Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Lutkovno gledališče Ljubljana (Oder pod zvezdami) / Slovenija
Datum koncerta: 24.11.2012
Broj posjetitelja: 180
Cijena karte: 10,00€
Festival suvremene autorske i etno glazbe Godi Bodi već peto godinu zaredom obogaćuje koncertnu ponudu Slovenije. Navikli smo na njega u proljeće, u drugoj dekadi travnja. No, ove je godine dobio mlađeg brata blizanca, odnosno jesensko izdanje. Ono je programski doduše dosta kraće, ali nimalo manje slatko.
Oder pod zvezdami je sa svojim odličnim akustičnim karakteristikama kao stvoren za nastupe u kojima primat nosi čisto organski zvuk pratnje, a vokal drži središnji domet iznošenja glazbene supstance kroz poeziju, pri čemu emocije moraju doći do punog izražaja.
Prvi je na pozornicu, malo iza osam navečer, krenuo Rudi Bučar. Taj momak, koji posjeduje golemu karizmu vokalnog naboja kojim ruši i otključava baš sve barijere do srca slušatelja, ove je godine izdao svoj treći studijski album naslovljen »Rudi Bučar & Istrabend«. Riječ je o logičnom kontinuumu njegovih prethodnika »Kapot« (2004) i »Kambiament« (2007). Iako na novoj ploči uz Rudija svoje glazbene funkcije obavlja kvartet pratećih glazbenika, Rudi se te večeri na pozornici našao samo s dvojicom pomagača. »Atom i mamu« izdavačke kuće Celinka, kao i festivala Godi Bodi, Janeza Dovča na harmonici i Gorana Krmaca na tubi.
Rudi je šegav momčić, pravi istarski »žlahtnik«, koji tako vatreno i uvjerljivo općí s izvornim korijenima svojih istarskih pradjedova da konzumentu njegova izričaja nije teško zamisliti maštovitu sliku naboranog, od soli i bure izbrazdanog, ali plemenitog »terra rose«. S prirodom primorske pristupačnosti veselog bezbrižja, trubadur je odsvirao glavninu točaka s novog albuma. Premda je koncert otvorio pjesmom (J)one dvi naranče (album »Kambiament«), upravo je ta skladba, u kojoj je slikovito zagrijao svoj vokal – u srednjem ga je dijelu naime pretočio u pravi ženski falsetto, pa si dobivao dojam kao da se iza pozornične kulise krije gostujući ženski vokal – bila odlično polazište za poantu Bučarove glazbene propovijedi. Bučar je lukav interpret. Iznimno osjećajan, uživljen. Zna biti podrugljiv, čak i osoran, bezbrižan, kad se preda svom temperamentu, kako i priliči mediteranskom geografskom podrijetlu. Teško ćete naći bolje prispodobe od onih koje nude nove Wana je lbezn, Mama Piero me poca, ili na kraju tradicionalna narodna zgibanka skladbi Vstala Primorska te O, Bella Ciao! Već u sljedećem trenutku pak karakterne značajke traženog raspoloženja skladbi, prožetih istarskim melosom i autentičnom istrijanštinom, pretoči u milujuće spokojan pejzaž, u kojem do izražaja dolazi osobito njegova topla vokalna nježnost. Jednostavno, taj se Rudijev osjetilno vibrirajući sentiment u punoj mjeri kapitalizira u nježno krhkoj Edina, kao i u erotogenoj ušnoj masaži bluesovske konture Še malo, koje naravno nisu izostale iz repertoara.
Zabavni umjetnik svoju je pronicljivost pokazao i između točaka, kad je nazočne kratkočasio anegdotama koje su iz publike izvlačile obilje smijeha. Posebno je nekoliko »ludorija« letjelo na račun Anike Horvat, prije izvedbe skladbe Samo ti, koju je Rudi Bučar napisao za Aniku i s kojom je ona pobijedila na Slovenski popevki 2009. godine. Nastup je začinio i pozivom gošće Ksenije Benedetti (ex-Pleksus Solaris), inače poznate kao šefice slovenskog protokola, koja je za skladbu Noč uničuje sjela za Nord klavijature i pomogla učinkovito oživjeti točku nastalu još za projekt Rudi and the Cool Vibes. Slikovit, iskričav, a prije svega nastup koji zahtijeva veliko srce, glazbenik je zaključio još jednom blagom točkom. Riječ je o skladbi Naj traja, s kojom je Rudi pobijedio na Slovenski popevki 2011. godine. Na pozornicu je za tu priliku pozvao Evu Hren, a duet je ostvario učinkovito osjetnu kemijsku vezu dvaju senzitivnih vokalnih kontrasta, potpunog nadopunjavanja. Nadajmo se da će iz takvog pozorničkog druženja u budućnosti možda niknuti i kakav zajednički autorski cvijetak.
