Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Channel Zero (Metelkova) / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 30.11.2006
Broj posjetitelja: 50
Moonlight Sky. Zašto sam ih tek ovaj put prvi put vidio uživo? Hell knows?!! A ipak, nešto ću vam jamčiti. Kad sam prvi put zavrtio njihov prvijenac, koji je izašao na dan ovog koncerta i kojem je bio posvećen ovaj koncert – službenom slavlju izlaska prvijenca i promociji glazbe, ostao sam zapanjen time koliko su sve skladbe enormno izrasle u dvije godine od izlaska Demo-a (2004). U kvaliteti, naravno! I jednostavno. Morao sam biti tamo te večeri.
GENERAL MUSASHI: 21.45 – 22.15
Večer su otvorili nadobudni ljubitelji power blues rocka, lijepo začinjenog boogiejem. Četvorka s nadasve duhovitim imenom. Čovjek bi pomislio da će gledati okršaj samuraja na pozornici, gozbu s rižinom rakijom i slično… ali kakvi hehe, heh… nadobudne gejše…
Vremenski ograničeni dečki zavidno su zagrijavali inače malobrojnu publiku, koja pak nipošto nije stajala skrštenih ruku i nije odustajala od vlastitog nalijevanja i opijanja. Gitara mjestimice marljivo koketira s Jimmyjem Pageom i vodi bend često u zavodljivi “boogie drive”. This kids can play! Definitvno. Dečkima naravno nedostaje iskustva što se tiče ponašanja na pozornici, pa za to moraju prvo graditi više na samopouzdanju. Bubnjar, gitarist i basist nekoliko su puta upali u dojmljive kraće “jammine”, čak se zaigrali s tradicionalnim “seventies funky” linijama, a vokalist, recimo u onom trenutku kad je “samo instrumentalno pucalo”, nije točno znao što bi radio sa svojom pojavom na pozornici. Možda mu drugi put u rukama ne bi škodio barem tamburin ili triangl, ako su već Deep Purple bili imućniji u svojim zlatnim godinama i u takvim trenucima slali Gillana za konge. Dečki znaju svirati, ali ništa pretjerano prepoznatljivo, jedinstveno i oduševljavajuće nažalost ne nude. Osim toga, nužno moraju poraditi na izgledu. Ne zadovoljava samo obična majica i jeans traperice. Dečki, treba vam malo “glamoura” i otkačenosti da se cure lijepe na vas. Nužno!!! Vokal je privlačno prljav, kako i priliči grubijanu sirove sorte, a uz slušanje vokala može se “nanjušiti miris alkoholnih para”, ako znate što želim reći? Ciljana publika? Svi “zemaljski psi” i “bikeri”! General Musashi su nešto za vas. Žurerski rock’n’roll prljavci. Treba još samo izgraditi pravi “bastardski image”, pa će biti dobro.
MOONLIGHT SKY: 22.35 – 00.07
Za područje Slovenije izrazito atraktivna grupa i stečevina. Kreacija hrabre četvorice mušketira izvanredna je pojava na našem glazbenom polju, na svoj osebujan način. Nažalost, to je svjesno premalo Slovenaca. Ono što sviraju Moonlight Sky, Skandinavci, Nijemci, pa i vruće krvi stanovnici romanskih zemalja, razgrabili bi u tren oka golim rukama.
Za povrh potražimo moguće paralele. Sjeća li se još netko grupe HELP? Grupe kojoj nije bilo suđeno da ikad postoji. A otkud to ime? Grupi ELP dodaš Hendrixa i dobiješ HELP. Zašto baš Hendrixa? Da je Hendrix preživio do osnutka HELP-a, Moonlight Sky možda bi bili “slovenski HELP”. Pitajte Mihu Petrica. A ipak, dečko razvija vlastitu prepoznatljivost. Osjeća se utjecajni duh “Voodoo Chile”, kao što se osjeća u zvuku koji je nadasve otrovan kroz zavijajuće oštro zvučno wah wah. Eksperimentalni otrov Jeffa Becka s “Wired” tako više nije daleko! Dečko svira gitaru prstima, a lijeva ruka obavlja glavninu posla. Rijetko to vidiš, čak i kraljevi “finger pickinga” poput, recimo, Marka Knopflera, često nose barem na palcu plastični nastavak, a naš Miha tamo ima “samo” svoj dugi nokat! Dakle perfekcionizam, bez “umjetnih” nastavaka. Dakle, fanovi! Teško ćete ikad uhvatiti kakvu trzalicu od Mihe. Miha posjeduje “izgrađenost”. U osnovi je već izgrađen gitarist. Što je tu uz to, po mojim pojmovima? Odličan image, koji ga udaljava od “slovenskih scenski nesamouvjerenih seljaka”, zatim je naoružan do zuba odličnom tehničkom opremom, koju vlada “do u tančine” i tako opravdava baš sve “opasne igračke” koje posjeduje i jednostavno ih, jednom riječju, vlada! Izgrađenim sviranjem. Osnovna platforma je izgrađena. Odskočna daska koja mu sad može pružiti baš sve do čega će se kao glazbenik htjeti vinuti. Dečko je definitvno prva atrakcija grupe. Posjeduje ono što Slovencima nedostaje. Kad ga slušaš kako svira, zvuči svoje i posjeduje “jaja”. Ono što mi kod mnogih slovenčića nedostaje upravo je vlastita prepoznatljivost. To ne znači da nemamo odličnih gitarista. Samo smo previše opsjednuti ugađanjem, oponašanjem. Miha odstupa i uspijeva dočarati onaj osnovni bit koji posjeduju engleske i američke grupe koje su rock postavile na noge! Pazite se tog dečka! Ima naime još puno toga za reći!
