Jeff Beck, legendarni britanski gitarist, preminuo je u 79. godini života. Prema službenoj izjavi koju je obitelj objavila na Beckovim društvenim mrežama, glazbenik je preminuo nakon kratke borbe s bakterijskim meningitisom.
Geoffrey Beck rođen je u jugozapadnom dijelu Londona zvanom Wallington, 24. 6. 1944., a za gitaru se oduševljeno uhvatio nakon što je na radiju čuo Les Paulovu How High The Moon.
Beck je ozbiljnije zakoračio u središte živahnog ‘white blues’ buma, koji se sredinom šezdesetih odvijao na britanskom tlu, kad je 1965. kod The Yardbirds zamijenio Erica Claptona.
Jeff Beck, koji se prije dolaska u The Yardbirds kalio u brojnim lokalnim sastavima, svojom je inovativnom gitarskom tehnikom, kojom je pionirski pokazivao svijetu što se sve može odsvirati i izvući iz električne gitare, omogućio The Yardbirds da prošire svoj izričaj i počnu u aranžmanima posezati za idejnim rješenjima koja su koketirala s psihodeličnim rockom, ali i sa svjetskom glazbom. U gitarskoj je svirci Beck spajao zvučne efekte ‘fuzz’ tonova, ‘reverba’, ‘feedbacka’, ‘sustaina’, ‘distorzije’ i drskog ‘hammer on’ soliranja, što se izvrsno uklapalo u tadašnju rastuću težnju za zvučnom oštrinom i sirovošću u britanskoj beat glazbi. Njegov specifičan položaj desne ruke, s malim prstom na vibratu i prstenjakom na gumbu za glasnoću tijekom soliranja (bez trzalice), ostaje ikonski!
The Yardbirds su u vrijeme dok je za njih svirao Jeff Beck stvorili hrpu prijelomnih snimaka, uključujući hit singlove “Heart Full of Soul”, “Evil Hearted You”, “Still I’m Sad”, obradu Bo Diddleyjeve “I’m a Man”, “Shapes of Things”, “Over Under Sideways Down”, te 1966. objavili album “The Yardbirds”, puno poznatiji pod imenom “Roger The Engineer”. Još iste godine, krajem studenoga 1966., Beck je napustio The Yardbirds. Prema nekim navodima, dobio je otkaz zbog izostanaka s koncerata, pretjeranog perfekcionizma, ali i zbog prlargog temperamenta.
U autobiografiji Nicka Masona može se pročitati da su se Pink Floyd zagrijali za Becka u vrijeme kad su iz sastava izbacili Syda Barretta, no nitko u bendu nije imao dovoljno mirne živce da bi se prihvatio telefonskog poziva.
Odatle se Beck posvetio samostalnom glazbenom putu. Godine 1967. snimio je nekoliko singlova za pop producenta Mickieja Mosta, među ostalim Hi Ho Silver Lining i Tallyman. Zatim je osnovao Jeff Beck Group i do tada javnosti nepoznata lica, škotskog pjevača Roda Stewarta i gitarista Rona Wooda, koji su s Beckom prvi put osvojili i Ameriku. Slijede albumi “The Truth” (1968., izdan kao Jeff Beck) i “Beck-Ola” (1969.). The Truth sadržavao je obradu Willieja Dixona, You Shock Me. The Truth izašao je pet mjeseci prije prvog albuma sastava Led Zeppelin, koji je sadržavao istu obradu s gotovo identičnim aranžmanom, što je dovelo do uzavrele krvi između bivših The Yardbirds drugara Jeffa Becka i Jimmyja Pagea.
S Jeff Beck Group izašli su još albumi “Rough And Ready” (1971.) i “Jeff Beck Group” (1972.), a onda je Beck udružio snage s basistom Timom Bogertom i bubnjarom Carmineom Appiceom u kratkotrajnoj postavi Beck, Bogert & Appice, koja je 1973. objavila istoimeni studijski album. Iako je album kritiku oduševio izvanrednom svirkom, postavi je donio komercijalni krah, s jedinim singlom za obradu Stevie Wonderove Superstition. Kasnije, davno nakon raspada sastava, 1975. izašao je koncertni album koji su Beck Bogert & Appice snimili na japanskom dijelu turneje 1973. Nakon kraće avanture sa sastavom Upp, s kojim je snimio dva albuma, 1975. objavio je svoj drugi samostalni studijski album “Blow By Blow”, koji do danas vrijedi za njegov najveći komercijalni uspjeh. Na njemu je svojom inovativnom gitarskom tehnikom i eklektičnom jazz rock fusion naravi sasvim instrumentalnih improvizacija postavio nove standarde u izražajnosti električne gitare. Godine 1976. izlazi album “Wired”, na kojem se povezao s bivšim članovima Mahavishnu Orchestra, bubnjarom Narada Michaelom Waldenom i klavijaturistom Janom Hammerom.
Kad je Mick Taylor 1974. napustio The Rolling Stones, oni su se obratili Becku i pitali ga bi li im se pridružio, ali je Beck ponudu odbio.
Uz izdavanje samostalnih albuma, Beck je osamdesete i kasnije razdoblje djelovanja proširio brojnim gostovanjima na albumima izvođača kao što su, među ostalima, Stevie Wonder, Rod Stewart, Tina Turner, Diana Ross, Mick Jagger, Kate Bush, Duff McKagan, ZZ Top, Joe Cocker, Brian May, Pretenders, Roger Waters i Jon Bon Jovi. Posljednje Beckovo gostovanje bilježi aktualni studijski album Ozzyja Osbournea naslova “Patient Number 9” (2022., RockLine recenzija), na kojem je Beck gitarom sudjelovao na dvije skladbe. Posljednji album naslova “18” Beck je snimio i objavio u suradnji s kolegom i filmskim glumcem Johnnyjem Deppom prošle godine.
U karijeri je Jeff Beck osvojio osam Grammyja. Od toga sedam za najbolju instrumentalnu izvedbu, dok je jedan Grammy osvojio za obradu Lennonove Imagine, na kojoj je surađivao s Pink, Seal, India Arie, Konono N°1 i Oumou Sangare. Jeff Beck primljen je u Kuću slavnih rock ‘n’ rolla (Rock and Roll Hall of Fame) dvaput. Godine 1992. kao član sastava The Yardbirds i 2009. kao samostalni umjetnik.
Jeffa Becka pogledao je RockLine 20. 7. 2022. na njegovu zajedničkom nastupu s Johnnyjem Deppom u talijanskom Pordenoneu, gdje je slavni glazbenik povremeno zračio pravom mladenačkom razigranošću i nitko nije ni slutio da su mu dani odbrojani. S Deppom je Beck nastupao i na jesen 2022. po SAD-u. Posljednji nastup Beck je izveo upravo s Deppom, kad su 23. 10. 2022. nastupili u čikaškom prostoru The Chicago Theatre.
