Autor: Sandi Sadar Šoba
Mjesto: Gospodarsko razstavišče, Ljubljana, Slovenija
Datum koncerta: 06.11.2013
Broj posjetitelja: 2.000 – 3.000
Cijena ulaznice: 7 € (prodaja unaprijed) / 12 € (na dan događaja)
Ne znam, možda griješim i doista ulazim u fazu starenja u kojoj svaki opis događaja može početi usporedbom »kad sam ja bio star toliko …«, ali mislim da je i ovaj put riječ o takvoj uvertiri u »najveći noćni ispit u životu študentarije« – mislim naravno na događaj imena Bruc 2013, koji me podsjetio na sad već poprilično daleku 1996., kad sam sam sjeo u studentske klupe i doživio inicijaciju u svijet studentskih godina uz konkretan događaj sličnog imena. A kakva je razlika između maljavih klinaca danas i prije, ufff, ne bih ni brojao koliko godina? Prije svega u tome što u doba internetske zasićenosti informacija brže stigne do pravih ušiju i očiju, pa bi čovjek očekivao da će mladeži željne zabave na zabavištima danas biti znatno više nego prije, u moje doba kamenog doba, kad smo jednostavno posegnuli za letkom i dokotrljali se na mjesto na kojem se obećavala zabava. Prije nekoliko godina na ovakvim je događajima bilo više ljudi – od 10 tisuća pa nešto preko, a iz godine u godinu trend recesije i pada, kako broja posjetitelja tako i broja pozornica i nastupajućih, može se primijetiti gotovo posvuda, a na brucošijadama utoliko više. Manje je indijanskih vijećanja mladih i malo mlađih uz litru najjeftinijeg vina ili piva na javnim površinama. Manje je smijeha i optimizma. Manje je one pogonske energije zbog koje bi čovjek mogao vjerovati da će, kad svijet pređe u ruke mlađim naraštajima, pomak nabolje možda ipak biti izvediv. Neću razbijati iluzije, ali dio tog predvidljivog toka zbivanja i misli bio je i ovogodišnji pokušaj bijega daleko od briga, događaj koji bi trebala okruniti svečana prisega mladih dječaka i djevojaka koji su u jabuku visokoškolskog obrazovanja tek zagrizli i jedva je načeli. Razlog treba možda tražiti u poprilično konkretnoj ulaznici (sedam eura u prodaji unaprijed i dvanaest eura na dan novembarskog isključivanja na Gospodarcu), koja je za mnoge džepove danas odlučno previše. Obećanih glazbenih poslastica bilo je najavljeno na dvije pozornice više. Na manjoj su svoj obrok za ljubitelje sintetičkih zvukova i plesa obećavali DJ-evi, majstori miksete i gramofona kao što su Gramophonedzie, Sharkastique Tunes alias Shark, Jaka & Sylvain, Angel Anx, Alex Cvetkov i Daniel Greenx, a na glavnoj pozornici zloglasne Kocke svoj su obrok organskije zabave osiguravali Preprosto Črni, Da Phenomena, brzojezični majstor Trkaj, zatim za žurku uvijek spremni Big Foot Mama, pa dolenjski pjesnici širokih emocija Dan D, neuništivi Pero Lovšin i Španski Borci, a za kraj još i bend koji će vas podsjetiti na reklamu za POP TV, sastav Muff. Razloga za odlazak u hladnoću novembarske noći bilo je dakle dovoljno za sve koje ne ograničavaju radno vrijeme, praznina novčanika, nedostatak vremena ili obiteljske obveze, a iz čiste radoznalosti i želje za empirijskom provjerom činjenice da se danas još uvijek može zabavljati te biti opušten i sretan, korak prema Gospodarskem razstavišču usmjerila je i ekipa našeg portala.
