Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Kino Šiška, Ljubljana
Datum koncerta: 28.02.2011
Broj posjetitelja: 350
Godina se okrenula i pod taktirkom Dirty Skunksa u Ljubljanu je ponovno stigla festivalska turneja “the American Way”, Bonecrusher. Ovogodišnja karavana opet je nudila raznolik izbor sastava, za svačiji ukus i svaki par ušiju, a sve skupa jasno upakirano u veliki sjajni paket ekstremnog metala s mašnom na vrhu.
Prvi su na pozornicu, nažalost pred još gotovo posve praznom dvoranom Kina Šiške, doletjeli španjolski thrasheri Angelus Apatrida. Dečki uspješno jašu na valu thrash metal revivala, a za razliku od (pre)mnogih suvremenika to im i poprilično dobro ide. Španjolci su u razornom thrash naletu, koji je nažalost trajao jedva pola sata, najviše pažnje posvetili aktualnom albumu Clockwork. Tako smo svjedočili agresivnom, brzom i mladenački bijesnom thrashu koji se očito, ali s velikim poštovanjem prema ostavštini velikana, poprilično posuđuje od divova poput Destruction i Megadeth. Dobro se čuje utjecaj potonjih kad se gitaristi Guillermo i David postave rame uz rame i priušte si duže solističke i rifferske eskapade. Guillermo uz šaren izbor oštrih rifova ponudi i srdit vokal koji podsjeća na mladog Chucka Billyja iz razdoblja albuma The Legacy. Angelus Apatrida su svojih pola sata iskoristili najbolje što se dalo, iako ne predstavljaju neki veći thrash metal iskorak. No ipak ih možemo ubrojiti među bolje predstavnike mlade generacije thrash sastava, jer posežu za izvrsnošću Warbringer, a puno se očekuje i od nadolazećeg albuma Transformation.
Nakon iznimno brzih “changeovera”, koji ni za headlinere nisu trajali dulje od petnaest minuta, na pozornicu je već izašao predstavnik drukčije glazbene struje. Svoj komad kolača i svojih pola sata izborio je kalifornijski tehnički death(core) sastav Burning the Masses. Dečki se poprilično ugledaju na lude, bolesne kanadske sastave, jer veliki postotak njihove glazbe čine nadzvučno brze “wankery” solaže. Gitarističkim vragolijama dvojca Valenzuela/Ostowari ne možeš se načuditi, a šetnja njihovih prstiju po vratovima brzinom svjetlosti prava je paša za oči. No nažalost znatno manje za uši, jer čovjek kod Burning the Masses dobije dojam da drkanje instrumentima prednjači pred osjećajem za pisanje pjesama. Treba ipak priznati dečkima da znaju pisati učinkovite breakdowne koji nisu dosadni i zamorni kao kod većine sastava s oznakom core, nego su tehnički nadograđeni razigranim rifovima. Najveće je razočaranje svakako odlazak karizmatičnog vokalista Velike čokoladice (Cameron “Big Chocolate” Argon), jer je njegova zamjena definicija lošeg “cookie monster” vokalista, koji duboke i brutalne growlove postiže spretnim grljenjem mikrofona. Pablo Francisco bi o njemu zasigurno imao reći OVO.
Uši su se opet malo odmorile uz nastup talijanskog sastava Fleshgod Apocalypse, koji poprilično uspješno spašava loš glas što (opravdano) prati talijanski metal. Talijani su na pozornicu umarširali u poderanim smokinzima i počrnjenih lica, pa je izgledalo kao da su iz groba upravo ustali klasični talijanski skladatelji Verdi, Vivaldi, Paganini i Puccini. Fleshgod Apocalypse naime u svoj death metal ubacuju elemente klasične glazbe, što je najočitije uz snimljenu matricu i tehnički odrađene neoklasicističke solaže. Kad su Talijani jednom sjeli na skuter (ciao), nisu se više zaustavili do kraja koncerta, slijedio je šus za šusom. Neprestano brze i agresivne pjesme nizale su se jedna za drugom, do te mjere da je do kraja nastupa sve skupa postalo pomalo jednolično. Jednoličnost je prekinula poprilično dobro izvedena klasika Blinded By Fear kultnih At the Gates te odlične završne pjesme Thru Our Scars i Requiem in Si Minore, od kojih je jedna s fantastičnim, epskim i potpuno odlijepljenim refrenom, a druga s većom razigranošću, pa su osigurale uzbudljiviji završetak.
Carnifex iz SAD-a nastupili su već u sklopu prošlogodišnjeg Bonecrushera, a na ovogodišnjem su predstavljali nedavno izdani album Hell Chose Me. Tijekom nastupa Amerikanaca na svoje su došli prije svega ljubitelji breakdowna i udarnog deathcorea, što se jasno vidjelo i na publici. Dvoranu su tako napunili uglavnom lijepo odjeveni i brižljivo počešljani helikopteri i nindže, koji su izvodili svoje akrobacije ispod pozornice. Kako možeš ostati ozbiljan uz takvo nešto, meni nije jasno. Carnifex su inače jako energično i uspješno razvalili tijekom svojih dobrih pola sata, a glavninu njihova seta činio je novi album. Ipak, nadam se da na sljedećem Bonecrusheru Carnifex neće opet biti prisutni.