Ako pribrojimo ostalu trojku, koja nadograđuje poantu rock glazbe, skrivenu u osnovi u gitarskom riffu, tu je sada napredno zamišljena četvorka koja “pikira” na zahtjevnije slušatelje, kao osnovnu bazu fanova. Odličan melodijski preplet klavijatura (Ensoniq KS – 32) s gitarom i na drugoj strani jazz rock fusion ritam linija posve fluidno slobodoumno zamišljene sekcije Moder/Kajtna, koja nudi opsežan prostor klavijaturama i gitari. Jednostavno i naprosto jazz rock fusion bend koji nosi mrvicu Weather Report, u klavijaturama Chicka Coreu i posljedično razdoblje električnog 70’s Milesa Davisa, Return To Forever, ali bez supersoničnog jurcanja po klavijaturama. Moonlight Sky grade atmosferu. Tu nema mjesta za “drmanje” i rasipno tresenje nota. Prednost ima atmosfera i ekspresija glavnih motiva.
Dečki su počeli s Angel, s udarnim vokalnim refrenom koji je privukao pozornost mase, a onda vrlo brzo prešli na svoj instrumentalni repertoar. Obogatili su večer uključivanjem Hendrixova klasika Red House, koji sam deset dana ranije slušao u izvedbi legendarnog Pata Traversa u Salzburgu. Opsežan glazbeni spektar koji nude Moonlight Sky, žanrovski praktički bez ograničenja, omogućuje im spomenuto slobodoumno kretanje i to je najveći mamac u njima samima, kao glazbenim pojavama. Nepredvidljivost, mrvica spontanosti, jammovi uživo dodatno solistički razvučeni u improvizaciji. Dečki briljiraju u uigranosti i kemija među njima funkcionira. Također je novi član ekipe, bubnjar Aleš Kajtna, koji dolazi iz čistih jazz voda, dokazao da je potpuno ispravan izbor za grupu.
Bila je tu Pluton – skladba apokaliptične skepse, prožeta teškim gitarskim riffom transformacije, radijskim valovima prijateljskije valovita Lunin svit, koju je Anže otpjevao na engleskom, dok je koncert dosegnuo apsolutni vrhunac u završnici s jednom od najsnažnijih autorskih skladbi Ocean i jednokratno odsviranom obradom grupe Leb i sol naslova Jovano, Jovanke. Pritom je Miha ukazao na svestranost u So Hard To Live, kad je nataknuo naprstak i izvlačio tanak “Gilmourovski zvuk” svojih solaža! Perfekcija, do nule!!! Profinjenost pomiješana s rockerskom agresijom. Osjetno valovanje atmosfere i dinamike. Fluidno s mrvicom spontanosti i dočarano. Tko je čuo album grupe i došao na koncert kao ja – prvi put, mogao je biti posve šokiran, jer grupa na studijskim snimkama zvuči fino i mekano lebdeće u produkciji, a uživo vražje, drsko i tvrdo navijeno. Od Modrova sviranja basa, Kajtni su se nekoliko puta rezonantno pošteno zatresli cimbali. Channel Zero zaista nije optimalan za glazbu tipa Moonlight Sky. Trebaju apsolutno više scenskog prostora. Nužno! Psihodelični transcendentalni kadar odmah bi im zalijepio na pozornicu. Ahhhh, opet sanjam o slovenskim Yes,…. Kržiču bih dodao kostim Petera Gabriela….. opet filozofiram.
Grupa je regularni dio zaključila neo prog rockerskom (ponajviše zbog Andraževa načina pjevanja) How Much? Publika je nagradila grupu oduševljenjem. Šteta što nas nije bilo nekoliko više, da izmamimo još veći “groove”, koji je grupa definitivno zaslužila.
Tako su još jednom izašli na pozornicu i odsvirali točno to! The Groove. Napadni Black Sabath “Ozzy era” riff u Mihinoj režiji i njegov razarajuće navijeni “distortion” preplavili su Channel Zero i digli na noge publiku, kojoj se uz odličan vokalni uživljen pristup Andraža otkvačilo. Miha je tu pokazao svoje rogove, otrovno jahao svoj “wah”, a njegova je gitara zavijeno rikala i zavijala u noć. Završnicu je nadogradio Andraž odličnim “screamovima”, koji su, za razliku od onih u uvodnoj Angel, koji su koketirali sa starim dobrim “seventies” Gillanom, imali frenetično shizoidan učinak “Carefull With That Axe Eugene”. Bravo dečki! Rock “urnebes” na kraju!
Moonlight Sky su izniman potencijal, građeni za svijet. Već u samom temelju nadrastaju “slovensku malenkost”, a ipak trebaju apsolutnu podršku s naše domaće strane. Kao što rekoh! Vani bi ih pojeli. Trebaju “špile” vani. A tek su na početku. Izniman dobitak na kojeg smo mogli biti ponosni i pomoći mu da raste i razvija se dalje te nas tako bogati svojim naslijeđem, naslijeđem osnovnog značenja riječi “progresivno”. Moonlight Sky su grupa koja svira glazbu u današnje vrijeme za koju moraš biti ludo hrabar. I sviraju točno ono što žele svirati. Avangarda su u opoziciji. Kao i danas besmrtni King Crimson, s uvijek otkačeno aktualnim zvukom. Glazba za puriste! S dubinom i preuzetnim intelektom.
Setlista
1. Angel
2. Devet osem
3. Rigg’s Family Shot
4. Pluton
5. Red House
6. Štirje svetovi
7. So Hard To Live
8. Lunin Svit
9. Ocean
10. Jovano, Jovanke
11. How Much?
—dodatak—
12. The Groove
