Lokacija: Ljubljana / Rožnik (Cankarjev vrh) / Slovenija
Datum: subota, 16.05.2011
Stigao je novi svibanj, a s njim i novi alibi za studentsko rajanje na Rožniku, zaštićenom odlukom! Zeleni otok usred betona ljubljanske prijestolnice, koji je početkom ovogodišnjeg ožujka svjedočio bezbrižnom skrnavljenju, što ne kriju današnji pogledi na golosjeku tik iznad i ispod Drenikovog vrha te na novoproširenu cestu koja vodi zapadno od Čada prema vrhu Rožnika, tako je po drugi put u ovom svibnju oživio. Prvi maj je iza nas, sad je vrijeme da radničke uniforme zamijeni studentski intelekt.
Tako se dogodilo da su se na pozornici ovogodišnje studentske priredbe na Rožniku ponovno u Ljubljani oglasili i legendarni Avtomobili. Oni koji ih zajednički poznaju, znaju da Avtomobili i danas važe za jedan od najuglednijih rock (ili pop rock, ako baš inzistirate) sastava koje je Slovenija ikad dala povijesti rock n’ roll zabavljaštva. Takve grupe danas više ne prave i nikad ih više ni neće. Avtomobili su razvili osebujan glazbeni stil koji možemo označiti samo kao art rock. Često lukavo podkožno zavodljiv, da nisi ni znao kad te ugodno milujući baršunasti vokal Marka Vuksanoviča potpuno uljuljao u stanje ošamućenosti. Jednostavno. Legendarna grupa s legendarnim opusom na koji Slovenci možemo biti istinski ponosni. To je opus koji je izdržao svaki test vremena, glazba koja u svakom trenutku zvuči inteligentno, svježe, zavodljivo, unikatno, drukčije i čije kompozicije perfekcionizma ne prestaju oduševljavati iskričavim genijem svojih autora.
Ekipa RockLine-a je ovaj put prisopila, više-manje, na vrh Rožnika, u duhu starijih rekreativaca kojima takve koncertne lokacije okrenute uzbrdo, gdje je kretanje motornim vozilima strogo ograničeno – pozor, nalazimo se naime u krajobraznom parku Tivoli Rožnik Šišenski hrib, nisu baš po guštu. Ali Avtomobili su Avtomobili. Ni The Stroj prije njih ni Jinx poslije njih. Oko obje grupe danas se diže dovoljno prašine, a publikacija o njihovim aktivnostima ne manjka. Mi smo se ovaj put strogo usredotočili samo na nastup Avtomobila.
Postava Avtomobila danas se sastoji od sljedećih članova: Mirko Vuksanovič (klavijature, prateći vokal), Marko Vuksanovič (vokal), Boštjan Andrejc – Buši (gitara, prateći vokal), David Šuligoj (bas gitara) i Marko Lasič (bubnjevi).
Grupa se popela na pozornicu, ali nije mogla odmah započeti nastup. Problemi s gitarom sanirani su nakon nekih pet minuta. I nevjerojatno. U početku slabo čujna gitara u zvučnom je miksu u tren oka uravnotežena i od tu dalje bilo je doista fascinantno kako su Avtomobili izgradili odličan zvuk. Iskustvo je iskustvo! Smisao za zvučni perfekcionizam ni ovaj put ih nije iznevjerio.
Naravno, glavni primat nastupa preuzima Markov znameniti vokal, koji je osnovni krivac što je glazba Avtomobila tako posebna i karizmatična. Marko inače ostaje pomalo nespretan otkako više ne vitla bas gitarom u rukama, jer često ne zna baš najbolje što bi radio s rukama na pozornici. Čovjek stoji mirno, zatvorenih očiju, gotovo nepomično. Sav posao obavlja njegov vokal, koji kroz godine dobiva na plemenitom sjaju. Kroz godine, he, he, he,… kako značajno. Naravno, ni ta skladba nije izostala s repertoara!
Odlična energija pratila je veseljačenje s legendama. Pun Rožnik! Oni kojima glazba nije prioritet prepuštali su se porocima bliskog zagledavanja sa zvarcima alkoholnog podrijetla, pri čemu valja spomenuti da su zbog sigurnosti zabranili upotrebu boca i konzervi. Boce i konzerve bile su sasvim normalno prisutne kad je tu svoj žur imala osijedjela tovarišija za prvi maj. Tako nije trebalo ni previše razmišljati o kvaliteti piva. Stvarno. Pivo točeno u plastične čaše ovaj je put bilo naprosto odvratno, pa nije čudo što je cviček, kojim su miješali bambus, vrlo brzo počeo nestajati na prizorištu.
Vratimo se radije našim vrlim kolegama iz Novogoriškog vinskog okoliša. ONI su u međuvremenu već bogato zaorali kroz svoj repertoar i razmazili slušatelje skladbama Prihaja moj dan, Gorica, Drugačno nebo , Skozi leta, Pot domov, Enkrat v življenju, Proti luni, Gospodar, Navaden dan, Odpri oči, Sama, Nekaj let, Ljubezen ne stanuje tu, Argentina, Enakonočje, V mrzlih dvoranah.
Koncert odličnih zvučnih karakteristika, na kojem se jasno i razgovjetno čuo karakter toplog melodiziranja aktivne bas linije, jasno istaknut pokrivač Mirkovih klavijatura, ravnopravno harmoniziran uz podršku Bušijeve gitare i precizno ritmičko zapovijedanje Marka Lasiča! Zvučna slika kakvu želiš, događaj kakvom smo u novim vremenima premalo puta svjedoci. Zato se nadajmo da Avtomobili imaju još nešto goriva u rezervoaru za zrele godine i da će u doglednom vremenu započeti sa snimanjem novog materijala i eventualnim izdavanjem novog albuma.
Avtomobili ne nastupaju baš često, ali kad se popnu na pozornicu, jednostavno te očaraju. Njihova glazba i sama interpretacija toliko su snažne po sadržaju i karakteru da Avtomobili na koncertu izgrade neki svoj svijet koji te može u tren oka usisati u sebe. U njemu izgubiš osjećaj za vrijeme i prostor, a kad se dečki oproste s pozornice, taj osjećaj i dalje ostaje. Ne prolazi. I to je najljepši dokaz koliko doista djeluje karizma autorske samosvojnosti ove časne slovenske grupe, koja je u dobrom satu završila svoj nastup na Rožniku i prepustila prostor “razvikanim” i, ruku na srce, danas pomalo precijenjenim, hrvatskim Jinx. Žur se nastavio do jutarnjih sati, nas su pak čekali novi izazovi svakodnevice, pa smo sa slatkim osjećajima kojima su se napojile naše uši uz milozvučje glazbe Avtomobila napustili prizorište i polako odsklizili u dolinu.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