U pola devet, kad je zabava trebala početi, podij ispred Kocke bio je posve prazan, a ispod dasaka, iznad kojih su se u pozadini blještale reklame pokrovitelja brucošijade, vladao je čudan osjećaj da će sve skupa umjesto spektakla biti bliže pojmu tužne procesije rijetkih trijeznih i brojnih pijanih klinaca i klinki, što bi moglo srušiti motivaciju i scenskim umjetnicima, nastupajućima s kilometražom, koji su pozvani na pozornicu da zabavljaju i razvesele narod. Rasporedu se treba držati, pa je tako u gotovo potpuno točan čas, u pola devet, prva zauzela pozornicu pred posve praznom dvoranom (osim ako među publiku ne ubrojite šank, tonca i troje predstavnika sedme sile) mlada i dobrom glazbom zarazna postava Štajeraca (i jedne zgodne Štajerke) imena Preprosto črni. Mlada postava koja u svoj spektar glazbe uplete elemente soula, funka, popa, starog rocka bila mi je prethodno posve nepoznata, a potpuni vakuum ispod pozornice peteročlani sastav nije slomio. Kemija između razigranih jazzy klavijatura Pavleta Fužirja, kao vjetar lakih ritmičkih šetnji basa Jureta Kladnika te bubnjeva Luke Veneka, gitarskih umetaka malo manje čuvenog Nejca Robide, a točka na i je dominantna dama, glazbena amazonka Lucija Fužir, koja drži više od tri zida konstrukcije zvuka sastava. Zvuče uigrano i dobro potkovano, među konture Nece Falk (vjerojatno zbog Lucijina snažnog glasovnog nadglasavanja duhomorne depresivke zvonkog vokala i dobrog smisla za humor i ples) uplete se i sloj crnačke crnine Elle Fitzgerald, raskoraka Ike i Tine, povrh kojeg se prelijeva još štošta strano. Uz autorske skladbe, koje na svoj simpatični emocionalni način zvuče tako domaće blizu, ali se na prvo slušanje ne urezuju najbolje u pamćenje, s pozornice su odjeknuli izazovi za SAZAS, poput skladbe iz filma Babica gre na jug I Want All Of You, pa uvijek dobrodošli Ray Charles, Tracy Chapman, a energiju u praznom auditoriju najviše podiže dobro i kvalitetno izvedena verzija skladbe Mr. Cabdriver, koju je dodobra začinjenu u svijet lansirao Lenny Kravitz. Ostali bljeskovi pozitive, svjetla i topline, ljubavi i sreće bili su, sarkastično rečeno, namijenjeni nevidljivim masama koje su se ispod pozornice doslovno gurale (ako vjerujete). Šteta, jer Preprosto črni su posve simpatičan bend koji vas neće zamoriti, ali treba im još malo vremena da u svoj kompendij zvuka utkaju malo više prljavštine, hrapavosti, žmohta, koji treba i pop rock namijenjen zahtjevnijoj publici. Naučena školska metrika je doduše korektna i dosljedna, glazba odsvirana na razini, ali nedostaje iskrica strasti zbog koje bih mogao reći da sam i sam podlegao pjesmama ljubavi.
