Kad se psihodelični rock i trance spoje, odnosno Ozric Tentacles u TrainStation Squatu (2015)
Autor: Primož Novak
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Kranj / Transtation Squat / Slovenija
Datum koncerta: 02.05.2015
Broj posjetitelja: 120
Cijena ulaznice: 10,00€
Engleska postava Ozric Tentacles od svog nastanka 1983. nije stala. U tom je vremenu vođa benda Ed Wynne promijenio golem broj članova, a izdano je i preko 20 studijskih albuma. Ozric Tentacles, koje skraćeno zovu i Ozrics, u karijeri se nisu osvrtali na trendove. Njihovi utjecaji sežu u sedamdesete, kad su cvjetali progresivni, psihodelični i space rock. No samu formulu Ozric Tentacles proširili su uvođenjem elektronike, koja je danas zaštitni znak skupine.
Trebalo je čak 11 godina da se skupina vrati u Sloveniju. Zadnji put oduševili su na Metelkovi u Ljubljani 2004., kad je skupina promovirala album Spyrals In Hyperspace. Tada je u bendu već svirala basistica Brandi Wynne, koja je tu i danas. Ovogodišnja turneja održana je i s namjerom promocije novog albuma Technicians of the Sacred, koji izlazi uskoro.
Ni ovaj put nije prošlo bez predgrupe. U praznoj dvorani zagrijavati je počeo izraelski DJ Mantis Mash, koji je već nekoliko godina znanac skupine i nastupao je pred njima i ranije. Iako postoji i poneka slična skupina Ozric Tentacles (npr. Hidria Spacefolk, Quantum Fantay), skupina radije daje prednost DJ-evima koji su prisutni na raznim drugim elektronskim zabavama. Vjerojatno tome puno govori i činjenica da je same Ozrice moguće prije zateći na nekom trance festivalu nego na rockerskom.
Ozric Tentacles izašli su na pozornicu prilično kasno, no publika ih je već s prvom skladbom jako dobro prihvatila. Skupina sad nastupa kao kvintet, s bendom naime surađuje dodatni udarač Paul Hankin, koji bi trebao još više naglasiti ritmiku skupine. No Hankin je bio više-manje sporedan faktor. U prvom planu bio je najstariji član Ed Wynne, koji se brinuo za gitaru i klavijature. Wynne je na gitari više naglašavao soliranje, koje je bilo glasno, povremeno već i hrapavo. Solaže su pak većinom bile potkrijepljene wah wah pedalom. Skupina je na pozornici djelovala opušteno, trenutačna postava više je nego dobro uigrana. Za klavijature se uz Eda brinuo i Silas Wynne, Edov sin, koji je zajedno s Edom stvorio neopisivu atmosferu i putovanje kroz sve moguće čudnovate zvukove. Ritam sekcija, za koju su se brinuli basistica Brandi Wynne, Edova žena, te bubnjar Balázs Szende, bila je izrazita i precizna. Da bi koncertna atmosfera bila još izraženija, cijelo su vrijeme puštene razne projekcije koje su isticale naslovnice albuma.
U dobra dva sata Ozrics su nanizali lijep broj skladbi koje su nekako sažele njihovu dugu karijeru. Predstavili su i poneku skladbu s prvih albuma, kad samplovi još nisu imali tako važnu ulogu kao kasnije. Tu je Ed Wynne pokazao da je sposoban stvoriti maštovite rifove. Predstavljena je naravno i poneka skladba s nadolazećeg albuma Technicians of the Sacred, koja prije svega dokazuje da Ozrics ne posustaju. Predstavljene novitete doduše ne donose ništa novo. Uz novitete skupina je odsvirala nekoliko svojih stalnica. Počelo je već uvodnim Jurassic Shift, koji je prešao u Sploosh i Sniffing Dog. Skupina nije zaboravila ni novije skladbe s albuma, poput Paper Monkeys i Yumyum Tree. No stari obožavatelji došli su na svoje sa skladbama Xingu, Coily, Eternal Wheel te zaključnim The Throbbe. Naravno, nedostajala je i poneka druga priznata skladba, ali uz tako opsežnu diskografiju teško je izabrati nekakav best of svoje karijere.
Što se tiče dviju odsviranih novosti, skupina je zadržala nepredvidljivost, dogodi se poneki ritmički obrat, promjena tempa, a puno je i psihodeličnih umetaka te raznih samplova koji crpe iz elektroničkijih žanrova. Tu se posebno ističe psytrance, koji je čudesnost Ozric Tentaclesa podigao na višu i možda čak malo kompleksniju razinu. Prije svega treba naglasiti da Ozrics s integracijom elektronike ne djeluju po sustavu klišejiziranih elektroničkih izvođača koji jedan beat vuku u beskraj. Sa smislom za strukturiranje skladbe i ritmičkim preokretima Ozrics elektronički (pod)žanr čine i dalje vrlo zanimljivim.
Dalo se primijetiti i poneki nedostatak. Silas Wynne je povremeno svoje sviranje samo nnagovijestio prstima po zraku, kao da je pritisnuo tipku za dodavanje samplea. Nažalost, određene segmente u skladbama jednostavno je odradila matrica, što usprkos zanimljivom nastupu nije dovoljno uvjerljivo. Dodatni udarač Paul Hankin bio je slabo ozvučen, njegove umetke čulo se prilično rijetko. Tu se pojavljuje i pitanje je li sam Hankin uopće potreban? Doduše, riječ je o sposobnom udaraču, ali zvuk s njim nije djelovao ništa dotjeranije. Potonje je bilo izraženije kad je s bendom još svirao flautist John Egan, koji s bendom ne svira već 10 godina.
Ono što je skupinu nedvojbeno držalo uspravno bio je bubnjar Balázs Szende, koji je dug repertoar odsvirao precizno. Pogotovo treba priznati da bubnjevi uživo kod skupine daju neku originalnost i autentičnost, koja u poplavi sve elektronike daje glazbi neku stabilnost.
Ozric Tentacles osim poneke najave nisu pretjerano komunicirali s publikom. Skupina više računa na to da se posjetitelji prepuste samo glazbi. A to je Ozricima nedvojbeno i uspjelo. Ozric Tentacles su svojim dugim programom očarali, iako skupina nije na takvom vrhuncu snage kao prije više od deset godina. Na kraju treba samo priznati da Ozrics i nakon tri desetljeća djelovanja i dalje ostaju unikatni i vrijedni gledanja.
Setlista
1. Jurassic Shift
2. Sploosh!
3. Sniffing Dog
4. Changa Masala
5. Og-Ha-Be
6. Sultana Detrii
7. Mooncalf
8. Xingu
9. Lost in the Sky
10. Zenlike Creature
11. The Sacred Turf
12. Coily
13. Eternal Wheel
—dodatak—
14. The Throbbe
Galerija slika
