Lokacija: Gradež (Grado) / Diga Nazaro Saurio / Italija
Datum: petak, 04.07.2014
Vrhunski glazbeni čarobnjak i jedan od najvažnijih glazbenih vizionara osamdesetih, koji je pridonio popularizaciji skovanice »gitarski rock« i koji je svojim djelovanjem pomogao mnogim drugim gitarskim majstorima da svoje neslućene talente u obliku autorske glazbe približe glazbenim masama, naravno je jedinstveni Joe Satriani. Čovjek je prošle godine izdao studijski album »Unstoppable Momentum«, koji ostaje aktualan i ove godine. Već prošle godine kroz svibanj i lipanj boravio je na europskim koncertnim pozornicama, gdje ga je predstavio i 25.05.2013., na svom do tog dana ukupno trećem postanku u Sloveniji. Prvi put je Satriani kod nas nastupio 09.07.2004. u sklopu G3 turneje, tada u društvu svog nekadašnjeg učenika Steve Vaia i veličanstvenog Roberta Frippa (King Crimson), a drugi put u sklopu svoje samostalne turneje posvećene promociji tada aktualnog studijskog izdanja »Black Swans And Wormhole Wizards«. To se dogodilo 10. studenoga 2010. Joeova popularnost, zapravo za današnje vrijeme preciznije rečeno omiljenost među svima koji išta polažu na velemajstorstva gitarske svirke, ne gasi se i ne popušta. Njegovi koncerti su i dalje puni i zrelih i mlađih glazbenih entuzijasta – osobito onih koji uživaju u Satrianijevoj velikoj vještini spajanja visoko definiranih melodija, unutar kojih ovaj vještak uvijek snalažljivo izborí obilje prostora za demonstraciju zapanjujućih gitarskih vragolija. One pak ostaju glavna atrakcija i draž njegovih koncertnih posjeta. Pritom njegove točke (u smislu kompozicija) održavaju neprekidnu crvenu nit velike kompaktnosti, jer ne dopuštaju eksperimentalne čudnovatosti koje bi vodile njihovoj motivskoj fragmentaciji. Avangardnosti je dakle ulaz zabranjen. Čovjek i u 2014. ostaje dobrodošao na svakoj koncertnoj pozornici. Budući da je jako tražen, rado produljuje svoje turneje. Tako je produljio i turneju u korist promocije albuma »Unstoppable Momentum«. Ljetni termini doveli su ga tek na tren od slovenske granice, točnije u talijansko ljetovalište smješteno blizu Tržiča (Monfalcone) zvano Gradež (Grado), gdje je nastupio u sklopu godišnjeg festivalskog ciklusa »Ospiti Di Autore«.
Joe Satriani je i za ovaj dio turneje zadržao uz sebe suradnike koji su ga pratili već na prvom dijelu turneje, kad je s njima nastupio i u Ljubljani. Najatraktivnije među njima je ime koje pripada multiinstrumentalistu Mikeu Keneallyju, koji je među ostalim poznat po suradnjama s Frankom Zappom i koji je nekoć već nastupio i u Ljubljani, i to sa Steveom Vaijem. Bilo je to 13.04.2000. u ljubljanskoj dvorani Tivoli. Uz Satrianija na pozornici ostaje i izvanredna ritmička veza njemačkog velemajstora na bubnjevima Marca Minnemanna i briljantnog američkog basista Bryana Bellera, koji čine dvije trećine razigrano nabrušenog prijateljstva eksperimentalne fuzije unutar trija The Aristocrats.