Nastavku se zbog osobnih, ne znam kad uvučenih predrasuda, nisam previše veselio. Da Phenomena ostali su mi u sjećanju kao ime koje obećava samo pop glazbu, pa malo hinjenog rastafarijanstva i mnoštvo napjeva kojih sam se već zasitio s radijskih valova, ali pokazalo se da se u pet godina odsutnosti može dogoditi štošta ključno i zauvijek nužno. Dvojac gitare Mate Brodara i basa Anžeta Langusa Petrovića, dva osnovna stupa sastava, primio je među sebe trećeg člana, Jureta Rozmana, koji je tijekom pauze i priprema za početak koncerta sjeo za bubnjeve, namjestio se i sa stopostotnom preciznošću poduprio masivniji tandem Brojeva strata i Anžetova jazz basa. Udarni zvukovi prljavijeg funka, konkretnije ritmike skladbe Pelji me privuku ispod pozornice više radoznalih glava, uz lagano udaranje nogama i suzdržano praćenje parabole kvalitetno odsvirane glazbe, koju Anže prati pomalo sarkastičnim zajedljivim primjedbama na račun »gužve« u dvorani. Da Phenomena zvuče uživo udarnije nego na doista krajnje uglačanim radijskim verzijama skladbi o ljubavi, koje naprosto puše od poprilično linearnih i konkretno izlizanih standarda sanjarenja te zasladenih rima, ali što ćete – to se prodaje. Dečki su uz sve to u duši funkerski prljavi i umrljani dimom reggae glazbe i Haile Selassija (koliko s jamajčanskom notom rezonira Sting i njegov Police), a između ima mjesta kako za plesnost Jamiroquaia i Princea, tako i za udarnu ska notu Rancida s Hendrixovim primjesama. Da Phenomena kvalitetni su glazbenici koji iz svojih srca znaju iscijediti još štošta više od prosječne radio friendly pjevljivosti, a krasna prljavština uz jeku i odjek zvučno katastrofalne Kocke ne dođe posve do prepoznatljivosti. Krasna asocijativna zvučna veza s Kravitzem uz skladbu Do sonca došla je nakon nekoliko interluda i funkoidno produžene verzije skladbe Punce in fantje, u kojoj Bro mijenja tekst primjereno publici, nadograđena punkoidno obijesnom skladbom Nočem te nazaj, koja ovaj put zvuči oštrije i beskompromisnije, a Da Phenomena bar kod mene dobivaju bodove prljavim zvukom više nego blještavim kičem doista dijabetičnog popa. Melem na dušu tako su nedvojbeno izleti u nepoznato uz milujuće ritmove skladbe Walking On The Moon legendarnih The Police, a još više klizanje u Hendrixovu sanjalačkost razdoblja ploče Are You Expirienced ili Axis Bold As Love, a na kraju još i doza slatkih devedesetih sa skladbom Timebomb legendarnih ska punkera Rancid, zbog kojih Da Phenomena ne zvuče jeftino i prodavajući se eminentnijim imenima s druge strane bare, nego više kao ljudi koji ispod svoje površine kriju još više snage nego što su je do sada bili spremni pokazati. Zatim finale na popoidniji način sa skladbom Pejdap. Sve može ići samo uzbrdo, a ako plesa dosad nije bilo, pričekajte nastavak!
Kao najveće iznenađenje, što se tiče žurke i inteligencije tekstova, ispostavio se mladi brzojezični 30-godišnji wunderkind slovenskog repa – neuništivi i nikome pokorni Trkaj, koji je pred pozornicu okupio poprilično konkretnu masu ljudi. Rok je ovaj put pozornicu podijelio s dvije mlade duše koje znaju kako se služi dobra glazba. Uvodni Fantom iz opere najavio je teatralni povratak nakon tri godine odsutnosti, a tek šačica ljudi umjesto očekivane nepregledne mase posjetitelja mogla je osjetiti kinetičku energiju pogona koji u osnovi čine dinamični, s mikrofonom i nastupima vični Trkaj te DJ Dey za turntableima, a kad je na pozornicu s kapuljačom na glavi stupila još i mlada pjevačica moćnog soprana, do sada za mnoge prvi put doživljena i čuta Patricija Selan, kazaljka na vagi kvalitete pomaknuta je dvije ili tri razine više na ljestvici očekivanja. Trkaj vlada masom, a još bolje zna, primjereno imenu, zakucati na dušu i svijest okupljenih, s konstatacijom da vremena nisu ni