Lokacija: Unterpremstätten (Graz) / Schwarzlsee / Austrija
Datum: 02.08.2014
Nakon vrućeg rockerskog petka, koji je mnogima od prisutnih na koži ostavio ružičaste uspomene, obećavala se još vrelija metalska subota. Već je vožnja iz štajerske metropole prema Austriji nagovještavala da će u skladu s težim dnevnim programom sudjelovati i Majka Priroda, jer su se strmo dižući kumulusni oblaci brzo spajali u prijeteće olujne mase.
S čak devet bendova taj je dan subota, barem koncertno, počela vrlo rano, u petnaest do jedan… pardon, u pola jedan manje petnaest – točnije, u četvrt nakon dvanaest. Nastup domaćih snaga iz Grāza, Norikum, uhvatili smo tek pri kraju. Mladići su u kratkom nastupu promovirali ponajprije skladbe s ovogodišnjeg debitanta Regress In Progress. Svojom mješavinom melodic-death i thrash metala nekako su ipak uspjeli zabaviti sporadičnu publiku okupljenu ispod pozornice.
Belphegor su bili sljedeći osvajači pozornice. Bend iz Salzburga u dvadesetak je godina djelovanja svoje mjesto na black metal sceni konkretno zauzeo. Nastup black metal bendova usred dana uvijek izgubi ponešto od ambijentalnosti cijele scene, a žarko sunce ne štedi ni žanrovski obaveznu šminku. Kod corpse painta posebno valja spomenuti gitarista Sigurda, čija je trodimenzionalna šminka na rukama bila toliko dobra da je izgledalo kao da po žicama trlja napola raspadnuti kostur, a ne smijemo mimo ni činjenice da je sva krv koju vidimo na pozornici (i u spotovima) prava! Umjetna krv je za pussye, kaže vođa sastava Helmuth. Belphegor 8. kolovoza izdaju novi album Conjuring The Death, pa je scena, kao i setlista, bila prilagođena promociji. Helmuth je svoje dijelove odgrowlao u mikrofon maskiran plinskom maskom (Gasmask Terror).
Očito je prizivanje Sotone, zombija i sličnih stvorenja i božanstava jako razljutilo Prirodu, jer se zapadno od prizorišta počela dizati tamnosiva masa koja je vrlo brzo zaklonila sunce, a već se činilo da će se ponoviti prošlogodišnji scenarij, kad je prvi dan pržilo sunce, a drugi dan su poslijepodnevne nastupe prekinula jaka oluja s tučom. Uskoro su tamni oblaci zaklonili sunce, a nagla je promjena temperature ipak dovela nešto više ljudi pred pozornicu, baš kad su nastup počinjali Amerikanci Hellyeah. Bend je zapravo jedna od tzv. superskupina, koje čine glazbenici iz više velikih imena rock glazbe. U ovom slučaju iz bendova kao što su Mudvayne, Bloodsimple, Knives Out! i vjerojatno kod nas najpoznatija Pantera. Vinnie Paul, bubnjar potonje i brat pokojnog Dimebag Darrella, nakon duže je stanke zbog bratove smrti ponovno počeo svirati upravo u Hellyeah. Karizmatični frontmen Chad nije imao većih problema animirati okupljenu masu miksom starijih hitova i novog materijala s nedavno izdanog Blood for Blood. Zvuk koji pomalo podsjeća na već spomenutu Panteru i energičan nastup čine Hellyeah odličnim koncertnim bendom. Nakon koncerta članove se moglo vidjeti i među publikom, a Vinnie je nosio majicu s natpisom We Remember Dimebag!
Slijedili su njemački folk veseljaci In Extremo. Brojna četa glazbenika odjevenih u kožnu opremu s cijelom plejadom instrumenata, od poznatijih pa do onih čija imena znaju samo najveći znalci. Čini se da su u njemačkom govornom području izuzetno popularni, jer se tijekom dana upravo kod njih prizorište najviše napunilo, a njihove su svirke većinu prisutnih natjerale na ples i opće ludovanje. Dueto gajdi, raznih udaraljki, brenkala, lajne i slično, u suživotu s klasičnom rockerskom postavom i tekstovima na njemačkom jeziku, recept je za uspjeh preko naše sjeverne granice.
