Izdavač: Chrysalis Records / Island Records
Datum izdanja: 19. 3. 1971
Produkcija: Ian Anderson & Terry Ellis
Trajanje albuma: 42.55 min
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 10/10
Što zajedničko imaju pedofilski skitnica Aqualung, maloljetna prostitutka škiljava Marija i frigidna, ozloglašena seoska učiteljica koju su učenici prozvali Mati Goska? To nisu neki likovi iz Kersnikovih Kmetskih slika ili Cankarovih Hlapcev, nego glavni likovi jednog od najboljih albuma u povijesti Jethro Tull. “Aqualung” je napola konceptualni album, službeno doduše bez koncepta, ali ga se pri slušanju cijelo vrijeme može osjetiti i u prvom i u drugom dijelu albuma. Karizmatični flautist/pjevač i pokretačka snaga sastava Ian Anderson već se na prethodnom albumu “Benefit” (1970) počeo afirmirati ne samo kao vrhunski glazbenik nego i kao izniman društveno-kritični pripovjedač. Svojim iznimno pronicljivim crnim humorom, koji bez ikakvog friziranja opisuje svakodnevicu okoštalog britanskog klasnog društva, sastav je u tren oka podigao na višu intelektualnu razinu. Na “Aqualung” je tako prvi put otvoreno i nevjerojatno slikovito prikazao presjek britanskog društva, od najnižeg socijalnog sloja do masno bogatog klera. U prvom dijelu albuma sastav kroz tekstove uglavnom opisuje bijedu i apatiju predstavnika društvenog dna, dok je drugi dio otvoren napad na zablude organiziranih religija, u ovom slučaju ponajprije anglikanske crkve. Slika s naslovnice albuma je po izlasku također izazvala brojne polemike: je li Ian Anderson Jethro Tull, je li Aqualung Ian Anderson ili obrnuto? S ovim je albumom sastav gotovo dobio mitološke razmjere.
Glazbeno gledano, većina skladbi s albuma i danas se smatra najboljima u povijesti sastava, pa su redoviti dio njihovih koncertnih repertoara. Važnu novost u glazbi sastava svakako je donio basist Jeffrey Hammond-Hammond, koji je zamijenio originalnog basista Glenna Cornicka, a on ih je napustio nakon završetka prethodne turneje. Isto tako, na albumu se prvi put više iskazuje klavijaturist John Evans, koji je neslužbeni član sastava bio već na prethodnom albumu. “Aqualung” je stilski tvrđi od svih albuma sastava prije njega, jer je pun klasičnih Barreovih rifova i brojnih udarnih prijelaza, s mnogo varijacija u stilu i tempu pojedinih skladbi. Do ovog albuma gotovo su posve nestali svi blues utjecaji koji su dotad uočljivo prevladavali u njihovoj glazbi. Hard rockerima po izlasku doista nije bilo teško prihvatiti ovaj album, jer sadrži brojne udarne gitarske rifove, glavnu odliku većine hard rock glazbe. Naravno, slušatelj će opet dobiti velike doze Ianove flaute, koja je dotad već odavno postala zaštitni znak i glavni nositelj glazbe Jethro Tull. Atmosfera na albumu iznimno je raznolika, što se slaže sa stilskom raznolikošću pojedinih skladbi.
“Aqualung”, jedna od najvećih klasika u povijesti sastava, otvara se prepoznatljivim Barreovim hard rock rifom. Uz to se pred očima slušatelja odmah ocrtava slika odrpanog skitnice s naslovnice i stražnje strane albuma, koji traži zaklon od prvog snijega i jednim okom prikriveno promatra male djevojčice u igri. Dio teksta za ovo remek-djelo doprinijela je tadašnja Ianova supruga Jenny. U osnovi je “Aqualung” relativno pristupačna skladba s prepoznatljivim hard rock gitarskim rifovima, dopunjenima bubnjevima, jedinstvenom vokalnom linijom i akustičnom gitarom u ulozi ritam sekcije. Posebno me iznenađuje originalnost ideje “udaljenog” Ianovog vokala (u produkciji su ga malo gurnuli u pozadinu) u trenutku refrena, kad mu se pridruži ritam akustične gitare. Skladba je općenito iznimno dinamična i ima sve odlike progresivnog rocka, jer tijekom cijelog tijeka sadrži brojne promjene tempa i stila. Status klasika stoga joj je došao sam od sebe. Istodobno je na svoj način ironično da je jedan od najpoznatijih radova sastava odsviran bez flaute (čime je jedna od njihovih rijetkih skladbi koje ne sadrže taj instrument). U “Cross-eyed Mary” Ianov je vokal gotovo posve neprepoznatljiv jer zvuči prehlađeno i kreštavo. Skladba govori o maloljetnoj prostitutki koju potajno promatra skitnica Aqualung, koji se u tekstu tako ponovno pojavljuje, što album uvelike približava konceptu. To je još jedno odlično djelo i klasik, koji u uvodu sadrži intenzivnu flautu i klavir, nakon čega slijedi iznimno energičan dio u kojem blista Ianov prehlađeno kreštavi vokal i Barreovi udarni gitarski rifovi. Autobiografski “Cheap Day Return” kraća je tvorevina, prelijepa folk balada koja opisuje apatiju svakodnevice, kad je svaki dan isti kao prethodni. To je još jedno oduševljavajuće djelo, koje se odlično uklapa nakon prve dvije prilično udarne skladbe. Svojom nostalgičnom folk atmosferom, u kojoj skladbu nose akustična gitara, flauta i čisti Ianov vokal, uvijek iznova oduševljava. Posebno godi odlična ispuna akustične gitare