za koga najružičastija te da će se trebati učinkovitije i aktivnije okupiti i pomaknuti svijet s mrtve točke. »Pozdrav pozitivnoj energiji koja je među nama, makar samo u čaši,« lijepo je svoju kritiku nerazumnog eskapizma pred stvarnošću izrekao mladi reperski prvak u freestyleu, nakon čega smo mogli samo udahnuti i izdahnuti nabijeni zrak uz naelektriziranost skladbe Dihi z mano, nakon Unicefove angažirane skladbe Some Of Them (potonju je Trkaj snimio s malom četom slovenskih nadarenih stihoklepaca, među kojima su bili i Zlatko, King, B Fine, T-Set …), a zatim je u Gospodarcu zagrmjela vazda zelena pjesma o ljubljanskim zafrkantskim kokama, Ljubljančanke. Trkaj ne bira riječi i kritiku parkira na prave adrese i primatelje, a budući da je ritual parenja bez novog Audija ili kakvog auta te bez kripe ionako gotovo nemoguć kod Ljubljančanki, bio je na mjestu i Nov avto. Krasni groove nastavlja se skladbom Vse kar mam. »Sve što imam je moja muzika, moji osjećaji preliveni na papir,« ispovijeda Trkaj bez cipela, koji je opravdano izbacio iz cipela mnoge koji su na Bruc došli više po dozu maligana i rocka, a dobili su malo inteligentne uporabe slovenskog jezika. Svet je moj, zatim Pleš i dotakni Nirvano, barem s interludijem, a između dokaz misaone i zvučne nadmoći nad ljubljanskom učmalošću i stanjem istosti uz dobru potporu mlade Patricije i krasno nadahnutog Deya, a povrh svega s čvrstim dodirom jezika i glasnica na membrani mikrofona izniman Rok. Mladi orator pozitive i misaone revolucije ove je godine izdao ploču Vse je OK, koju mladić ne nudi u klasičnom obliku izdavačkog plesa po korporativnim pravilima, nego je Rok namjerava financirati po principu dobrovoljnih donacija fanova. Smjelo i udarno, a čovjeka ujedno doista zanima koliko će donacija i stvarnih sredstava nadareni umjetnik zapravo primiti na svoj mail ([email protected]). Nakon odjeka Armstrongove himne svijetu What A Wonderful World Trkaj napušta pozornicu, a Gospodarc nakon kratke i neuvjerljive glazbene igrice triju djevojaka i jednog mladića, koji bi za put do Budimpešte s Collegiumom morali otpjevati samo refren neke od skladbi nastupajućih te večeri, osim dviju bijednih verzija Črnog tulipana, pa Vode od Dan D, u sjećanju mi ne ostaje ništa konkretno povezano s pojmom pjevljivosti sljedećih nastupajućih, što je naravno stvar osobnog pogleda.
Mularija na maliganima treba malo majčinske njege velikonoge mame, i to svake godine, pa ne čudi da se pri najavi nastupa sastava Big Foot Mama, koji na brucošijadi nastupa doista svake godine, dvorana napunila do gotovo posljednjeg kutka, a klinci i klinke počeli su doslovno kao goveda puniti i prve redove auditorija, ne obazirući se na to stoji li netko pred njima ili ne. Ljubljanski veterani dobro potkrijepljenog žur rocka koncert su započeli skladbom koja bi mogla biti značajna – Slab spomin, a senilnosti u falangi koju uz neuništivog Gregorja Skočira čine još bubnjar Jože Habula, dugokosi Alen Steržaj na basu te dobro ugođene gitare u rukama Daniela Gregoriča i bivšeg branitelja Majk, Zorana Čalića. Dvorana od odjeka i susreta BFM zvukova s bubnjićima nije mirovala, a masa je, kako se to kod BFM-a i čini, zvijezdama jela iz ruke. A oni su palili Iskre, koketirali s Malom nimfomankom, skinuli Oklep te priznali činjenicu da su štošta, kako veli Gregor, ali sam Nor sigurno ne može biti … Big Footi imaju poprilično hitova na repertoaru, a s obzirom na to da je dvorana prvi put pokazala puls i znakove života, da je mladež veselo pjevala uz svaki pljesak Skočirovih prstiju i da dobre zabave nije manjkalo, gotovo se moglo očekivati pobunu da su se BFM dosljedno držali duljine svog seta, koji su, uzgred, namjerno produžili za više od pola sata. Tako smo dobili barem Užitek na replay, prisjetili se starih