Autor: Rok Klemše
Izvođač: Devin Townsend Project
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2009
Trajanje: 01:06:44
Ocjena: 4/5
Godine 2006. kanadski glazbeni virtuoz i ekscentrični genij Devin Townsend raspustio je svoje bendove Strapping Young Lad i The Devin Townsend Band. Godine snimanja, opsežnih turneja i medijskih obveza ostavile su traga i Devin je bio sit glazbenog cirkusa. Iduće je godine objavio ploču Ziltod the Omniscient, koja je čak donekle nagovještavala da se Devin posve povlači iz aktivne glazbene karijere. No, glazba nije dala mira radoholičnom Townsendu i u mirovini nije uživao baš dugo. Vratio se očišćen od droge i alkohola, duhovno preporođen, obrijao je čak i znameniti “skullet”, a najavio je čak četiri albuma koji su nastali u razdoblju zatišja. Devin je zaključio da skladbe imaju izrazit karakter pa ih je podijelio u četiri stilski različite cjeline. Prvu je zapakirao u prvi dio “trilogije u četiri dijela”, Ki.
Ki bi trebao značiti životnu snagu, a glazba koja se nalazi na albumu savršeno sažima asocijacije koje se javljaju uz tu riječ. Ki je živahno putovanje, puno uspona i padova, puno mirnog mora s jedne strane i neumoljive snage prirode s druge. Usput Devin hvata čovjeka kao “zatočenika” ovog svijeta, razapetog između duševnog mira i rata. Tako nas Devin na Ki vodi osjetljivim gitarskim linijama uvodne A Monday, koja se slijeva u ezoteričnu Coast. Townsend genijalnim, a jednostavnim aranžmanima stvara sanjivu, gotovo ezoteričnu atmosferu, koju zaokružuje prekrasan i čist vokal, za koji bismo mogli reći da je savršena slika preporođenog i smirenog Townsenda. Iako bi bilo gotovo logično očekivati zvučni zid po kojem je Devin bio poznat ponajprije stvaranjem materijala za Strapping Young Lad, Ki većinom nudi potpunu suprotnost. Već je Coast tako pun groovy bas linija i minimalističnog, a raznolikog i promišljenog bubnjanja iz ruku legendarnog Durisa Maxwella (The Temptations, Jefferson Airplane, Gene Simmons, …), a Devin nepodnošljivu lakoću postojanja nadopunjuje jednostavnim, ali nevjerojatno ambijentalnim linijama i atmosferičnim efektima. No Devin unatoč gubitku skulleta i čišćenju od droge još uvijek pokazuje zube i svoj drugi ja, koji je tako dobro izbrusio sa Strapping Young Lad. Gotovo samodestruktivni dio Devinove psihe izbija na vidjelo u odličnoj, brutalnoj Disruptr, u kojoj Townsend dodatno muči glasnice agresivnim growlovima i vrištanjem te tako još jednom dokazuje svoju kameleonsku vokalnu sposobnost. S jedne je strane tako “budistički” smireni starac pripovjedač baršunastog glasa, a s druge psihopat usred uragana s režanjem i vriskom. Iako Ki većinom djeluje kao izvanredna ispovjedna lirika, puna simbolizma i nadosjetilnog zamjećivanja, koju Devin i bend genijalno prenose u glazbu, Devin ne bi bio stari dobri Devin da negdje usred prividne ozbiljnosti ne bi presjekao zafrkantskom Trainfire, u koju nas vodi s ludom vokalnom interpretacijom Elvisa kojom skladba dobiva prizvuk rockabillyja, a tekst govori o internetskoj pornografiji kojoj je bio ovisan i Townsend. Da je Ki mekana, nježna priča, puna intimnosti i suptilnosti, lijepo dokazuje Lady Helen, prekrasna akustična balada, vjerojatno posvećena Devinovoj ženi. Vrhunac album doseže u naslovnom epu u kojem se u svoj svojoj ljepoti razotkriva Devinov svemirski, eterični pristup sviranju gitare, koji napetost stvara polaganim stupnjevanjem mekanih melodija, koje na vrhu eksplodiraju u Strapping Young Lad/Infinity višeslojni vulkanski izbijanje s visokoletećim vokalima, prije nego što orkanski vjetar utihne i pretvori se u nježan povjetarac. Album izvrsno zaključuje ambijentalna Demon League, koja tako s A Monday tvori snažan stup, nevjerojatnim silama i energijama koje je Devin zatvorio na Ki.
Ki je vjerojatno nešto što od Devina ne bismo očekivali ni u najluđim snovima, a opet bismo znali da samo čekamo kada će izaći iza ugla. Ki je album pun suptilnih trenutaka s jedne strane i brutalnih, moćnih izbijanja s druge, album pun nježnih čistih vokala i sirovih, agresivnih režanja, istodobno savršen “chill-out” album, a ujedno neumoljiv i iscrpljujući vlakić smrti s okrutnim usponima i padovima, album pun “trademark” Devinove ludosti i album koji može ponosno stajati uz bilo koji Townsendov uradak iz prošlosti. Ki nije ni Strapping Young Lad ni Devin Townsend Band, to je jednostavno i jasno Devin Townsend.
Postava
Devin Townsend – vokal, gitara, bas bez pragova, programiranje
Jean Savoie – bas
Dave Young – klavijature, klavir
Duris Maxwell – bubnjevi
Produkcija
Devin Townsend
Popis skladbi
1. A Monday
2. Coast
3. Disruptr
4. Gato
5. Terminal
6. Heaven Send
7. Ain’t Never Gonna Win…
8. Winter
9. Trainfire
10. Lady Helen
11. Ki
12. Quiet Riot
13. Demon League
