Izvođač: Zabukowski
Izdavač: Dallas Records
Izdanje: 2011
Trajanje: 39.05
Ocjena: 5/5
Franci Zabukovec bez dlake na jeziku spada među najizbrušenije rock gitariste u Sloveniji. Glazbenik je uzduž i poprijeko proživio doslovno sve kutke slovenske glazbene scene kroz lijep niz godina. Čovjek je cijenjen i priznat glazbeni lisac, svojevrstan guru, gitaristički majstor, neka vrsta katalizatora koji danas (i u studiju) usmjerava nadobudni tok mladih gitarista u pravom smjeru. Ozbiljnije je skrenuo pozornost na sebe kao član sastava Rdeči Baron, kasnije se afirmirao u pratećem sastavu Roberta Magnifica Pismejkers te se potom pretvorio u pravi studijski inventar producentskog i koproducentskog oblikovanja zvuka mnogim “naručiteljima”. Poznato je i njegovo druženje u k.u.t. Gas i Botri.
Sva ta prijeđena kilometraža navela je glazbenika na zaključak da je došlo vrijeme za samostalni glazbeni projekt, u kojem će svojoj kreativnoj glazbenoj žilici dati potpunu autorsku prednost. “K-Metal”, produženo u “Kryptonite Metal”, koji uostalom zadržava sve vitalne funkcije nadzvučnog kolege Supermana, studijski je prvijenac projekta Zabukowski. Već i samo ime projekta, kao i dosjetke koje izaziva skovanica “K-Metal”, sugerira da je stvar nastala u duhu lucidnosti, u skladu sa zahtjevima zrele i ukusne estetike rock žargona, sretno smještene u skup od 10 skladbi kojima se predstavlja Zabukowski. S te strane nije čudno ako je Franci Zabukovec tu lucidnost naslijedio iz druženja s Magnificom ili iz trenutačnog zabavljanja s Rock Partyzani (nadam se samo da AC/DC slučajno nisu vidjeli naslovnicu njihove druge ploče Vedno na pravi strani).
Bez obzira na ime albuma metalnog prizvuka, glazba na njemu je hard rock. Melodičan hard rock, kojim u prvom redu naravno zapovijeda i duhovita pronicljivost gitarističkog izraza Francija Zabukovca. Album je od glave do pete opremljen bravuroznim gitarskim solažama, koje ni u čemu nisu pretenciozne, nego slijede urođeni osjećaj za vožnju zlatnom sredinom zdravog izbora i razmještaja tonova u njima. Tako postižu izuzetnu slušljivost i onima koji planete na prvu loptu potpunu razumljivost. Pritom Zabukovec upozorava da je riječ o multidisciplinarnom gitarističkom virtuozu. Glazbenik sa svojim vragolijama uspješno spaja dva temeljna atributa svoje glazbe. Odlično se naime kroz album u svom dijalogu sporazumijevaju osjećaj za stvaralačku iskričavost i plazma tehničke izbrušenosti (zapanjujuća brzina i preciznost brzanja prstima po gitari), što će u temeljnim zahtjevima zasititi i najrazmaženije glazbene uživatelje.
Takav gitarist stoga uz sebe u studiju zaslužuje i najbolje glazbenike. Glavninu oblikovanja zvučne slike albuma, uz Francija Zabukovca, donose odlični slovenski glazbenici, a to su: rock vokalist i multiinstrumentalist Sergej Škofljanec (Requiem), koji je, uz iznimku skladbe Moja dama, svoj vokal dao za ukupno sedam skladbi (dvije na albumu su instrumentalne), basist Cveto Polak (solo, Jelen, ex-Šank Rock) te bubnjar Roman Ratej (Jelen).
Izbor Sergeja Škofljanca odličan je potez. Taj glazbenik posjeduje kristalno čist autoritativan vokal i izniman, urođeni osjećaj za kameleonsko mijenjanje i prilagođavanje boje glasa. Stihovi su u cijelosti otpjevani na slovenskom. Svakako ih je teže slagati nego na engleskom. No prekaljeni mačkovi znaju kako se stvarima služi i u tom pogledu, pa su s visokom odlikom spojili slovenske stihove u skladbe iskonske hard rock tradicije, tako da one djeluju optimalno i zadržavaju svu melodičnost izražajnosti vodećih motiva. Štoviše. Škofljanec je s karakteristikama izuzetnog vokalnog dometa pravi naslov za unos dodatne melodičnosti!