i središnja melodija. Slijedi “Mother Goose”, još jedno odlično djelo, u kojem se slušatelju lako ocrtava slika starke i odvratne učiteljice koja maltretira svoje učenike. Skladbu krase izvanredni aranžmani na flauti, kao i prijelazi na akustičnoj gitari i flauti. Uz iznimnu melodiju oduševljavaju i neki elementi folka. Djelo sadrži i sjajnu dionicu na akustičnoj gitari, koja se savršeno prelijeva s glavnom vokalnom linijom. To je još jedno od brojnih remek-djela na albumu. “Wond’ring Aloud” još je jedna lijepa i kratka balada, utemeljena na akustičnoj gitari i vokalu. Ovdje oduševljavaju vokalna linija, dobre dionice na akustičnoj gitari i neki orkestralni aranžmani. “Up To Me” također je jedno od najboljih djela na albumu, iako nije postalo klasik. Iznimno je zanimljiva tvorevina koja se otvara i završava smijehom pijanaca u zadimljenoj beznadnoj birtiji. U osnovi je gotovo čisti folk rock s keltskim motivima, sjajnim rifovima, flautom i odličnim refrenima. Još jedna odlična skladba koja na najbolji način oslikava glazbu Jethro Tull. Slijedi drugi dio albuma, koji čini neku vrstu polukoncepta nazvanog “My God”, i kritika je organizirane religije koja na sve načine nastoji pojedinca udaljiti od Boga umjesto da mu ga približi. “My God” je, kao što je već spomenuto, posvećen zabludama anglikanske crkve, koja štuje “plastičnog boga”. Djelo ima mogućnu melodiju i u uvodnom dijelu sjajne dionice na akustičnoj gitari. Nakon uvoda s iznimno podrugljivim Ianovim vokalom prelazi u energičan ritam s mnogo udaraca bubnjeva i gitarskih rifova. Kombinirani rad Ianove flaute i Martinove električne gitare doista je oduševljavajući. Osobito Ianova solaža na flauti u srednjem dijelu skladbe. “Hymn 43” je još jedan odličan hard rocker s mogućnim rifovima i dobrom kombinacijom Evansovog klavira i Ianove flaute. “Slipstream” je još jedna kraća ugodna akustična balada. “Locomotive Breath” legendarni je klasik i najpoznatije djelo s albuma (možda čak i cijele njihove karijere), u kojem nakon tihog uvoda na klaviru ritam podloga i električna gitara stvaraju osjećaj kretanja lokomotive. Barreovi hard rock rifovi doista stvaraju iznimnu dinamiku. Završna skladba “Wind Up” još je jedna energična pjesma s jakim primjesama hard rocka, u kojoj sastav pokazuje svoje izvanredno kombiniranje folka i hard rocka, i time odličan završetak ovog majstorskog albuma.
Reizdanje albuma iz 1998. sadrži brojne bonus poslastice koje će zadovoljiti sve prave ljubitelje njihove glazbe. Prvo je tu sjajna i iznimno duhovita “Lick Your Fingers Clean”, koja udara punom parom s hard rock rifovima, ukusnim solažama na flauti i posebnim zvučnim efektima. To je sjajna tvorevina koja ni u čemu ne zaostaje za većinom ostalih skladbi na albumu. Slijedi alternativna verzija “Wind Up”, koja ni u čemu ne zaostaje za originalnom. Pa zanimljiv intervju s Ianom Andersonom, u kojem on komentira pozadinu nastanka albuma i otkriva priličan broj zanimljivih informacija. Na kraju su tu još tri skladbe iz njihova ranog razdoblja, snimljene uživo za radijsku postaju BBC. To su “Song For Jeffrey” (This Was, 1968.), “Fat Man” i “Bouree” (obje Stand Up, 1969.).
“Aqualung” je ključni album u povijesti sastava i jedno od najvećih djela u priči o rock glazbi, koje je Jethro Tull definitivno upisalo među besmrtne velikane rocka. Istodobno je sastav podiglo na višu razinu stvaranja, što je kasnije pridonijelo ostvarenju nekih njihovih radova koji spadaju u sam vrh progresivnog rocka. Jethro Tull su se nakon ovog albuma upustili u uzbudljiv i nepredvidljiv svijet progresivnog rocka. Album će lako oduševiti i ujediniti i ljubitelje progresivnog rocka i one klasičnog rocka i hard rocka. “Aqualung” je i jedan od prvih albuma u progresivnom rocku koji je na ljestvicama postao “zlatan” i zaslužio brojne nagrade, kako od njihovih sljedbenika tako i od glazbenih kritičara. To je vječno remek-djelo bez kojeg ne bi smio biti nijedan ljubitelj kvalitetne rock glazbe. Za to zaista ne postoji nikakvo opravdanje.
Autor: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Aqualung (6:31)
2. Cross-Eyed Mary (4:09)
3. Cheap Day Return (1:23)
4. Mother Goose (3:52)
5. Wond’ring Aloud (1:56)
6. Up To Me (3:18)
7. My God (7:10)
8. Hymn 43 (3:18)
9. Slipstream (1:13)
10. Locomotive Breath (4:25)
11. Wind-Up (5:42)
dodatne skladbe iz remasterizirane verzije iz 1998.:
12. Lick Your Fingers Clean (2:46)
13. Wind Up (Quad Version) (5:24)
14. Excerpts From The Ian Anderson Interview” [Mojo Magazine] (13:59)
15. Song For Jeffrey (BBC) (2:51)
16. Fat Man (BBC) (2:57)
17. Bourée (BBC) (3:58)
Postava:
Ian Anderson – vokal, flauta, akustična gitara, električna gitara
Martin Barre – električna gitara, descant recorder
Jeffrey Hammond-Hammond – bas gitara, alto recorder, prateći vokal
Clive Bunker – bubnjevi, udaraljke
John Evans – klavir, orgulje, melotron