Eva Hren je na pozornicu dovela svoju pratnju Sladcore, ali bez gitarista. Za klavijaturama je sjedio »jezični doktor« lucidne postave Nula Kelvina Marko Boh, za bubnjevima univerzalni Blaž Grm, a bas-gitaru i kontrabas »ljuštio« je Klemen Krajc. Za začin aranžmana s povremenim solističkim ubacivanjima pobrinuli su se akademski jazzist Igor Matkovič na trubi te harmonikaš Janez Dovč.
Kao i Rudi Bučar prije nje, i Eva Hren je već samom vokalnom interpretacijom ispunila glavninu vibracije koja se generirala s pozornice. Uz iznimno zarazan vokalni kolorit – osjetilnu soul potkovanost, godi prije svega izvanredna karizma ove pjevačice, kojom je u tren oka osvojila srca nazočnih.
Eva je predstavila repertoar ploča »SLO« (2009) i »Etnosoul« (2012), s težištem na potonjoj, koja je ujedno i njezino aktualno, ovogodišnje izdanje. Album »Etnosoul« je nastupom Eve Hren & Sladcore u sklopu jesenskog izdanja festivala Godi Bodi tako u Ljubljani uopće doživio svoje prvo scensko izvođenje. Tradicionalne narodne pjesme slovenske starosjedilačke škole, koje pjevaju izviđači, mame i na koje nas redovito podsjeća puštanje na valovima raznih radijskih frekvencija, u preobrazbi Sladcorea doživjele su novi artistički ekspoze, koji je nadasve poseban, privlačan i uvjerljiv. Odlično preplitanje jazzovskog društva na pozornici, koje si dodaje lopticu ekscesa eksperimentalnih solističkih vragolija i dodaje inače trivijalnosti iskonskog melosa tih pjesama element nepredvidivog razvoja događaja. Dakle, novu izražajnu kvalitetu.
Dakle, zabavna i dinamična predstava u kojoj su glazbenici s ponuđenom novom glazbenom dimenzijom na mostu slovenske tradicije narodnog melosa i jazzovskog »slobodoplovljenja« potpuno uvjerili u izvedbi. Na samom kraju koncerta u tim je osjećajima »točku na i« stavila te večeri već i provjerena i iznimno učinkovita kombinacija vokalnog dueta Eve Hren i Rudija Bučara. U glavninu skladbi nove ploče »Etnosoul« Eva i ekipa umiješali su i točke s albuma »SLO«, među kojima se isticala osobito Lisička je prav zvita zver (šegav minimalistički kontrast između Evina vokala i kontrabasa Klemena Krajca), zatim još Po jezeru, Dekle je po vodo šlo (s Rudijem Bučarom u duetu), posebno blaga Mamica je kakor zarja te u završnom krešendu skladba Oblaki so rdeči (opet s Rudijem Bučarom u duetu).
Tako je završio prvi jesenski Godi Bodi festival, za koji se nadamo da će u budućnosti postati jesenska stalnica koncertne ponude u slovenskoj prijestolnici! Taj festival naime pridonosi čvrstom povezivanju glazbenika kantautorske glazbe, kao i svih eksperimentalnih glazbenih inačica, koje u svojoj ponudi spajaju živopisnu strast etno glazbe svijeta, jazza, bluesa, a prije svega u svom artističkom iskazu crpe autentične prirodne kontraste iz korijena tradicionalnog nasljeđa slovenske narodne glazbe. Samosvojno, u duhu izazovnosti i avangardnih pomaka.
Setlista
RUDI BUČAR & ISTRABEND:
1. (J)one dvi naranče
2. Edina
3. Wana je lbezn
4. Draga
5. Mama Piero me toc
6. Noč uničuje
7. Trajna
8. Še malo
9. Dajte, dajte
10. Naj traja
11. Slon
12. Drugačna
13. Samo ti
—dodatek—
14. Vstala Primorska / O, Bella Ciao
Galerija slika