Iako je sat odavno otkucao devet, prostor Diga Nasario Sauro bio je relativno prazan. Na pozornicu su kao predgrupa izašli Raven Eye. Američki retro zvučni rockeri koji kopaju po arhivima jednostavne riffovske retorike davnih dana, kad je rock još bio mlad, i koji nadograđuju inače predvidljivost i trivijalnu zasnovanost svojih izražajnih figura neobuzdanim voltažom eruptivne adrenalinske žurbe, kakvu diktira višak testosterona mladih pastuha voljnih dokazivati se! U razgolićene jurećim riffovima rado se uvuče doomovski odjek Sabbath poruke, a po sadržaju garažne živosti moguće je etiketiranje s nekim MC5. Naravno. Riječ je opet o aktualnom recikliranju. Fale samo još poderane Lumberjack košulje. Netko je u njima čuo revitalizam Wolfmother, drugi Graveyard, a treći je opet brzo ubacio treću smislenu asocijaciju. Takav revitalizam je u zamahu i aktualan. Garažno, sirovo, našiljeno, bez težih stupnjeva težine kad je riječ o osvajanju njihovog glazbenog dosjea. Nikakve posebne glazbene filozofije, niti ičega što već ne bismo čuli. Unatoč tome bend je generičnost sanirao srčanošću i velikim izvedbenim zalaganjem! Takvim neobuzdanim pristupom uzorne scenske dinamike i izvedbe materijala, dečki Oli Brown, Sam Weston i Kev Hickman brzo su stekli naklonost mase, koja je nastup grupe na kraju ispratila konkretnim pljeskom. O kompatibilnosti Raven Eye s glavnom zvijezdom koncertne večeri, naravno, nema smisla gubiti suvišne misli.
Nekih petnaest minuta do deset navečer prostor je bio konkretno popunjen. Pozornica se zamrači, uz snimljeni uvod na pozornicu izlaze četiri majstora, predvođena gitarskom izvrsnošću Joeom Satrianijem. Bend se laća svima dragog i poznatog komada! Cool #9. Publika je u tren oka Satchova!
Izvrsno raspoloženi velemajstor, koji će za dobar tjedan napuniti “okruglih” 58 godina, iako mu se daje najviše tridesetak, isijavao je mladenačku vihorovitost, nestašnost, apsolutnu opuštenost i ono što je njegova velika vrlina i zaštitni znak. Opći usađeni pozitivizam kojim u tren oka osvaja naklonost baš svakoga. Suvišno je govoriti da je Joe i ovaj koncert odsvirao bez ikakve greške. Ako je negdje i bila neka, primijetio ju je vjerojatno samo on sam. Uz tako izvrsno raspoloženog voditelja grupe ni njegova trojica kompanjona nisu štedjela na razigranom raspoloženju velike izvedbene vedrine. Već druga točka repertoara Devil’s Slide (album »Engines of Creation«, izdan 2000.) dovela je do ruba pozornice i Mikea Keneallyja, koji je inače bio elementarno zadužen za klavijature! Keneally je u usporedbi s onim Keneallyjem koji je nastupio prošle godine u ljubljanskoj Cvetličarni izgubio konkretnu šaku kilograma. Čovjek koji je nosio službenu majicu sastava Mastodon za Satrianija je već niz godina ključni element glazbenikove postupne tranzicije iz strogo »one man band« kulture pristupanja glazbi k onoj koja isijava timski duh. Satrianijeve posljednje ploče naime zvuče znatno više timski od onih koje je majstor snimao prije dobrih deset i više godina. Keneally je majstor jazz rock fuzije, realizacija njegovih najluđih zamisli, ako ne i eksperimentalno avangardnih »podvala«, naslijeđenih i iz druženja s Frankom Zappom, za njega je stvar pernate lakoće. Kao da hrusta tople lepinjice. Ništa mu ne ostaje skriveno! i Satriani ga s uspjehom iskorištava u baš svakoj idejnoj avanturi. Keneally, koji je potpuno uključen u popunjavanje Satrianijevih gitarskih ludorija, gdje obično održava kulisu klavijaturama, kao i dodatnim improvizacijskim umetcima ispunjava raspoloživ motivski prostor skladbi, nerijetko se pojavi uz Satcha rame uz rame, gdje ga prati na gitari. Na tim pozicijama dobije čak i djelić prostora da ispali koji solo umetak. Kemijska veza između Satcha i Keneallyja intenzivnije je zasjala vrlo brzo. Kad se na popisu repertoara našla nova, progresivno razigrana Three Sheets to the Wind.
