Samozaložba
Datum izida: 19.09.2015
Producent: Samo Lasič
Dolžina albuma: cca 44 min.
Zvrst: Jazz Rock Fusion
Kupi album!
Primorska je u posljednjih godinu dana iznjedrila glavninu svježih studijskih izdanja kad je riječ o glazbenim sferama rocka i metala, ali i albumima koji se bave tradicijom narodnog melosa. Koromač su sastav iz Vrtojbe, sela koje je nekoć davno bilo na zlu glasu po zajedljivim organima reda na graničnom prijelazu. Koromač su karijeru započeli poprilično drukčije nego što nam se predstavljaju na svom studijskom prvijencu »Punk Enough?«.
O tome svjedoče snimke arhivirane na objavljenom EP-ju “Who Set the Lines?” (2011). Iz sastava koji je nekoć razvijao mračnu zvučnost naslonjenu na hardcore, čak i crust, najprije se izdvojio vokal. Bend je u članstvo uključio saksofon, koji je preuzeo funkciju vokala, te još jednog bubnjara. Tako na albumu »Punk Enough?« djeluju u postavi od dvije gitare, dva seta bubnjeva, bas gitare i saksofona. Samo saksofon zamijeniš još jednim basom (Chapman stickom ili War gitarom) i dobiješ postavu »trostrukog dvojca« King Crimson iz sredine devedesetih. Koliko god Koromač bili svjetlosnim godinama daleko od spominjanja imena slavnog i kultnog progresivnorockovskog sastava neupitnog pionirstva, album »Punk Enough?« donosi hrpu mogućih evolucijskih zametaka u koje se sastav može slobodoumno vinuti u budućnosti. Element eklektičnosti naime album »Punk Enough?« definitivno izdvaja, a riječ je o albumu koji je uhvatio evolucijski trenutak sastava koji se našao u fazi stilske tranzicije. Fokusiran je, o tome nema dvojbe, ali je istodobno u izražavanju glazbene supstance krajnje fragmentiran, često kar »neodređen«.
Riječ je dakle o uratku koji je u cijelosti instrumentalan. Jazzovske elemente u izričaj sastava unosi saksofon, koji djeluje slobodnoplutajuće, u komunikaciji s gitarskim frazama posve neopterećeno, što znači da se često oglušuje o njihov format i zato im se često ni ne »podređuje«. Otud povremeni dojam kaotičnosti i motivskog raspadanja kad se sastav vine u njedra slobodoumne improvizacije. Elementi nepredvidljivosti i osjećaja spontanosti svakako su tu. Bend je album snimio uživo. Zato valja reći da ga u takvoj maniri kako ga je uhvatila snimačka vrpca na albumu nikad i nigdje drugdje više nećete čuti. Naime, odsviran je koncertno. Sastav se tako na koncertima unaprijed »izvedbeno zaštitio« od ukalupljivanja u obvezne »motivske okvire« studijskih izvornika. Štoviše. Sve skladbe ovog albuma mogu u budućnosti po volji artistički izrasti. U rifovima se ne može previdjeti oživjelo metalsko sjeckanje, koje se naslanja na zajedljivo mračne sfere crusta, hardcorea, thrash metala. Zvuk je »srušen«, garažno živ, hrapavo brundav. Bez naknadnog ljepotnog »peglanja« i studijskog »friziranja«. Skladbe teže motivskoj raznolikosti. I bubnjevi i gitare. Već na početku sastav daje dojam da radije vježba, jamma, improvizira, »brusi se«, samoizaziva, nego da traži kompaktnu definiranost aranžmana i posljedično skladbi. Ne otkrivaju pak Koromač toplu vodu. Dovoljno je da u tom kontekstu spomenemo ime Miladojka Youneed.
Budućnost sastava ipak ostaje posve otvorena. Nemoguće je naime predvidjeti kamo će se u svojoj viziji vinuti. Dovoljno je samo pogledati iskorištenost bubnjeva. Tu je još mnogo neiskorištenih opcija, pitanje je što sastav želi s dvojicom bubnjara. Ako želi iskamčiti više eksperimentalnog artizma, morat će na poduku slušati uratke raznih formacija, npr. King Crimson, da proširi obzorje i stekne osjećaj kako se avanturizmu s dvojicom bubnjara, ali i dvojicom gitarista, može (učinkovitije) služiti. Pritom da istodobno budi i zadržava osjećaj bizarnosti i visokointelektualnog artizma koji čuva artističku »neuhvatljivost«. Ako bude sužavao razgranatost skladbi, onda mu dva bubnjara ne trebaju. Isto vrijedi i za iskorištenost obiju gitara. Akustično polje artizma u tom smislu ostaje, primjerice, posve otvoreno. »Lomljenje« ritmova na ovom uvodnom karijernom albumu mladog, istraživačkog i ambicioznog sastava još uvijek je prije iznimka nego pravilo. Ali nadogradnja tog elementa u budućnosti vrlo je poželjna.
»Punk Enough?« nosi značajan naslov, a odgovor na to pitanje naći ćete posve sami. Pustimo se dakle iznenaditi. Sljedeći album sastava definitivno će biti posve drukčiji. Mora biti. Prvijenac nosi lijepu ubirku mogućih evolucijskih zametaka za budućnost, a sastav u budućnosti ne smije ustrajati samo na »egotripu samozadovoljnog« jamma, jer će sljedećim uratkom postići tek bijednu oznaku »javne probe«, uz dodatni i nezahvalni zaključak da se evolucijski nije pomaknuo nikamo. Koromač su definitivno zanimljiv sastav za sve koje privlači glazbena neobičnost, zato ih je vrijedno pratiti.
avtor: Aleš Podbrežnik
ocena: 8.0 / 10
Seznam skladb:
1. To Disroot
2. Insane
3. Elephant Stampedo
4. Freedom Manifesto
5. Forest Man
6. Ignoranca
7. Free Anal Talk
8. Ritards Dance
Zasedba:
Aljaž Škrlep – kitara
Peter Kastrin – kitara
Jure Boršič – saksofon
Matjaž Bajc – bas kitara
Urban Kušar – bobni
Žiga Ipavec – bobni
