Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Zagreb / Green Gold Club / Hrvatska
Datum koncerta: 11.05.2015
Broj posjetitelja: 400
Cijena karte: 16,00€
Jedan od najvećih i najcjenjenijih svjetskih bubnjara Simon Phillips doživljava pravi autorski procvat. Nakon što se 2012. oprostio od velikana art rocka Toto, ponovno je oživio svoj glazbeni projekt Protocol. Već prije dvije godine tako je prokrstario Europom s povratničkim albumom »Protocol II«, a nakon dvije godine slavni je bubnjar s uigranom ekipom vrhunskih glazbenika sastavio i treće poglavlje projekta te ga smisleno i znakovito naslovio »Protocol III«.
Turneja nazvana »Second Orbit« Sloveniju je »okrznula« najbližim postajama Simona Phillipsa i družine u austrijskom Grazu i hrvatskom Zagrebu. Potonji se ovaj put pokazao kao puno praktičnije mjesto za naš posjet, već zbog nižih putnih troškova. Green Gold Club u Zagrebu smješten je u dijelu grada punom otmjenih poslovnih zgrada i hotela. Osjećaj je bio prilično neobičan kad si ušao u zgradu, jer su te do koncertnog prostora vodile pokretne stepenice. Čovjek bi u tren oka pogrešno pomislio da je greškom skrenuo u ljubljanski City Park.
Simon Phillips (bubnjevi), Steve Weingart (klavijature), Andy Timmons (gitara) i Ernst Tibbs (bas-gitara) počeli su koncert oko pola deset navečer. Prostor je bio taman dovoljno velik da u svoje krilo primi kojih 400 ljubitelja jazz rock fuzije, ali i progresivnog rocka, koji su ga lijepo ispunili.
Dečki su odsvirali cijeli novi album »Protocol III«, a Simon Phillips je po ustaljenom običaju u tri navrata istupio na sam rub pozornice i zabavio publiku i nekoliko anegdota te šaljivih priča iz svoje bogate glazbene karijere. Svakako ga je i ovaj put pratio urođeni britanski smisao za crni humor.
Sviranje je pak božansko. Bez riječi. Zapanjujući sjaj. Nevjerojatna preciznost, osjećaj, profinjenost i prije svega iskustvo. Element spontanosti i iznenađenja, dakle implantacija neočekivanog, blistao je u punini. Galerija beskrajnih jazzerskih varijacija izvanrednog soliranja koje oduzima dah. Opuštenost i ugoda. Kvartet je neizmjerno uživao i izvrsno se osjećao. Neke izrazito teške forme izvodili su s perjanom lakoćom. Publika je naravno bila u ekstazi, uz punokrvni uzvratni aplauz. Sve vrijeme. Odlična energija i zapravo osjećaj ushićenosti i ispunjenosti koji se polagano useljavao u slušatelja, da si naprosto došao na onu vrstu koncerta koja ti može ponuditi najviše što može. I to za smiješno nisku cijenu ulaznice.
Sva četvorica glazbenika su vrhunska. Izvanredni su u svojoj svestranosti, u zvuku koji prati i gradi njihovu pojavu na pozornici te u izvedbi postavlja njegov instrument na posebno mjesto cjelokupne slike. Mjesto koje je esencijalno za opstanak Protocola II. Na trenutak je djelovalo kao da su instrumenti doslovno prirasli uz članove kvarteta Protocol II. Pogonski kotač izvanredne pozitivne energije i vibracija na koncertnom prostoru pak je donosio dar zafrkantske lucidnosti koja prati sva četiri glazbena esteta. Tijekom nastupa dugog dobrih dva sata ta nije ni načas popustila. Sve vrijeme promatraju jedni druge. Neprestano. Pritom izvlače mnogobrojne grimase i njima namjerno zadirkuju jedni druge te pokušavaju čak i dekoncentrirati jedni druge. Nevjerojatno koliko opuštenosti i zabave su usred svih po uho i oko zahtjevnih zadataka sposobna stvoriti tijekom svog showa ova četiri dečka.
Za vrhunac ove više nego briljantne dvosatne predstave možemo uzeti točku na kojoj je Phillips od publike isprva zahtijevao apsolutnu tišinu. Pristupio je gotovo do ruba pozornice i počeo udarati bubnjarskim palicama po podu. Polagano se pomicao prema svojim bubnjevima na desnoj strani pozornice i pritom je tijekom udaranja iskoristio baš svaki scenski predmet koji mu je bio pri ruci i blizini. Tako je polako stigao do svojih bubnjeva, koje je u maniri udaraljkaša temeljito »prekrckao«, polako se probio do stolca i u velikom finalu isporučio još jedan izvanredan bubnjarski solo, kroz koji se kvartet u nastavku još posljednji put punom snagom razmahao u scenskoj igri. U obveznom bisu dečki su odsvirali još dvije skladbe s prethodnog albuma »Protocol II«, i to Moments of Fortune te Wildfire.
I ovaj koncert Simona Phillipsa i njegova Protocola prošao je kao tren oka. Jednostavno se u tren na pozornici dogodi toliko toga odjednom, što zaposli bilo kojeg glazbenog konzumenta u punom opsegu, da te glazba samo vodi, vodi i vodi. Vodi u svoj jedinstveni svijet magije. Jedinstveni glazbeni jezik genijalnog i neponovljivog bubnjarskog čarobnjaka Simona Phillipsa i njegovih triju briljantnih suradnika. U Zagrebu smo te večeri dakle odsanjali sve najslađe snove iskonske magije koje ti može isporučiti iskustvo jazzrockovske fuzije. Nadajmo se da će se majstor Phillips s ekipom uskoro ponovno zadržati u blizini naših krajeva, jer su njegove predstave vrsta glazbene pustolovine koje se ne možeš i ne možeš naslušati i zasititi. Iskustvo glazbene savršenosti.
Galerija slika
