Izdavač: Island Records
Datum izlaska: 4. 10. 1968.
Produkcija: Terry Ellis i Jethro Tull
Trajanje albuma: 38.21 min
Žanr: Folk Rock / Blues Rock / Jazz
Ocjena: 7.5/10
“This Was” je prvi album legendarnih Jethro Tull. U to su vrijeme Jethro Tull, kako je pjevač, flautist i vođa grupe Ian Anderson često isticao, bili “mali blues bend”. Ali iznimno talentiran blues bend, koji je očito bio sklon eksperimentiranju s folk rockom, elementima jazza i klasične glazbe. “This Was” nastao je u vrijeme kad je britanski “white” blues dosegnuo svoj vrhunac, dok je progresivni rock još bio u embrionalnoj fazi. Jethro Tull tada su tek tražili svoj pravi glazbeni smjer, a većina glazbenih ideja bila je koncentrirana oko dvojice glazbenika koji su se borili za mjesto vođe grupe. Njihova glazbena viđenja budućnosti grupe počela su se snažno razilaziti još prije izlaska ovog albuma. Dok je gitarist Mick Abrahams bio zakleti blueser koji nije odstupao ni za pedalj, pjevač i flautist Ian Anderson bio je odlučan da u grupi leži puno veći potencijal od običnog malog blues benda. Kao izvrstan flautist i ljubitelj folklora, posebno su ga privlačili tradicionalni britanski folk elementi. Naslov albuma Ian je odabrao upravo zato što je bio svjestan da je tadašnji glazbeni stil grupe samo prijelazne naravi i da će grupa u svom glazbenom razvoju krenuti posve novim putovima koji će nadići granice bluesa. Tadašnji menadžment grupe, koji je u tadašnjoj blues verziji grupe nanjušio velik komercijalni potencijal, čak je navijao da pjevačke dužnosti preuzme Abrahams, dok bi Anderson osim pjevanja odustao i od flaute (a time i od svih kompleksnih elemenata koji su ih izdvajali od ostalih blues grupa) i bio sveden samo na ulogu pratećeg gitarista. Srećom, Andersonova iznimno snažna osobnost, nabijena golemim karizmom, bila je presudna za to da Jethro Tull postanu ono što danas poznajemo. Grupa nije mogla imati dva šefa pa je Abrahams otišao i osnovao vlastiti blues bend Blodwyn Pig, dok je Anderson postao središnji glazbenik i duša grupe. Njegovo sviranje flaute, pjevanje, slikoviti nastupi na pozornici, govori, divlji ples s flautom i njegov scenski imidž “prosjaka” u zakrpanom kaputu upisali su grupu među besmrtne. Počeci grupe bili su zapisani u eksperimentalnom bluesu, u kojem se već može diviti nadarenosti pojedinih glazbenika, a pogotovo Andersona, i osjetiti je.
“My Sunday Feeling” je usprkos svojoj “prapovijesnosti” jedna od rijetkih skladbi s albuma koja se održala na njihovim koncertnim repertoarima do današnjih dana i kojom često vole otvoriti nastup. U osnovi je riječ o živahnom blues rockeru u kojem odmah čujemo Andersonov jedinstveni vokal, njegove ukusne solaže na flauti, Abrahamsove otmjene bluesovske zahvate na gitari te solidnu ritam liniju Clivea Bunkera na bubnjevima i Glenna Cornicka na bas gitari. Bez obzira na to što odražava sliku grupe kakvu danas više ne poznajemo. To da je Abrahams bio blueser svim srcem i dušom, koji nije odstupao ni za pedalj, najviše se osjeti u skladbi “Some Day the Sun Won’t Shine For You”, u kojoj se njegov prateći vokal odlično uklapa s Andersonovim. Ta tradicionalna blues skladba pokazuje da su imali sve odlike odlične blues grupe. Ianova usna harmonika daje joj čak lagan prizvuk countryja. “Beggar’s Farm”, koja se otvara razigranom Andersonovom flautom, jedna je od najboljih kompozicija na albumu, s izvrsnim Ianovim solažama na flauti koje se prepliću s maštovitim Abrahamsovim rifom i slikovitim ritmom. Atmosfera je mjestimice čak pomalo jeziva. Tako nam se lako dočarava duhovita naslovnica albuma, na kojoj su članovi grupe našminkani kao stari težaci okruženi psima. Povezivanje grupe s prosjačkim i seljačkim temama (svoje je u velikoj mjeri dodao i izgled članova grupe, a pogotovo Andersona, koji je s godinama dobio nadimak “tramp”) s godinama je postalo zaštitni znak grupe. “Move On Alone” je još jedna tradicionalna blues