Kad se psihodelični rock i trance spoje, odnosno Ozric Tentacles u TrainStation Squatu (2015)
Lokacija: Kranj / Transtation Squat / Slovenija
Datum: subota, 2. 5. 2015
Engleska postava Ozric Tentacles od svog nastanka 1983. nije stala. U tom je razdoblju vođa benda Ed Wynne promijenio golem broj članova, a izdano je i više od 20 studijskih albuma. Ozric Tentacles, kojima se skraćeno kaže i Ozrics, u karijeri se nisu osvrtali na trendove. Njihovi utjecaji sežu u sedamdesete, kad su cvjetali progresivni, psihodelični i space rock. No samu formulu Ozric Tentacles proširili su uvođenjem elektronike, koja je danas zaštitni znak skupine.
Trebalo je čak 11 godina da se skupina vrati u Sloveniju. Zadnji put oduševili su na Metelkovi u Ljubljani 2004., kad je skupina promovirala album Spyrals In Hyperspace. Tada je u bendu već svirala basistica Brandi Wynne, koja je tu i danas. Ovogodišnja turneja održana je i s ciljem promocije novog albuma Technicians of the Sacred, koji izlazi uskoro.
Ni ovaj put nije prošlo bez predgrupa. U praznoj dvorani zagrijavanje je započeo izraelski DJ Mantis Mash, koji je već nekoliko godina znanac skupine i prije njih je nastupao i ranije. Iako postoji i poneka slična skupina Ozric Tentacles (npr. Hidria Spacefolk, Quantum Fantay), skupina radije daje prednost DJ-evima koji su prisutni na raznim drugim elektronskim zabavama. Vjerojatno tu puno govori i činjenica da je same Ozrice moguće prije vidjeti na nekom trance festivalu nego na rockerskom.
Ozric Tentacles izašli su na pozornicu prilično kasno, no publika ih je već s prvom skladbom jako dobro primila. Skupina sada nastupa kao kvintet, s bendom naime surađuje dodatni udarač Paul Hankin, koji bi trebao još više naglasiti ritmiku skupine. Međutim, Hankin je bio više-manje usputan faktor. U prvom je planu bio najstariji član Ed Wynne, koji se brinuo za gitaru i klavijature. Wynne je na gitari inače više naglašavao soliranje, koje je bilo glasno, povremeno već i hrapavo. Solaže su većinom bile podržane wah wah pedalom. Skupina je na pozornici djelovala opušteno, trenutačna postava je više nego dobro uigrana. Za klavijature se osim Eda brinuo još i Silas Wynne, Edov sin, koji je zajedno s Edom stvorio neopisivu atmosferu i putovanje kroz sve moguće otkačene zvukove. Ritam sekcija, za koju su se brinuli basistica Brandi Wynne, Edova žena, te bubnjar Balázs Szende, bila je izražajna i precizna. Da bi koncertna atmosfera bila još izraženija, cijelo su vrijeme bile puštene razne projekcije koje su naglašavale naslovnice albuma.
U dobra dva sata Ozrics su nanizali lijep broj skladbi koje su nekako sažele njihovu dugu karijeru. Predstavili su i poneku skladbu s prvih albuma, kad samplovi nisu imali tako važnu ulogu kao kasnije. Tu je naime Ed Wynne pokazao da je sposoban stvoriti maštovite rifove. Predstavljena je naravno i poneka skladba s nadolazećeg albuma Technicians of the Sacred, koja ponajprije dokazuje da Ozrics ne popuštaju. Predstavljene novitete doduše ne donose ništa novo. Uz novitete je skupina odsvirala nekoliko svojih stalnica. Počelo je već s uvodnom Jurassic Shift, koja je prešla u Sploosh i Sniffing Dog. Skupina nije zaboravila ni na novije skladbe s albuma, poput Paper Monkeys i Yumyum Tree. No stari obožavatelji došli su na svoje sa skladbama Xingu, Coily, Eternal Wheel te završnom The Throbbe. Naravno, nedostajala je i poneka druga priznata skladba, no uz tako opsežnu diskografiju teško je odabrati nekakav best of svoje karijere.
Što se tiče dviju odsviranih noviteta, skupina je zadržala nepredvidljivost, dogodi se poneki ritmički obrat, promjena tempa, a puno je psihodeličnih uložaka te raznih samplova koji crpe iz elektroničkijih žanrova. Tu se osobito ističe psytrance, koji je otkačenost Ozric Tentaclesa podigao na višu i možda čak malo kompleksniju razinu. Ponajprije treba naglasiti da Ozrics s integracijom elektronike ne djeluju po sustavu kliširanih elektroničkih izvođača koji jedan beat vuku u nedogled. Sa smislom za strukturiranje skladbe i ritmičkim preokretima Ozrics elektronički (pod)žanr mogu učiniti još vrlo zanimljivim.
Doduše, mogla se primijetiti i poneka mana. Silas Wynne je povremeno svoje sviranje samo naznačio prstima po zraku, kao da je pritisnuo tipku za dodavanje sampla. Nažalost, određene segmente u skladbama jednostavno je odradila matrica, što usprkos zanimljivom nastupu nije dovoljno uvjerljivo. Dodatni udarač Paul Hankin bio je slabo ozvučen, njegove se uloške čulo prilično rijetko. Tu se pojavljuje i pitanje je li sam Hankin uopće potreban? Doduše, riječ je o sposobnom udaraču, no zvuk s njim nije djelovao ništa dotjeranije. To je bilo izraženije kad je s bendom još svirao flautist John Egan, koji s bendom ne svira već 10 godina.
Ono što je nedvojbeno držalo skupinu na nogama bio je bubnjar Balázs Szende, koji je dugi repertoar odsvirao precizno. A treba priznati i da bubnjevi uživo kod skupine daju neku originalnost i autentičnost koja u poplavi sve te elektronike daje glazbi neku stabilnost.
Ozric Tentacles s iznimkom poneke najave nisu pretjerano komunicirali s publikom. Skupina više računa na to da se posjetitelji prepuste samo glazbi. I nedvojbeno je Ozricima to i uspjelo. Ozric Tentacles su svojim dugim programom očarali, iako skupina nije na takvom vrhuncu snage kao prije više od desetljeća. Na kraju treba priznati da Ozrics i nakon tri desetljeća djelovanja i dalje ostaju unikatni i vrijedni gledanja.
Autor: Primož Novak
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Jurassic Shift
2. Sploosh!
3. Sniffing Dog
4. Changa Masala
5. Og-Ha-Be
6. Sultana Detrii
7. Mooncalf
8. Xingu
9. Lost in the Sky
10. Zenlike Creature
11. The Sacred Turf
12. Coily
13. Eternal Wheel
—dodatak—
14. The Throbbe
