Kee Marcello iz Europe ostavio dojam ispod očekivanja u Bluesiani (2016)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Velden am Wörthersee (Vrba na Koroškem) / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum koncerta: 16.01.2016
Broj posjetitelja: 100
Cijena ulaznice: 34,00€ (prethodna prodaja) / 39,00€ (na dan koncerta)

Kee Marcello je poznati bivši gitarist švedskog hard rock sastava Europe, punim imenom Kjell Hilding Löfbom. Prije nego što je 1982. osnovao svoj prvi pravi bend pod imenom Easy Action, svirao je u raznim postavama, među ostalima u Stetson Cody Group, Norbom Hilke i Noice. Easy Action bio je prvi skandinavski bend koji je 1983. potpisao ugovor s velikom američkom izdavačkom kućom Warner Bros Records. Pod okriljem te kuće Easy Action izdali su dva albuma, istoimeni prvijenac, nakon kojeg je uslijedio album “That Makes One”. Kee Marcello je još prije priključivanja Europe surađivao s pjevačem Joeyem Tempestom, s kojim je stvorio hit “Give A Helping Hand”. Upravo je uspjeh te suradnje kasnije pridonio odluci da Europe u postavu pozovu Marcella, koji im se tako priključio 1987. za turneju na kojoj je bend promovirao album “The Final Countdown”. S Europe je Marcello 1988. snimio studijski album “Out of this World”, nakon kojeg je 1991. uslijedio još i album “Prisoners in Paradise”, a onda je došla 1992. i Europe su objavili da prekidaju karijeru.

Kee Marcello već je nastupao u Bluesiani. Prostor mu je dobro poznat. Imao je ipak nekoliko problema s putovanjem do Velden am Wörthersee. Zato je ružno kasnio s dolaskom. U Bluesianu je stigao tako kasno da je soundcheck počeo u vrijeme koje je tamo inače rezervirano za početak koncerta. Tako se pred ulazom u klub skupila masa posjetitelja koja nije mogla ući unutra. Ljudi su zbijeni na stepenicama čekali kojih pola sata da se dečki dobro pripreme i ugode svoju mašineriju. Sve bi bilo super da vani nije bilo nekoliko stupnjeva ispod nule.

Kee Marcello nastupio je u društvu trojice talijanskih glazbenika. U formaciji kvarteta. Među trojicom se ističe ime Nazzareno Zacconi, odličan gitarski virtuoz, koji je već više puta nastupao i u Sloveniji, a i inače u Bluesiani svaki put kad je trebalo uskočiti u pomoć uglednim imenima s rockerske karte svijeta.

Kee je koncert započeo kako se i očekivalo. S Europe obradom skladbe Seventh Sign (»Prisoners in Paradise«, 1991). Već je ta skladba na samom početku pokazala da Kee Marcello nije pjevač i da mu je prva domena i dalje gitarski shredding. Čovjek je, kako se i očekivalo, izvukao točku s »opasnom« solažom tipične skandinavske škole. Marcello je i dalje brzi virtuoz. Svjetlosnom brzinom odsvirani »arpeggio« ostaje njegovo drugo ime. I u nastavku je Kee uglavnom svirao Europe, u prvoj polovici s albuma »Prisoners in Paradise » (spomenuta Seventh Sign, pa dalje Halfway To Heaven, I’ll Cry For You), kasnije sa još starijih albuma Europe, kao što je bila obavezna Superstitious (»Out of this World«), te očekivani koncertni vrhunci pri kraju sa super hitom Rock the Night te dodacima Girl fom Lebanon i otrovnim hard rock evergreenom The Final Countdown.

Kee nije zaboravio predstaviti svoj najnoviji studijski album »Judas Kiss«, koji je izašao 2013. Tako je odsvirao skladbe Dog Eat Dog i Dead End Highway. Neposredno prije kraja redovnog dijela iznenadio je i izvedbom skladbe Easy Action pod nazivom We Go Rockin’.

Koncert je prošao u tren oka. S bisom je trajao okruglih sat i deset minuta. Škrto. Povremeno škrta bila je i izvedba. Na koncert se uvuklo poprilično ružnih pogrešaka, povremeno čak i na račun samog Keeja, koji često nije mogao korektno upravljati vokalom i gitarom istovremeno. Tako je povremeno zaboravio pravodobno odvrnuti/zavrnuti neki potenciometar na gitari, prebaciti »footswitcher« na željeni efekt i slično. Ekipa nije pokazivala zadovoljavajuće znakove uigranosti. Zato koncert nije potpuno uvjerio. Ako tome pribrojiš još i prosječno Keejevo pjevanje te razvučenu i nepotrebnu solažu u kojoj su priliku da se pokažu dobili baš sva trojica pratećih glazbenika, onda je žetva razočaranja prilično velika.

Ipak, Kee je kraljevao solažama. Tu ostaje briljantan. Zato je zapravo njima izvukao predstavu. Užitak ga je gledati kad se baci u neoklasicistički obojene tonalitete koje ekstremnom brzinom i perjanom lakoćom brusi ispod prstiju. To odvaga. I ovaj put je, iako na kraju kratkog druženja, Kee Marcello ostao koncertni dužnik. Nadajmo se da će se u Bluesianu vratiti opet. Ovaj put na popravni ispit i da se pri sljedećem nastupu konkretnije potrudi.