skladba, koja sadrži i nešto jazz elemenata, ponajviše zahvaljujući aranžmanima posebnog gosta, skladatelja i klavijaturista Davida Palmera, i za grupu je posve jedinstvena. “Serenade To a Cuckoo” s brojnim folk elementima na flauti puno više odražava kasniji smjer grupe, a navodno je i prva kompozicija u kojoj je Anderson naučio svirati flautu. Istodobno je sa svojom ritam linijom vjerojatno najjazzerskija skladba koju je grupa stvorila. “Dharma For One” dominiraju slikoviti psihodelični solo dijelovi bubnjara Clivea Bunkera koji nikad ne dosađuju, ponajviše zahvaljujući Cornickovu basu i Abrahamsovim rifovima. “It’s Breaking Me Up” je čisti britanski blues, s autentičnim “pospanim” blues ritmom koji je tada bio iznimno popularan. Danas je pravo zabavno čuti Andersona kao tradicionalnog blues pjevača. Abrahams si ovdje s autentičnim blues solažama opet daje oduška na svojoj gitari. Potpuno netipična Tull kompozicija, ali upravo zato zanimljiva. “Cat’s Squirrel” je tradicionalna blues skladba koja služi prije svega za demonstraciju Abrahamsova izvanrednog talenta i u kojoj on servira svoje najbolje solaže na albumu. Nedvojbeno je bio jedan od najboljih blues gitarista svog vremena. “A Song For Jeffrey” je vjerojatno najpoznatija i najomiljenija skladba s albuma. Ima i najkomercijalniji prizvuk od svih skladbi na albumu, nabijena je i blues i folk rock elementima te od svih skladbi na albumu najautentičnije nagovješćuje kamo će se grupa usmjeriti nakon Abrahamsova odlaska. Sadrži šaljiv prizvuk, ponajviše zahvaljujući Andersonovu načinu pjevanja “kroz nos”, koji te jednostavno tjera na smijeh. Njegove solaže na flauti opet govore za sebe. Iako je s godinama tu još puno napredovao, već je tada pokazao da je riječ o najimpresivnijem flautistu među rock glazbenicima. Uostalom, “A Song For Jeffrey” prva je od tri skladbe grupe posvećene Jeffreyju Hammondu, Andersonovu prijatelju i budućem Tullovu basistu. “Round” je pak jednominutni završetak na Ianovoj flauti.
Reizdanje sadrži tri zanimljive bonus skladbe. Prva je “One For John Gee”, zanimljiva jazz improvizacija posvećena tadašnjem menadžeru grupe. Folk orijentirana “Love Story” posljednja je Tullova pjesma u kojoj je još sudjelovao Abrahams i s tog je stajališta iznimno zanimljiva ljubiteljima grupe. “Christmas Song” pak je tradicionalna folk skladba i prva je od božićnih folk pjesama koje su s godinama postale iznimno omiljene u grupi.
Bez obzira na to što “This Was” danas predstavlja svojevrsnu anomaliju u katalogu njihovih albuma, on prikazuje Jethro Tull kao jednu od najkreativnijih blues grupa svog vremena, kad su se blues i psihodelični rock borili za primat u rock glazbi. Kako je već rečeno, nakon Abrahamsova odlaska grupa se preusmjerila na folk rock, u 70-ima postala jedna od najvažnijih i najomiljenijih grupa progresivnog rocka i za sobom do kraja ostavila gotovo sve blues elemente. Iako su Jethro Tull tek sljedećim albumima pokazali svoj pravi glazbeni smjer i cijeli potencijal, “This Was” je iznimno privlačan album “progresivnog bluesa” koji blista prije svega svojom izvanrednom samosvojnošću. Na taj način nije samo svojevrsna posebnost u katalogu grupe, nego i u (blues) rock glazbi općenito.
Autor: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. My Sunday Feeling (3:42)
2. Some Day The Sun Won’t Shine For You (2:49)
3. Beggar’s Farm (4:20)
4. Move On Alone (1:59)
5. Serenade To A Cuckoo (6:11)
6. Dharma For One (4:16)
7. It’s Breaking Me Up (5:05)
8. Cat’s Squirrel (5:44)
9. A Song For Jeffrey (3:23)
10. Round (0:49)
Bonus skladbe na reizdanju:
11. One For John Gee (2:06)
12. Love Story (3:06)
13. Christmas Song (3:06)
Postava:
Ian Anderson – vokal, flauta, usna harmonika, claghorn, klavir
Mick Abrahams – gitara, 9-žičana gitara, prateći vokal
Glenn Cornick – bas gitara
Clive Bunker – bubnjevi
Gostujući glazbenik:
David Palmer – brass aranžman i dirigiranje na “Move On Alone”