U glamerski našopirenoj Dej bejbi dej (bježni osjećaj kao da je Gary Moore strgnuo s lanca i pobjegao načas u tvornicu AC/DC rifova), pristupa namjerno s blagom grlenošću, koja unosi potreban osjećaj bezobraznog pobalinstva što ga takva skladba treba. Otvaranje albuma je pompozno uz pobjedničku Zdaj grem sam naprej odličnog vodećeg rifa, koji u melodičnoj kompaktnosti trenutačno preuzima pozornost slušatelja, kao što se za početni dio albuma i dolikuje! Opet silno gibak Škofljanec upozorava da ne pjeva uzalud u slovenskoj “trubute to” Iron Maiden skupini (Iron Median), kad zaorava Zabukowski u skladbu posvećenu Ronnie James Diu naslovom Mavrica. Asocijacije na preminulu rock eminenciju kar sipaju, bilo u prijevodima (Rainbow, Rainbow in the dark) ili stihovima (“tvoja gora v srebru se sedaj blešči”). Skladba posjeduje onaj dodir svečanosti, atmosferične dramske koprene, s vodećim refrenom koji u svemu opravdava svoju svrhu (posvetu). Mavrica bi bila jednako iznimno sretan izbor da je izabrana za otvaranje albuma “K-Metal”.
Skladba Moja dama s vodećim vokalom kojeg daje Vojo Djuran (Botri) dobiva nešto sličnosti s pojedinim trenucima albuma Feniks sastava Mary Rose, jer Djuran dočarava uhvaćeno raspoloženje raspoloženjima koja na spomenutom albumu sastava Mary Rose stvara svojim vokalom Žanil Tataj – Žak.
Jedan od favorita i najljepših skladbi albuma “K-Metal” je polubaladna Sanjam. Posjeduje izuzetno gradirani rast atmosfere, koji doseže vrhunac u izrađenom, melodično zavodljivom refrenu. Sam aranžman i građa skladbe pisani su na kožu Škofljancu, koji svojim sjajnim vokalom izvlači maksimum u nizanju osjećaja. Točku na “i” stavlja Zabukovec sanjivom solažom, koja zaoštrava dramsko kazalište, a dodani aranžmani klavijatura u pozadini dramski moment samo produbljuju. Prije sam spominjao lucidnost. Upravo je ta skladba tipičan primjer izuzetne kombinacije atmosfera dramskog teatra (instrumentalni dio) i lucidnosti koju posjeduju stihovi (vokalni dio), otpjevani “smrtno ozbiljno”. Svaki muškarac sanja o miru u partnerskom odnosu sa ženom. Tog mira međutim u stvarnosti nikad ne dočeka. Zato o tome može samo sanjati. Jedinstveno! Iskorištenje melodije u briljantnoj kompaktnosti skladbe ruku pod ruku s ukusno položenim stihovima (na slovenskom jeziku!). Briljantna skladba.
Dinamika na albumu nikako ne staje. Skladba Kryptonite živahni je instrumental u kojem prednjači melos koji upozorava da su Slovenija i s njom slovenske planine, list Franci, oduvijek usko povezane s Balkanom. Dakle, gitaristički jezik na toj točki odjedri prema jugu te tako donosi novi raspoloženjski otklon albuma sa svojom izražajnom posebnošću. Ni vse zlato (kar se v temi sveti) Franci je izabrao za predstavljački singl albuma, jer donosi jedan od najprotočnijih refrena visoko zavodljive melodike, koji pali već na prvo slušanje. Vrlo sretan kandidat za drugi singl albuma (uz fantastičnu Sanjam) krajnje je zabavna Moj največji problem, u kojoj je hedonističko raspoloženje majstorski podgrijano uključivanjem puhača. Nestašluka joj ne manjka!