dobrih vremena, ili tek obnovili izblijedjelo sjećanje na prošlogodišnji posjet Križankama ili nekom od koncerata turneje u potporu ploči Izhod. Nije manjkalo ni Nekaj sladkega, koji je kao točka na i tako dugom i napornom danu, a uvijek je važno i Važno da pogodi Led s severa. Kao da su Big Footi pisali svoj vlastiti scenarij i vrtjeli svoj vlastiti film, jer njihovoj scenskoj dominaciji nije se usudio oprijeti ni prigovoriti nitko, a nakon najave posljednje skladbe večeri, koja je bila u znaku rockerima i metalcima vazda modne crnine (Črn tulipan), euforija je bila na vrhuncu, a organizatori malo u neprilici, jer su slijedila samo dva scenarija – ili će ostalim nastupima skratiti trajanje ili će žurka potrajati do nečovječno kasnih (ili ranih) jutarnjih sati. Odlučili su se za prvo rješenje …
Nakon odlaska velikonoge mame svoj je kolebljivi prisežni govor svim zavjetima da će probati gotovo sve položila nova generacija novopečenih studenata. U brzom postupku i vidno nervozno svoje su pozicije na pozornici potom zauzeli dolenjski donositelji mora emocija. Peteročlani sastav Dolenjaca namjerava uskoro izdati novu ploču, koja neće izaći prije sljedeće godine, a gospodin glazbenici ovaj si put umjesto žurbe uzimaju vremena za malo više trijeznog promišljanja i izbor pravih aduta za nastavak priče o uspjehu, što za neke u dvorani nije bio koncertni nastup na Brucu. Ja sam ovaj put doduše na strani sastava, jer suočavanje sa zvučnom slikom dvorane bilo je najbliže horor filmu ili katastrofičnoj viziji onoga kako se s dobrom glazbom i dobrim glazbenicima nikad ne bi bilo dobro raditi. Neki bi bijes izrazili još većom količinom niskorezolucijske buke. Dan D su se s tutnjavom Kocke uhvatili ukoštac na drugačiji, manje bučan način od prethodnika, pa je nakon duljih sanjalačkih dijaloga Tokca s malo prorijeđenom publikom slijedila a capella skladba Rekli so, a već sljedeća je bila na redu uspješna, ali ovaj put zbog odjeka ne tako kristalno čista Voda, koja je publiku zaljuljala u mirnije stanje koncertnog zena. Novomeški kvintet izvrsnih glazbenika, koji uz Tomislava Jovanovića – Tokca na vokalu ima bivšeg Demolition Groupovca Nikolu Sekulovića na basu, iznimnog senzualista Boštjana Grubara na klavijaturama, Dušana Obradinovića – Obra za bubnjevima te Marka Turka – Tučota na gitari, odlučio je smiriti okretaje srca. Usporeni splet dobro, ali doista sporo izvedenih skladbi, kao što su, značajno, Počasi, Jutranja, a između je slijedilo malo gitarskog buđenja za sve zalijepljene modele i manekenke. AC/DC su pravi adut (You Shook Me All Night Long sasvim je fino pasao u kontekst cjelonoćne zabave), a Divje Jagode isto tako (zašto uvijek pri tome odmah pomislim na skladbu Motori, koja potom zazvuči u prostoru sa sugestivnom modulacijom iznimnog Turka?). Niet su doduše dobra preporuka Ljubljani, a kad je Dan D u cjelinu vlastitih iznimnih skladbi (nakon Roka, Mojega problema, u posljednje vrijeme aktualne odklopljencu Googlu došao je na red već poprilično ostarjeli, ali uvijek slatki hit Plešeš …) Lep dan za smrt, pomislim da se u priču uvukalo nešto negativno i pesimistično. »U zraku su zabranjene misli, netko zna naše pravo stanje. / Zar ti se ne čini da je sve manje ljudi? / Opasne igre na granici ukusa, odabrani plešu nad nama. / Zar ti se ne čini da sve manje boli? / Od lokalnog fenomena …« melankolično se pitaju Dan D, a mnogo klinaca i klinki, izmorenih od alkohola, od pretjerane sreće, euforije ili naprosto od kasnog sata, počelo je klonuti pod pritiskom Vremena i masovnije se okupljati pred vratima auditorija, a nakon poprilično kontemplativnog i zenovski smirenog ugođaja u dvorani, po principu »kako su došli, tako su otišli« počela su se nazirati bučnija vremena u društvu Španskih Borcev i teflonskog Perota.
