Mjesto: Velden am Wörthersee (Vrba na Koroškem) / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum koncerta: 22.11.2012
Broj posjetitelja: 200
Cijena ulaznice: 36,00€ (u pretprodaji) / 39,00€ (na dan koncerta)
Prošlo je 8 mjeseci i Richie se vratio u Bluesianu. No, ako računamo i njegov posjet koncertu Erica Martina (RockLine reportaža TUKAJ ), prošlo je jedva 5 dana otkako se zadnji put motao po Bluesiani. Tijekom ovih godina postao je nedvojbeno svojevrsni kućni inventar kluba, a vlasnicu kluba Gudrun Kofler je Richie do današnjeg dana zacijelo već ukrstio za svoju krsnu majku.
Put prema Veldnu prošao je bez većih komplikacija i iznenađenja, iako se nadam da je ovo bio posljednji put da smo čekali pred karavanskim tunelom i da će s popravcima ove godine završiti. Kad smo stigli nekoliko minuta iza osam navečer, Bluesiana se već zadovoljavajuće punila. Ovaj put ispred nije bilo nikakvog tourbus-a, a s obzirom na to da je Richie s kolegama Mike-om i Dylan-om opušteno sjedio za zadnjim stolom u lokalu, bilo je jasno da je shvatio kako je ona martovska priča s VIP package-om bila bez veze. Dečki su se u stražnjem dijelu kluba opušteno čavrljali s mogućim obožavateljima, a nas dvoje smo se polako uputili pod pozornicu, tražiti mjesto za bolji pogled tijekom koncerta.
Ovaj put su prvi red Bluesiane iznenađujuće zauzeli uglavnom slovenski posjetitelji, što je vrlo pohvalno. Prilično često se događa da smo među svim posjetiteljima Bluesiane sa slovenskom »špranjom« dva prilično osamljena primjerka, zato je razveseljujuća činjenica da sve više Slovenaca posjećuje i ovaj prekrasni klub, koji je tek na dva koraka od naše granice s Austrijom. O Bluesiani je na ovom portalu već rečeno dovoljno riječi – jednostavno ju je treba posjetiti i doživjeti.
I o Kotzenu se ovdje već dovoljno govorilo i vjerni ga čitatelji zacijelo već dobro poznaju. Dečko se barem jednom godišnje – u dobroj godini i dvaput – uputi na europsku turneju i obično zaluta i u bliža mjesta Slovenije (nažalost samo u Sloveniju rijetko). Zadnjih nekoliko turneja društvo na pozornici mu prave Mike Bennett na bubnjevima i Dylan Wilson na bas gitari. Od izlaska zadnjeg odličnog albuma 24 Hours prošlo je već dobru godinu, pa s pravom možemo očekivati da na ovoj turneji već nastaju ideje za skori izlazak novog albuma – Richie je u svojoj glazbenoj stvaralačkoj snazi vrlo produktivan – u 24 godine glazbenog djelovanja izdao je 25 solo albuma, a za to vrijeme surađivao je i s mnogim drugim glazbenicima i sastavima. Naravno, s oduševljenjem iščekujemo i uradak koji je Kotzen ove godine stvarao zajedno s Mike Portnoy-em i Billy Sheehan-om.
Glazbeni trojac Kotzen-Bennett-Wilson ostavio nas je pod pozornicom da čekamo prilično dugo – koncert je počeo tek oko deset navečer. Da kažem, za ljubitelje letećih trzalica koncert Richieja Kotzen-a nije baš najprikladniji izbor – Richie naime posljednjih godina za brenkanje po svojim fendericama koristi isključivo svoje prste. Ovaj put je sa sobom donio svoj prekrasni sunburst telecaster primjerak i tko zna kome treba zahvaliti na sreći da mu ga dan prije nisu ukrali u Pragu, kao što se dogodilo Dylanu Wilsonu i njegovoj bas gitari, koja je nestala izravno iz kombija ispred kluba u kojem su svirali. Češka je vjerojatno tako ostavila na glazbenicima pomalo gorak okus, ali to se na bluesianskoj pozornici nije osjetilo, a pobrinuto se i za to da je Dylan naravno dobio i zamjenski instrument za sviranje na koncertu.
Dečki su koncert započeli zagrijavanjem publike s četiri skladbe s zadnjeg odličnog albuma 24 Hours. Kad se publika taman dovoljno uživjela u ritam i spretne solaže, Kotzen se odlučio za smirivanje publike skladbom Fear. Slijedila je odlična, jednako smirena Doing what the devil says to do. Nema ljepšeg osjećaja uz ovu glazbu od toga da zatvoriš oči i prepustiš se blagom ljuljanju uz prekrasne zvukove gitare, uhvatiš ritam bubnjeva i basa te se daš zavesti baršunastom glasu iz Kotzenova grla i zahvaljuješ svim božanstvima što Kotzen u mladim godinama nije slušao svoju mamu kad mu je rekla da ne zna pjevati i da to ubuduće više ne radi. Slijedila je živahnija Losing my mind i potom još poprilično starija A love divine. Nastavili su sa stalnicom koncerata High te s Fooled again. Za one koji smo pogledali koncert Erica Martina 5 dana prije, gdje su zajedničkim snagama odpjevali skladbu Shine, Richie je pokazao i kako tu skladbu otpjeva zajedno sa svojim pratiteljima na instrumentima – ovaj put u električnoj izvedbi. Slijedila je skladba koju, sudeći po pjevanju publike, dobro poznaje još iz vremena kad je Kotzen surađivao sa sastavom Poison – Stand. Publika je otpjevanu skladbu pozdravila glasnim pljeskom. Za kraj redovnog dijela odsvirali su još Paying dues, a zatim se trojac na nekoliko minuta oprostio s pozornice, ali se uskoro vratio i poslužio nas još vječnom skladbom Remember, koja je ponovno aktivirala glasnice u publici. Bis su zaključili brzom Go faster, a zatim su se jednako brzo nakon zahvala pospremili s pozornice i Kotzenova večer bila je time završena.
Richie Kotzen je publici ponudio ono što zna – kvalitetu na vokalu i na gitari, koju više nego uspješno nadopunjuju Dylan na basu i Mike na bubnjevima. Bez ikakvog šova, rastezanja i brbljanja između pjevanja te bez stand-up komičnih ubačaja. Richie je jednostavno Richie i to je za posjet njegovu koncertu potrebno prihvatiti. A ako prihvatiš glazbenu kvalitetu kao glavni uvjet dobrog koncerta, Richie s kompanijom nikako nikad ne razočara – barem u Bluesiani ne. Sljedeći put se o tome uvjerite i sami – uživo, na licu mjesta.
Setlista
1. Bad Situation
2. Help Me
3. 24 hours
4. Love Is Blind
5. Fear
6. Doing What the Devil Says To Do
7. Losing My Mind
8. A Love Divine
9. High
10. Fooled Again
11. Shine
12. Stand
13. Paying Dues
—dodatak—
14.Remember
15. Go Faster
Galerija slika