Pred nastup norveške black metal atrakcije Keep of Kalessin većina prisutnih vjerojatno nije očekivala ništa posebno, jer studijska kvaliteta Norvežana polako, ali uporno pada, a gotovo čavao u lijes (i bijes šire metalske publike) zabili su nastupom na norveškom izboru za pjesmu Eurovizije (gdje su inače zauzeli zavidno treće mjesto). No Keep of Kalessin su sumnjičavcima već u prvim trenucima nastupa začepili usta… ili ih otvorili u široko zjapeće otvore. Dečki su naime odsvirali vjerojatno svoj najbolji nastup na našim prostorima, a imali smo ih priliku vidjeti već barem četiri, pet puta. Keep of Kalessin već dugo nisu klasičan black metal sastav, jer kod njih uzalud tražite klasičnu black metal “pčelicu” (neprestano tremolo trzanje). Glavni skladatelj i gitarist sastava Obsidian C. naime se brine za stalan dotok sjajnih rifova, epskih pasaža i fantastičnih solaža. Keep of Kalessin se zato čestim izmjenama ritma i tempa te šarenim i razigranim bubnjevima, koji ne siluju samo dvostruku bas pedalu, već približavaju death i thrash metalu, a zbog razgranatosti i složenosti struktura pjesama već gotovo i progresivnom metalu. Obsidian C. uspijeva jednom gitarom pokriti više prostora nego dvije gitare, a pomaže mu energičan basist, dok je publiku uspješno animirao karizmatični vokalist Thebon. Doživljaj je dodatno nadogradio odlično odabran setlist, koji je obuhvaćao pjesme s novog albuma Reptilian, ali i lijep komad starijih klasika, te spektakularni “light-show”. Očito samo black metal bendovi znaju iskoristiti tehničke, svjetlosne potencijale Kina Šiške, jer se sličnom predstavom svjetlosnih efekata u Šiški mogu pohvaliti samo još Rotting Christ.
Za šlag na kraju, višnju na vrhu slatkog vrhnja, pobrinuo se legendarni američki death metal sastav iz Marylanda, Dying Fetus. Bend se približava 20. obljetnici djelovanja, i to samo zahvaljujući neumornoj volji jedinog preostalog originalnog člana Johna Gallaghera. U sastavu se naime tijekom svih tih godina izmijenilo toliko članova da ponestane prstiju da ih se prebroji, a danas Dying Fetus nastupaju kao trio. Što se Gallagheru, Seanu Beasleyju (bas) i Treyu Williamsu (bubnjevi) niti malo ne primjećuje. Sastav djeluje tako čvrsto i koherentno kao da zajedno svira još od Velikog praska, a samo tri čovjeka proizvode buku kakva je vjerojatno vladala na početku stvaranja. Gallagher je tako sjekao i rezao fantastičnim rifovima i pakleno dobrim solažama, a za njim je s nevjerojatnom vještinom bez problema išao Beasley s “blunt force” sviranjem basa. Williams je iza bubnjeva razorio temelje Šiške, a Beasley i Gallagher su fenomenalnim i đavolski brutalnim vokalnim nastupom načeli i temelje okolnih zgrada. Dying Fetus uspijeva s tek tri instrumenta stvoriti više buke nego cijeli simfonijski orkestar, a pritom unatoč konstantnoj agresivnosti i pilanju zbog šarenih i razigranih struktura te tehnički izbrušenih linija ni na trenutak ne postaju dosadni. Pažljivo odabrani rušitelji obuhvaćali su aktualni album Descent Into Depravity, a nisu izostale ni starije klasike Homicidal Retribution, One Shot, One Kill, Praise the Lord te rijetko slušana Grotesque Impalement. Dying Fetus nisu uljepšavali; došli su, odsvirali i otišli. No to na toliko dobar način da se njihov nastup tek tako neće zaboraviti.
Nadam se da se Bonecrushera možemo nadati i treći put. Unatoč ovoga puta slabijem odazivu, ova je festivalska turneja dobar način da se posjetitelju raznolikog glazbenog ukusa ponudi što više za što manje novca. Ako smijem za kraj biti malo zlobniji… preživjeli bismo i bez lošeg deathcorea, svako oko ima svog slikara i svako uho ima svog krulježa.
Fotografije: Nina Grad
Setlista
FLESHGOD APOCALYPSE:
1. In Honour Of Reason
2. As Tyrants Fall
3. Sophistic Demise
4. Embodied Deception
5. Blinded By Fear
6. Thru Our Scars
7. Requiem In SI Minore
CARNIFEX:
1. In Coalesce With Filth and Faith
2. Entombed Monarch
3. The Diseased and the Poisoned
4. Dead Archetype
5. Sorrowspell
6. Lie to My Face
7. Hell Chose Me
Galerija slika
