Autor: Rok Klemše
Mjesto: Orto bar, Ljubljana
Datum koncerta: 05.05.2012
Broj posjetitelja: 100
Folk metal je nešto od čega se trzne svaki metalac. Harmonike, lutnje, svirale i lončeni bas u metalu? Ne, hvala. A onda svoj ponovni posjet Ljubljani najave novosadski turbo folk metalci Pero Defformero i metalska scena skoči u zrak kao da u Sloveniju dolaze Iron Maiden ili bend sličnog kalibra. Fenomen posebne vrste, tim više kad svjedočiš punom Orto baru metalaca koji vježbaju vibrato uz šlagere zbog kojih bi se posve domaće osjećali i na Pink TV-u. Ali idemo redom.
Spojiti naizgled videz nečujno nemoguće – srpski turbo folk i heavy metal – bila je ideja gitarista Saše Friša, koji je početkom devedesetih osnovao bend Pero Defformero, a ime je posudio otkud drugdje nego iz Alan Forda. Postava je 1995. izdala prvijenac Pero Defformero, a nakon izmjene članova i dolaska ikone benda, vokalista Gorana »Biške« Biševáca, i njegov nastavak, koji nikad nije objavljen. Bend je zbog unutarnjih trzavica prestao s radom 1997., ali se 2003. reformirao i prije tri godine izdao album Undergrand.
Pero Defformero trče spori krug i bend se opet vratio u Ljubljanu, ovaj put u Orto bar, gdje je četvorka uz huronsko oduševljenje publike na pozornicu izašla oko pola jedanaest i Ljubljanu omotala u melos i patos pravog srpskog turbo folka i heavy metala. Taj interdisciplinarni metal je nešto što je moglo nastati samo u bolesnim glavama metalaca, nešto što bi bilo odbačeno da je Headbanger’s Ball oplodio Pink TV. A savršena personifikacija tog pankrta, tog đavoljeg sjemena jest unikatni, jedinstveni frontmen Biške, koji je na pozornicu umarširao u bijelom smokingu i lancu (kojeg se ne bi odrekao ni Flavor Flav) poput velike zvijezde Grand Showa. A tko god misli da turbo metal u praksi ne funkcionira, užasno se vara. Biške je preko udarnih heavy metal rifova i brzih Frišovih solaža te rušilne ritam sekcije nizao gatarajuće tekstove otpjevane u stilu Šabana Šaulića i drugih veterana turbo folka. Zapravo su Pero Defformero instrumentalno čistokrvni heavy metal koji se ugleda u pionire Judas Priest i Iron Maiden, a tehnički i kompozicijski osupnjuju ponajviše gitarske linije koje režu precizno i silovito. Preko njih Biške kao zrakoplovna sirena razlaže o metalu, kaubojima iz Bosne, Gotičarkama (sa zaraznim Maiden melodijama i »sing-a-long« oooooo dijelovima), sedmicama na lotu i Silvani. Usput Biške niže šale koje te bace na guzicu – na primjer mali telebanov metalački vodič do folk vibrata nakon kojeg je cijeli Orto bar zavijao kao Mile Kitić ili Ceca (do njega se dolazi zbog zvukova Yuga koji neće upaliti). I za jednu večer Orto se pretvorio u splav na Savi.
Pero Defformero doduše nisu nešto što bi si dobrovoljno vrtio doma (iako su odlični glazbenici!), ali teško ćeš naći zabavnije (metal) koncertno iskustvo. Do čiste perfekcije nedostajalo je još samo MB pivo i porcija leskovačkih ćevapa. Heavy metalac to sam jaaaaaaaaa!!!
Galerija slika