Nepošteno je zanemarivati Satrianijevu ritam vezu, koja se opaža u transu. Ako poznajete glazbeni domet bezgraničnog eksperimentalizma sastava The Aristocrats i činjenicu da je Minnemannu nedostajalo za dlaku pa da završi u Dream Theater umjesto tada »pregorjelog« i sada »skrušenog« Portnoya, daljnja rasprava je zapravo suvišna. Satriani je osobito novim točkama kojima se mjestimice korjenito primiče koketiranju s elementima jazz i rock fuzije pokazao da za njega još uvijek postoje glazbeni obzori koje želi otkrivati te s njima artistički sazrijevati. Jedna od takvih izvanrednih točaka, koja je oduševljavala izvanrednom uigranošću uz izvedbenu zahtjevnost, dobila je mjesto u izvedbi skladbe Lies nad Truths. Isto tako izvanredno je godila posebno mekano odsvirana Three Sheets to the Wind, koja je izvrsna mješavina bluesa, jazza i naravno rocka i gdje je Satrianijev genij savršeno nadograđen Keneallyjevom razigranošću improvizacija. Tu leži i odgovor zašto je album »Unstoppable Momentum« tako snažno zastupljen u repertoaru turneje. Jednostavno. Kvartet uživa u timskom duhu, gdje skladbe novog albuma daju posebno puno prostora za trenutak zajedničkog jama. Satriani se ovamo počeo izdašnije usmjeravati uz svoju avanturu s Chickenfoot, gdje je na prvom mjestu grupa (ekipa) i gdje ego pojedinca mora prvo poslušati timski duh grupe!
Kad se odvrtjela polovica koncerta, Satriani je pozvao sve prisutne na vožnju u velikom Cadillacu: »Don’t worry. It’s really large Cadillac and you can all fill in!«. Naravno, nije zaboravio napomenuti da je baš na dan koncerta u Gradežu američki praznik Dana neovisnosti. Pa dobro… Lijepo je biti domoljub (ali ne pod svaku cijenu, ostala razglabanja na tu temu radije prepustimo Slavoju Žižeku). Bend se naime laćao izvedbe nove Shine On American Dreamer, posvećene SAD-u. Neka spomenem i to da je grupu u pozadini pratio prostrani pano ispunjen reprodukcijama filmova i animacija, koje su smisleno nadograđivale osjećajnost i raspoloženjska stanja pojedinih točaka repertoara.
Satch je naravno začinio svoj repertoar klasicima po koje u prvom redu dolazi njegova publika! Tu je prvi među njima Flying In A Blue Dream, pa onda Ice 9, Satch Boogie, iznenađenje na set listi odnosno izvedba skladbe Time Machine, koja je u repertoaru zamijenila novije Jumpin’ In te Jumpin’ Out, koju je odsvirao Satch plavom Ibanez gitarom JS24PCA, koja nosi crveni Chickenfoot znak. Za njom je prihvatio crnu Ibanez gitaru i odsvirao najprepoznatljiviju skladbu svoje karijere. Jedinstveni instrumentalni evergreen Always with Me, Always with You, ulje na vatru pak dolio je u grandioznom završetku regularnog dijela izvedbom naslovne skladbe svog nezaboravnog i za svjetsku rock scenu u mnogočemu prijelomnog albuma »Surfing With the Alien«. Završetak koncerta bio je očekivan. S obaveznim bisevima Crowd Chant i Summer Song i temeljito razvučenim »fade-outom«, koji je sadržavao tri ponavljanja.
Sat i pedeset minuta šetnje kroz izuzetnu glazbenu i instrumentalnu estetiku po idealnoj sredini između ultramelodične zaraznosti i slobodoumne razigranosti improvizacija jedinstvenog majstora biblije šesterožičane gitare, briljantnom izvedbom oborila je prisutne s nogu, koji nisu i nisu prestajali nagrađivati kvartet burnim reakcijama oduševljenja. Jednostavno! Gitarski čarobnjak isporučio je još jednom najbolje što zna. I u tome ostaje jedinstven i neponovljiv.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Cool #9
2. Devil’s Slide
3. Flying in a Blue Dream
4. Unstoppable Momentum
5. The Weight of the World
6. Ice 9
7. The Crush of Love
8. I’ll Put a Stone on Your Cairn
9. A Door into Summer
10. Lies and Truths
11. Satch Boogie
12. Shine On American Dreamer
13. Three Sheets to the Wind
14. Cryin’
15. Drum solo
16. Time Machine
17. Always with Me, Always with You
18. Surfing with the Alien
—dodatek—
19. Crowd Chant
20. Summer Song