Predzadnji nastup večeri pratila je samo polovica ekipe Rocklinea, jer smo neki zbog doista nehumanog kasnog sata u pola tri ujutro imali na grbači još i jutarnji posao za preživljavanje. Pero Lovšin, posljednjih godina potkrijepljen pratećom postavom Španski borci, već je nastupao na Brucu, a nakon višegodišnje stanke uz posljednju ploču Še en krog vrla legenda ljubljanskog punka, lice i glas Pankrta, Sokola i angažiranijeg revolta, s vremenom je postala komercijalnije vezana uz dodir s prošlošću, a mladež je ovaj put grijala ponajmanje nostalgija, a više dobra atmosfera i zagrljaj alkoholnih para, koje su ispod pozornice doslovno mirisale. Kad su trešnje cvale, Čist nor, Hiša nasprot sonca, pa Marija pomagej mi, a ni Bandiera Rossa ne smije izostati, naravno, a dobra je žurka zajamčena kako dobrom scenskom predstavom vidno raspoloženog Perota, tako i zbog uigranosti soldateske glazbenika koji ga prate posljednjih godina. Nakon predzadnjeg odjeka trših hrapavih vokala i neugođenog traženja prave intonacije, koja je ionako Perotov trademark, došlo je vrijeme za još jedan sprint, foto finish i zaključak s posljednjim sastavom značajnog, mekano kosmatog imena Muff, a nakon čete muških frontmena svoj je šarm pred dobrih 300 posjetitelja predstavila već prije dvije godine viđena stasita pjevačica Senidah. Ljubljanski sastav, koji naravno povezujete s reklamom za POP TV, jer su svojim pjevnim komadom Naj sije v očeh postali glazbena pratnja reklame za najveću komercijalnu televiziju u Sloveniji. Pjevni pop, kojem uz brenkave podtonove slatke gitare Tadeja Košira, brata frontmena sastava Toronto Drug Bust Izaka, zatim odmjerenog basa Grege Robiča i bubnjeva Dorianda Grande, pa klavirskih krikova Mihe Gorščeta, glavni je adut sastava ovdje mila i usprkos kasnom satu dobro raspoložena te svježa pjevačica Senidah, koja vokalima vuče malo na Anastaciju ili Pink. Bez obrada ni ovaj put nije išlo, a pred pozornicom su ovaj put ženskim, pomalo prigušenim tonom pjevačičina vokala zazvučali Bruno Mars (Locked Out Of Heaven), pa Rudimental (Waiting All Night), Pink (Funhouse), Lady Gaga (Just Dance), Chaka Khan (Ain’t Nobody), a za završno djelo još i Kings Of Leon (Use Somebody). Pitanje koje je, usprkos posve korektnoj izvedbi, na mjestu: zašto toliko odijevanja u tuđe perje? Tko ima malo kreative, može nastupati uspravno sa svojim misaonim tvorevinama, a posuđenice su …
