Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Cvetličarna, Ljubljana
Datum intervjua: 21.11.2012.
Tko je sljedeća žrtva? duboko je zagrmjelo iz grla visoke, tamne pojave koja je stala među vrata turnejskog autobusa. Pozvala nas je da sjednemo za stol i da si u lubanju natočimo krv svježe zaklanog jarca. Šala. Samo ovo zadnje. Razgovarali smo s legendarnim frontmenom legendarnih Morbid Angel, Davidom Vincentom, a riječ je išla uglavnom o još uvijek kontroverznoj aktualnoj ploči Illud Divinum Insanus. Ona je sa snažnim primjesama elektronike i industriala predstavljala šok za fanove koji su dugo čekali još jednu Morbid Angel death metal klasiku. Neću reći da sam nakon ovog razgovora postao gorljiv fan albuma, ali mogu reći da (recimo) razumijem poluge koje su dovele do njega.
RockLine: Bok, Davide, dobrodošao opet u Sloveniju. Zadnji put svirali ste kod nas prije četiri godine, a u međuvremenu se u Morbid Angel kampu promijenilo dosta toga, prije svega to da je izašla nova ploča… koja je doživjela iznimno negativan odjek.
David: Istina, ali bilo je i pozitivnih reakcija. Prije svega, mišljenja su bila podijeljena, pa ne bih rekao da su prevladavala samo negativna. Dobivao sam i pisma od ljudi koji su napisali da takvu glazbu godinama više ne slušaju, a ploča ih je opet oduševila za nju. Čuo sam hrpu mišljenja, i s jedne i s druge strane, ali sigurno je da su mediji isticali uglavnom negativne strane. Kao i uvijek. Ne znam zašto je tako, ali znam da to možemo promijeniti. Možda baš sad.
RockLine: Pa takvo je stanje, mediji obično radije izvještavaju o negativnom. Između albuma (Heretic je izašao 2003., op.a.) prošlo je čak osam godina, a ti si se u Morbid Angel vratio 2004. Je li snimanje novog albuma bilo stresnije nego inače jer je u međuvremenu prošlo toliko vremena? Je li se bilo teško ponovno naviknuti na način pisanja za Morbid Angel?
David: Nakon mog povratka imali smo toliko turneja da smo nakon njih htjeli uzeti kraći odmor, a onda je Pete imao probleme za koje tada nismo znali da su tako ozbiljni kako se pokazalo kasnije. To su bili faktori koji su stvari zaokrenuli drugačije. Kad je Pete rekao da ne može bubnjati i da ćemo morati unajmiti nekoga drugog, nisam mogao vjerovati što se događa. Predložio sam da stvari uspore, da si uzme vrijeme koje mu treba za sebe, ali se osjećao tako poraženo da je jednostavno odstupio. Stvari se mijenjaju, tako bih najbolje opisao cijelu situaciju. Ponekad, kad imaš moć promijeniti nešto ili stvoriti nešto bolje, pravo je da tu moć iskoristiš. Kad je nemaš i stvari ne možeš promijeniti, moraš tu činjenicu jednostavno prihvatiti i djelovati u skladu s tim.
RockLine: Album je, ako ni zbog čega drugog, vrlo raznovrstan. Je li zbog toga skladanje materijala možda bilo drugačije nego u prošlosti? Blades of Baal i Nevermore su, primjerice, pravi »oldschool« Morbid Angel komadi, a ima i dosta utjecaja elektronike i industriala.
David: Umjetnost je ono što jest. Stvari koje dolaze iz nas prihvaćamo onakve kakve jesu. Trenutno smo na točki karijere kad si to možemo dopustiti, a ne da bismo morali nekoga drugog pitati za mišljenje je li to prihvatljivo.
RockLine: To mogu shvatiti kao Morbid Angel integritet, uostalom, po mom mišljenju svaki je album korak u evoluciji vašeg zvuka.
David: S tim se potpuno slažem. Ali moraš razumjeti da neki to ne žele jer su uskogrudni pa očekuju da će nešto uvijek biti isto, a ako nije, ne razumiju to. Čak i od takvih ljudi sad, nakon godinu dana, čujem da album konačno počinju razumjeti. Znao sam da će se to dogoditi. Znao sam da će neki biti šokirani i iznenađeni, drugi će album prihvatiti, a treći neće znati što da misle. Ali to je dobro, jer ljude prisiljava da na stvari gledaju šire i otvorenije. Kao grupa uvijek smo težili tome da ljudima pokažemo širu sliku. Što više mi dodamo toj slici, to postaje veća.
RockLine: Jeste li pri snimanju osjećali kakav pritisak, jer je očekivanje novog Morbid Angel albuma bilo stvarno veliko?
David: Ne.