Velika se oluja pomicala prema sjeveru, tek što od Grāza, kad su svoje bojne položaje, uz pomoć pirotehnike, zauzele još jedne black metal legende, Dimmu Borgir. Jezgra sastava, koju čine pjevač Shagrath i gitarist Silenoz, već 21 godinu oru svoj put black metalskim podzemljem. Usprkos zamjerkama da su sa svojom simfoničnošću i glazbenim eksperimentiranjem izgubili dodir s pravim black metalom, ipak zadržavaju status simbola kojeg štuju trume obožavatelja. Od zadnje ploče Abrahadabra prošle su već četiri godine, a novi se album očekuje tek iduće godine. S nekoliko koncerata, među kojima je bio i subotnji, Dimmu Borgir se nakon dobre godine mirovanja vraćaju na koncertne pozornice. Sa svojim progresivnijim, a na trenutke čak i thrash zvukom gitara, bogatom sintetiziranom orkestralnom podlogom i impresivnim piro efektima, Norvežani su napravili pravi šou i opet, kao prije njih Belphegor, vrijeme nastupa im nažalost nije išlo na ruku. No uspjeli su u parter privući još više ljudi, koji su za razliku od petka kapali vrlo sporo.
Saxon, koji su na pozornici zamijenili norveške mračnjake, ne trebaju posebnu najavu. Jedna su od rijetkih postava koja u svojoj dugoj povijesti nije previše varirala u kvaliteti, ni na pozornici ni u studiju, i koja, kao što dokazuje njihov posljednji album Sacrifice, još uvijek nije za staro željezo. Scarratt i Quinn suvereno stvaraju distorziranu zvučnu podlogu odličnom Biffovu vokalu, koji unatoč 63 godine vokalno to ne pokazuje. S dvadeset albuma pod pojasom, hitova za sastaviti setlistu doista ne nedostaje. Klasicima kao što su Heavy Metal Thunder, 747 (Stranger in the Night), Wheels of Steel pridružili su i neke s aktualnog albuma Sacrifice. Nažalost, sve se više pokazuje da Saxon više nisu sposobni zabavljati mlađe generacije – nakon katastrofalne posjećenosti prošle godine u Kino Šiška, bio je primjetan i pad publike na ovom festivalu. Stvarno šteta, jer su Saxon jedan od onih NWOBHM bendova koji su pomogli popločati put cijeloj heavy metal sceni.
Saxon su svojim nastupom otvorili veliko finale subotnje večeri, jer su iza njih nastupili iznimno popularni Blind Guardian. Nastup na Seerocku bio je tek treći nakon gotovo dvogodišnje stanke, koju su članovi iskoristili za odmor, sporedne projekte, kao i rad na nadolazećem albumu te dugo nastajućem orkestralnom albumu The Dwarves. Subotnji je nastup dokazao da su i Hansi s ekipom i vjerna metalska ekipa gladni jedni drugih. Iako je Hansijev frontmenski nastup možda bio malenkost otupio, bend je stvorio fantastičnu atmosferu, dostojnu imena Blind Guardian. Očekivana šetnja kroz povijest najvećih hitova benda povezala je publiku magičnom niti koja je sve skupa povukla u opće pjevanje, posebno kod balada kao što je Bard’s Song, a koncert su zaključili klasicima Mirror, Mirror te Valhalla. Označite u svojim kalendarima 21.5.2015 za obavezan odlazak na koncert u Ljubljani!
