratni program ponudio je pohod »gladnih« u društvu Daria Corstesea, koji je odabranima predočio nekoliko lukavih prehrambenih praznovjerja, nakon kojih su sudionici, kao i uvijek, ponovno sretno preživjeli, dok su Boštjan Gombač (Katalena) i Blaž Celarec na radionici učili djecu o glinenim instrumentima, uz završni zajednički koncert, na kojem je gomila sudionika isprobala svoja glinena glazbala na glavnoj pozornici starog placa. U poslijepodnevnim satima u prostorijama škole nastupili su Joe McPhee i Daunik Lazro (Pourtant Les Cimes), dva saksofonista koja dolaze iz dva svijeta jazz glazbe i koja su bez sumnje priredila koncertno sladostrašće. Nažalost, autor ovog teksta nije bio na koncertu jer je trebalo od bujnog tuluma malo rasteretiti moždani procesor, da bi lakše funkcionirao pri dolasku prvog sastava na glavnu pozornicu trećeg dana festivala, a to je bio nabrijani avant-trio Transitory Museum of Minds.
Riječ je o sastavu koji čine tri glazbenika s triju samosvojih vjetrova glazbene otesanosti: slovenski bubnjar i udaraljkaš nastanjen u New Yorku Dre Hočevar, saksofonist Michael Wroblewski i klavijaturist Christian Balvig. Hočevar je prošle godine uz sebe izabrao upravo takav trio, a ovaj koncert trebao je biti čak i snimljen za potencijalno albumsko izdanje. Da je trio ponudio neobičnu, čak neuobičajeno i drsko provokativnu glazbenu slagalicu, nije ni potrebno posebno isticati. Pažnju je prvi preuzeo Christian Balvig. On je elektronskom zvučnom »igračkom« (nekakvim »sekvencerom«), iz koje je izvlačio plejadu najneobičnijih, povremeno posve starinski ugođenih (»new wave«) zvukova i »umjetnom« zvučnom manipulacijom doslovno nasmijavao svojim lucidnim odjekom kad bi se pridružio saksofonu i udaraljkama. Balvig se pritom toliko uživljeno cerekao i grimasirao, dok je navijao i izvijao gumbe i povremeno preskakao na nagle udarce po klaviru, da su njegove grimase zajedno sa zvukovima dodatno pojačavale lucidni karakter tria. Zabavna kombinacija koja diše i svira za trenutak nadahnuća i po načelu transformiranja trenutne »provokacije« unutarnjih osjećaja, koja iz njih izvlači jedinstvenu glazbenu priču, kojoj trio slijedi i prepušta joj se slobodno.
Universal Indians with Joe McPhee nije ništa manje briljantna kombinacija! Trio Universal Indians djeluje u savezu dvojice norveških glazbenika, Tollefa Ostvanga (bubnjevi) i Runea Stroma (kontrabas), koje smo mogli gledati 16. 4. 2016. u istom Cerknom, u tamošnjem Baru Gabrijel, kad su svirali sa sastavom All Included. Trio nadopunjuje američki saksofonist John Dikeman. A da stvar ne bi bila previše »jednostavna«, trio već nekoliko godina nastupa i u društvu veterana i dobrim dijelom jazzovskog posebnjaka, ako ne i inovatora, saksofonista Joea McPheeja. On je, kao što je spomenuto, tog dana u Cerknom već nastupio, ali očito je da je čovjek, kojemu je, piši i briši, nemalih 77 godina, još kako živahno poskočan. Kvartet je udario nesputano i strastveno, jazzovski vragolasto i vihorito, glazbenom slikovnicom u kojoj su si momci neprestano dodavali, u maniri slobodoumno slobodnog formata, solističke vragolije izuzetno usklađene komunikacije, svakako formatirane na rubu spontanog, ali kroz cijelo vrijeme nepredvidivog razvoja događaja, u kojem se priča free jazza uvijek uspije za dlaku uhvatiti na jednoj nozi, da ne zaplovi predaleko izvan okvira fraziranja i da se ne utopi u potencijalnom mastrubiranju bez glave i repa. Izvanredna komunikacija, izvanredno zamjećivanje, izvanredna glazbena gusta juha, u kojoj kvartet uvijek pronađe zajedničku točku glazbenog presjeka u kojoj se sretne i spoji, a onda opet otplovi pojedinačno svatko u svoju stranu.
Nešto slično vrijedi i za sastav koji je zaključio treći dan i time ponudio posljednje djelovanje festivala Jazz Cerkno. To su norveški Cortex, koje vodi trubač Thomas Johansson. I njega smo, u društvu Tollefa Ostvanga i Runea Stroma, već susreli prije mjesec dana u Cerknom, kad je ovdje nastupio sa sastavom All Included. Kvartet, koji na očekivani način popunjava ritam sekcija bubnjeva i kontrabasa, a razgibava ga još i dodatni alt saksofon, a Cortex su u mnogočemu povremeno podsjetili na prethodnike Universal Indians ili, općenito gledano, barem zadovoljili ukuse skandinavskog pristupa free jazz kulturi. Kvartet iskusnih glazbenika, koji sviraju u mnogim drugim projektima i sastavima, zvučao je, očekivano, vrlo drsko, vrelokrvno i energično, dok je draškao svojim samoniklim glazbenim free jazzovskim sadržajem i maštovitim upadima slobodne improvizacije, koja pak nikad nije otplovila predaleko od vodećih motiva. Špas teater i subotnji tulum u Cerknom otegnuli su se još duboko u noć, dugo nakon što su Cortex odsvirali svoju posljednju notu i ugasili svjetlo ovogodišnjem izdanju festivala Jazz Cerkno.
Kao i uvijek i po tradiciji. Jazz Cerkno ostaje točka taljenja najneobičnijih i u vizijama doslovno »nabrijanih« jazzovskih izvođača, koji bude našu maštu i pune naše lutajuće duše i srca kipućom umjetničkom strašću. Tako i po Boštjanu Cveku. Živio Jazz Cerkno! Vidimo se tamo opet iduće godine.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