RockLine: Kad ste prije nekoliko godina kao prvu novu pjesmu predstavili Nevermore, jesi li ikad imao osjećaj da je većina uzela Nevermore kao komad koji će biti reprezentativan za cijeli Illud Divinum Insanus pa zbog toga album nisu prihvatili ili razumjeli?
David: To bi moglo biti istina, ali nisam previše razmišljao o tome. Nevermore je stvarno pjesma koja zvuči kao moderan, a klasičan Morbid Angel komad. Koju je, usput, stvarno zabavno svirati. Moram reći da o takvim stvarima ne razmišljam previše. Kad je riječ o glazbi, ne volim razmišljati, radije osjećam. Smatram pak da na albumu ima ogromno dobrih pjesama, čak i ako su neke malo »drugačije.« Kad se sjetim Covenanta, tada je izdavačka kuća htjela da snimimo videospot za God of Emptiness, što je bilo neobično i zastrašujuće, jer je to bilo nešto potpuno novo i drugačije. A sad je jedna od najpopularnijih Morbid Angel pjesama. Ljudima ponekad treba vremena da shvate bit. I to je dobro. Dobro je ljude staviti pred izazov. Dobro je i samoga sebe staviti pred izazov.
RockLine: Rekao si da pišeš stvari koje osjećaš. Znači li to da slijediš tok svijesti ili improviziraš?
David: Sasvim ovisi. Ponekad slušam Treyev riff i onda oko njega izgradim osnovnu bas liniju. Što se tiče vokala, strogo slijedim tok svijesti. Najčešće osnovu završim odmah, samo ponekad razmislim o koju riječ ili dvije. Ako počnem preduboko razmišljati o stvari, zaustavim se, ostavim je na miru i vratim joj se kasnije, kad više nisam opterećen razmišljanjem. Najradije stvar napišem u jednom danu i snimim je odmah sljedeći dan. Ako mi treba više vremena ili o stvari previše razmišljam, onda znam da nisam na pravom putu. Tada se od svih izoliram, odem u svoj mračni kut, stavim slušalice i nađem ono što tražim.
RockLine: Nedavno ste izdali i remix albuma. Kako to da ste se za remix odlučili baš sad i baš za ovaj album, zadnji put ste to napravili prije mnogo godina s Laibach Remixes?
David: O tome smo zapravo razgovarali već kad smo album snimali. Znali smo da ćemo izdati i remix ploče. Kad smo izdali Nevermore singl, b-side je bio remix koji su napravili Combichrist. Ljudi su bili potpuno zatečeni. Nekima se to svidjelo. Ta se pjesma masovno vrtjela u klubovima diljem svijeta, i to ljudima koji još nikad nisu čuli za Morbid Angel. To je bilo nešto potpuno drugačije i zašto to ne bismo iskoristili? Radi se prije svega o tome da je to zabavno, a u konačnici bi glazba trebala biti zabava. Zar ne? Ahnst Anders je, primjerice, rekao da bi rado remiksirao našu pjesmu jer još nikad nije remiksirao death metal, budući da se bavi industrial danceom. Svima koji su sudjelovali u remixima dali smo potpuno slobodne ruke, nismo se željeli miješati u njihov rad, izabrali smo samo autore koje smo željeli imati na projektu. Cijelu stvar koordinirala je izdavačka kuća, a ja sam htio da sudjeluju Skinny Puppy i Laibach. Ukratko, ljudi koji mi nešto znače. Neki su mogli sudjelovati, drugi nažalost nisu, u svakom slučaju na ploči je dosta zanimljivih stvari. Ako sam iskren, neke mi se ne sviđaju, ali na stvar gledam kao na umjetnički projekt. Kao kad odeš u galeriju. Sviđaju ti se sve slike? Ne, ali zanimljivo je vidjeti tuđu interpretaciju.
RockLine: Kad smo već kod remixa, a budući da ste baš u Ljubljani, kako je 1994. uopće došlo do EP-a Laibach Remixes?
David: Trey i ja fanovi smo Laibacha već mnoge, mnoge godine, od 1984. Kroz godine djelovanja razvili su se i narasli, a ja osobno prema Laibachu imam duboko poštovanje. Mislim da su revolucionarni, nevjerojatna je cijela filozofija i umjetnost koja ih okružuje. Mislim da mogu biti uzor cijelom svijetu.
RockLine: Jesi li gledao Iron Sky?
David: Da, svidio mi se.
RockLine: Hvala, Davide, za kraj još tipično pitanje, a odgovor na njega vjerojatno zanima mnoge. Kakva je za Morbid Angel budućnost nakon Illud Divinum Insanus?
David: Trenutno se probijamo kroz vrlo dugu turneju, a o onome što donese sutra možemo razgovarati sutra.
Galerija slika