Većina inteligentnih linija i stihova u odjeku grotesknog nefunkcionalnog auditorija jednostavno se izgubila, pa se čovjek opravdano pita zašto organizatori tako tvrdokorno ustraju i u najmu istog prostora, istog ozvučenja, zašto je receptura izbora glavnih aduta, usprkos inače dobrom odazivu, iz godine u godinu ista? Iz godine u godinu sve oskudnije redove ispod pozornica nisu najbolja preporuka događaju koji ne smije postati sam sebi svrha, što se posljednjih godina, nažalost, uporno ponavlja. Zvučna slika bendova jednako je važna kao scenska svjetla i glazbeni komadi, pa bih apelirao da se nadležni malo zamisle i nad time kako se s njihovom okrnjenom scenskom zvučnom slikom ne slažu baš svi, a njima u džepove doleti koji sold ili dva od Študentske organizacije i još nekoga. Sve ostaje na istoj razini, a razina se čak iz godine u godinu još i pogoršava. To može biti i posljedica mog osobnog subjektivnog pogleda, prijelaza u zrelije srednje godine, a možda bi se u cijelosti mogla pronaći i zrnca istine? Kako god – iscrpljujući maraton maligana, alkoholnih para, prisilne zabave, očajnog zvuka i provjerenih receptura pokazao se kao događaj koji možemo predstaviti kao nešto megalomansko, ali nikako savršeno. Nedostatke je moguće otkriti i ubuduće čak i ukloniti. Nisam negativac i vjerujem u pozitivne preokrete nabolje, a ovaj put mogu reći da je sve što se moglo čuti i vidjeti bilo nepotresno, bez vrhunaca, ali s nekim iznimnim dodacima koji su večeri dali malo udarniji zvuk i notu. Čestitao bih svim nastupajućima što su se uhvatili ukoštac sa zloglasnim urokom Kocke i preživjeli ga, pokazali svoj scenski profesionalizam te od onog malo na velikom prostoru napravili nešto što možemo označiti i kao događaj, happening, što god to ovaj put bilo.
Setlista
PREPROSTO ČRNI:
1. Peljem – PREPROSTO ČRNI
2. Stari bar – PREPROSTO ČRNI
3. I want all of you – BABICA GRE NA JUG
4. Pravljica – PREPROSTO ČRNI
7. Halleluyah i love him so – RAY CHARLES
8. Kadar sva sama – PREPROSTO ČRNI
9. Prišla je z vzhoda – PREPROSTO ČRNI
10. Mr.caB driver – LENNY KRAVITZ
11. Give me one reason – TRACY CHAPMAN
12. Ljubimec – PREPROSTO ČRNI
DA PHENOMENA:
1. Guantanamo Bay
2. Pelji me
3. Skupaj sva
4. Do sonca
5. Iznad neba
6. Punce in fantje
7. Nočem te nazaj
8. Nov dan
9. Jočem
10. Timebomb
11. Pejdap
TRKAJ:
1. Fantom iz opere
2. Dihi z mano
3. Some of them
4. Ljubljančanke
5. Nov avto
6. William Tell
7. Vse kar imam
8. Sam
9. Dobro jutro
10. Svet je moj
11. Pleš
12. Nirvana interlude
13. Outro
BIG FOOT MAMA:
1. Slab spomin
2. Iskre
3. Mala nimfomanka
4. Oklep
5. Nor sigurno ne
6. Lepa laž
7. Sam prjatla
8. Pomlad
9. Neki sladkega
10. Užitek na replay
11. Važn da zadane
12. Led s severa
13. Rola se
14. Vrn se k men
15. Črn tulipan
16. Nisem več s tabo
DAN D:
1. Voda
2. Počasi
3. Za naju punca
4. Jutranja
5. Oblaki
6. Lep dan
7. Roke
8. Moj problem
9. Love Song
10. Google
11. Plešeš
12. Čas
PERO LOVŠIN & ŠPANSKI BORCI:
Nema setliste
MUFF:
1. Locked Out Of Heaven (Bruno Mars)
2. Naj sije v očeh
3. Nov dan
4. Waiting All Night (Rudimental)
5. Funhouse (Pink)
6. Povej mi
7. Just Dance (Lady Gaga)
8. Ain’t Nobody (Chaka Khan)
9. Use Somebody (Kings Of Leon)
Galerija slika