Saxon i Blind Guardian uspješno su zagrijali publiku za vjerojatno najveće zvijezde, ili barem poslasticu večeri – Twisted Sister! Dečki koje ne bi doveli doma na večeru digli su na noge cijelo prizorište, a i one koji su sjedili na VIP tribini Dee Snider je pošteno izgrdio. TS ove godine slave 30. godišnjicu prelomnog albuma Stay Hungry, koja se poklopila i s 30. godišnjicom njihova posljednjeg nastupa u Austriji. Bend se za tako dugu odsutnost iskreno ispričao, i riječima, a ponajprije odličnim, energije punim nastupom. Da je riječ o pravim rockerima po duši svjedoči i činjenica da su vjerojatno svoj najveći hit, We’re Not Gonna Take It, odsvirali vrlo brzo nakon početka. Dee Snider je tu odluku popratio riječima da oni koji su ih došli gledati samo zbog te pjesme mogu otići, a oni koji su došli gledati Twisted Sister neka ostanu. Dečki su doista, u skladu sa svojim imidžom, pozeri i čak su fotografima dopustili da cijeli koncert slikaju iz foto-pita. Zapravo ih je bila puna pozornica, posebno Snidera, koji se tijekom koncerta polako skidao, a pirotehnika je tijekom The Fire Still Burns, a pogotovo u Burn in Hell, s Sniderom osvijetljenim crvenim reflektorom, radila svoje. Gitarist Jay Jay French dotaknuo se i klinaca koji nastupaju u raznim Idolima, X-faktorima i slično; klinci drhte i zahvaljuju masama jer su morali raditi cijelih 15 tjedana da bi postali slavni, dok su slavni rock i metal bendovi za to morali raditi desetljećima. TS su odsvirali doista odličan koncert, a s pozornice su ispraćeni glasnim ovacijama.
Završno čin večeri deset je minuta poslije ponoći pripao američkim thrash velikanima Slayer. Oni su se na Seerock opet vratili i brutalizirali posljednje atome snage, pretežno mlađe populacije nego dan prije. Dobro nauljen stroj, što Slayer doista jesu, precizno je prodirao kroz meka tkiva pred sobom i još jednom dokazivao da su s razlogom jedan od najomiljenijih bendova na svijetu. Seerock su uhvatili negdje na sredini europske ljetne festivalske turneje. Kerry King je na desnoj strani dokazivao da je još uvijek kralj shredanja, a jedini minus ide na vokal Araye, koji na trenutke gubi dubinu i posljedično samo zacvili u mikrofon.
Seerock, kako izgleda, postaje vrlo popularan festival u našoj neposrednoj blizini. Lijepa okolica za odmor i kampiranje uz jezero, blizina pozornice svim popratnim aktivnostima (zipline, wakeboarding, paintball,…) kao i poboljšavajuća organizacija samog događaja obećavaju rast ovog festivala. Doduše, dvodnevna karta za tzv. wavebreaker – fan pit košta koliko i tjedna za Metaldays, ali za to u dva dana dobivate cijeli niz velikih imena rock i metal glazbe, a možete se odlučiti i opuštati uz svoju najdražu glazbu dok se izležavate na obali ili močite guzicu u toplom jezeru.
autor: Sebastijan Videc
fotografije: Jerneja Jerak
kamera: Sebastijan Videc
Blind Guardian
1. Sacred Worlds
2. Welcome to Dying
3. Nightfall
4. The Script for my Requiem
5. Mordred’s Song
6. Bright Eyes
7. Tanelorn (Into the Void)
8. Imaginations From the Other Side
9. The Bard’s Song – Into the Forest
10. Mirror Mirror
11. Valhalla
Twisted Sister
1. Stay Hungry
2. The Kids Are Back
3. You Can’t Stop Rock’n’Roll
4. Captain Howdy
5. Street Justice
6. We’re Not Gonna Take It
7. I Believe In Rock’n’roll
8. Shoot ‘Em Down
9. Under the Blade
10. The Fire Still Burns
11. The Price
12. Burn In Hell
13. I Wanna Rock
—
14. Come Out And Play (intro)
15. S.M.F.
Slayer
1. Hell Awaits
2. The Antichrist
3. Necrophiliac
4. Hate Worldwide
5. Postmortem
6. Mandatory Suicide
7. Captor of Sin
8. War Ensemble
9. Born of Fire
10. Disciple
11. Seasons in the Abyss
12. Dead Skin Mask
13. Raining Blood
14. Black Magic
15. South of Heaven
16. Angel of Death