Metalu, na koji upućuje naslov albuma, najviše se približava upravo završni naslovni kompaktni instrumental “K-Metal”, u kojem progovara gitaristički raketiranje iz svih položaja, kroz ubrzano navijen ritam, gdje Francijeva nova gitaristička utrganost potvrđuje da je čovjek od svih ideja ponovno izabrao samo najbolje za album.
Kako dovesti ovaj esej do kraja? “K-Metal” je novo odlično postignuće na slovenskom polju kad je riječ o hard rock glazbi. Zapravo je takve glazbe danas u Sloveniji vrlo malo. Riječ je o proizvodu koji crpi inspiraciju iz glazbe sedamdesetih i osamdesetih, koje su donijele zlatno doba hard rocku. I sustav skladanja same glazbene zamisli svih skladbi podređen je tradiciji osamdesetih. I ne brinite. Ljubitelji gitarističkih asova poput Eddieja Van Halena, Michaela Schenkera, Garyja Moorea ili Tonyja MacAlpinea sigurno ćete doći na svoje. I više. “K-Metal” spada u obaveznu zbirku svih ljubitelja kojima imena Šank rock, Chateau, Mary Rose, Requiem nisu nepoznanica, kao i svjetska imena melodične hard rock škole.
Materijal na K-Metalu dlakocjepački je izbrušen! To dokazuje bogata opremljenost prijelaza u skladbama, koje Franci nadograđuje iskričavim gitarističkim ornamentima, dotjerane solaže jasno isklesanog profila melodične retorike, koje su majstorski ugrađene u osnovne motive skladbi te sama visoka protočnost veze kitica-refren, s neokaljanim elementom gradiranog rasta raspoloženja, koji u svim skladbama doseže vrhunce u visoko slušljivim refrenima.
Franci Zabukovec je ovim albumom na najizravniji i najiskreniji način razgolitio slovenskoj javnosti svoju osobnost glazbenika. Dokaz za to je izuzetna izbrušenost aranžmana, motivska razigranost među skladbama, visoka dinamika albuma, koju diktira glazbenikov tankoćutni žar perfekcionizma. “K-Metal” je zrelo definiran album visoko dovršenih skladbi, koje su se u konačnu sliku razvijale dakle kroz dulju vremensku jedinicu.
Očito se u Sloveniji nešto korjenito pomiče. Generacija koja je postavila na noge slovenski rock osamdesetih ponovno puno šutira. Cveto Polak izdao je odličan samostalni album “Bass Line”, novi album sastava Requiem je pred vratima, kao i sastava Mary Rose i Chateau, upravo se formirao super rock sastav Jelen i najavio novi album. I dobili smo “K-Metal”! Nadajmo se da će se priča zvana Zabukowski nastaviti još kojim albumom, jer je to trenutačno povezivanje zrele generacije slovenskih rock glazbenika izniman putokaz mladim i neafirmiranim rock sastavima u Sloveniji da stisnu zube i ustraju na zacrtanom putu!
Postava
Franci Zabukovec – gitara
SURADNIČKI GLAZBENICI:
Sergej Škofljanec – vokal (skladbe br. 1., 2., 3., 5., 7., 8., 9.)
Vojo Djuran – vokal (skladba br. 3)
Cveto Polak – bas gitara (sve skladbe osim skladbe br. 10)
Robert Sršen – bas gitara (skladba br. 10)
Roman Ratej – bubnjevi (sve skladbe osim skladbe br. 10)
Jaka Lipar – bubnjevi (skladba br. 10)
Miha Gorše – klavijature (skladbe br. 1., 3., 4., 5., 7., 8., 9.)
Aleš Klinar – klavijature (skladba br. 10)
PRATEĆI VOKALI:
Franci Zabukovec
Sergej Škofljanec
Omar Naber
Samuel Lukas
Matija Oražem
Aleš Štefančič
Produkcija
Franci Zabukovec
Popis skladbi
1. Zdaj grem sam naprej
2. Dej, bejbi, dej
3. Mavrica
4. Moja dama
5. Sanjam
6. Kryptonite
7. Ni vse zlato (kar se v temi sveti)
8. Moj največji problem
9. Fina ženska
10. K-metal
