Kišni Iron Maiden maraton u klubu Gromka! (2008)
Mjesto: Klub Gromka (Metelkova) / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 21.03.2008
Broj posjetitelja: 40
Cijena karte: 5,00€
Za sve koje uskrsni rituali teško uzbude ili emotivno ponesu uvijek postoji dobra alternativa: odlazak na koncert. Čak i ako ne znaš što, kada i gdje se događa, uvijek možeš naslijepo krenuti prema Metelkovi i sigurno nećeš promašiti žurku. Tako smo mi, vječni koncertni “lutalice”, jedne takve večeri mogli poslušati talijanski “tribute to Iron Maiden” sastav The Rainmakers. Zanimljivo je da je koncert neko vrijeme visio o koncu jer nije bilo tonca, no u zadnji čas se našao pri ruci (uvijek pouzdani) tonac Miha Oman – Buco, gitarist sastava Lady’s First, koji je svojim doprinosom spasio koncert.
U 23.00 na pozornicu su izašli mladi hrvatski death metalci iz Kutine, Moltencore. Inspiraciju za ime Moltencore momci su pronašli u računalnoj igrici World Of Warcraft. Kvintet u sastavu Koshpa (vokal), Mishel (solo i ritam gitara), Glax (ritam gitara), Kela (bas gitara) i Brane (bubnjevi) u svom se izričaju snažno oslanja na nasljeđe göteborškog melodičnog death metala. Nastup su započeli autorskim skladbama Lex Talionis i Weakest Link, a nastavili su još jednom svojom, Beyond Your Comprehension. U repertoar su uključili i četiri obrade uzora At The Gates, Arch Enemy, Amon Amarth (Pursuit Of Vikings), a show su zaključili obradom In Flamesa, Colony. Momci su dodali i dvije posve nove autorske skladbe te nastup zaključili nakon 35 minuta. Mladcima treba još kaljenja na pozornicama kako bi stekli potrebnu scensku opuštenost i nadogradili karizmu, a time će im budući nastupi dobiti još više spontanosti i još bolji energetski učinak. Bend je pokazao perspektivnost i talent. Malo više truda oko vanjskog izgleda također bi bilo dobrodošlo, jer momcima nije narasla ni kosa, pa trenutno izgledaju više kao indie rockeri. Da bend nije od jučer dokazuje i činjenica da će nastupiti i na ovogodišnjem Metal Campu u Tolminu. Sretno!
The Rainmakers, prema najavama najbolji “Iron Maiden tribute to band”, počeli su s showom točno u ponoć. Snimljeni uvodni dio s ploče “Seventh Son Of A Seventh Son” i nastavak s uvodom Moonchild na klavijaturama. Klavijaturama? Zgrčio sam se, barem na gitarskim synthesizerima? Ne. Taj je dio skladbe naravno bio snimljen. No, momci su mu dodali kosti i mišiće prvim bubnjarskim prijelazom i Iron Maiden marš je mogao početi. Tridesetak glava razbacane gomile znatiželjnika u klubu zaista nije obećavalo nešto posebno. Uz to, metalaca uopće nije bilo. Možda ukupno 5 ljudi. Drukčijoj strukturi posjetitelja kumovala je činjenica da se istoga dana održavalo čak nekoliko koncerata. Momci su brzo preskočili na skladbu Two Minutes To Midnight i tako je do većeg izražaja došlo klupsko озвučenje kojim su raspolagali. Uz The Trooper nisu zaobišli ni mahanje engleskom zastavom.
Zvuk je tijekom koncerta jako varirao. Najbolje je bio podešen za izvođenje Iron Maiden klasika s njihove prve četiri ploče (čitaj: “low budget” varijanta). Sukladno tome prilično je jadno ispala, primjerice, Infinite Dreams, no raspoloživi logistički kapaciteti nisu osnovni razlog za njezinu prosječnu izvedbu. Dodatni razlozi opisani su u nastavku.
The Rainmakers jako vole nastupati. Zapravo, previše vole. Kad jednom zauzmu pozornicu, više ih nitko i ništa ne može skinuti s nje. Nitko od nas u dvorani ni u snu nije pomislio da nas čeka dva i pol sata veseljačenja s The Rainmakers. Koncert zato možemo podijeliti u tri dijela. U prvom, najkonzistentnijem i izvedbeno najboljem, momci su se držali set liste i marljivo nanizali 14 Iron Maiden obrada zaredom. Što se izvedbe tiče, posebno su zapalile skladbe s albuma “Piece Of Mind” (The Trooper, Die With Your Boots On, Flight Of Icarus, Revelations) i “Powerslave” (Powerslave, Aces High, Two Minutes To Midnight) te skladba Wrathchild (“Killers”). Instrumenti su se međusobno posvađali, primjerice tijekom instrumentala Transylvania, a zatim i u zahtjevnima The Evil That Man Do, Infinite Dreams i Wasted Years.
Budući da publika u klubu Gromka te večeri nije bila nimalo metalska, i odziv je bio u skladu s tim. Manje-više hladan i distanciran, uz izuzetak trojice-četvorice raspaljenih glava koje su svojom potrebom za privlačenjem pažnje bendu tijekom nastupa najviše smetale i time znatno kvarile zdrav ukus večeri. The Rainmakers su ubrzo shvatili da publiku mogu zagrijati samo na jedan način. Prebacili su se na Metallicu i nanizali čak četiri skladbe tog benda zaredom (Whiplash, Seek & Destroy, Harvester Of Sorrow, Creeping Death), pri čemu je jedan od dvojice gitarista preuzeo ulogu glavnog vokala. To je ljude definitivno konkretnije zagrijalo pa je i odziv bio veći. Za kraj tog “drugog” dijela koncerta momci su se prihvatili još i obrade Megadeth, Symphony Of Destruction.
Slijedio je tzv. “treći” dio i povratak Iron Maidenu. Different World, Rainmaker, (svi prisutni su naravno čekali i dočekali obavezni) Fear Of The Dark, pa klasici s albuma “Number Of The Beast” (Hallowed Be Thy Name, The Number Of The Beast), a usput se čudom ušuljao i The Wicker Man. Kraja naprosto nije bilo na vidiku.
Zvuk i kvaliteta izvedbe u ovom su dijelu vidno pali. Bilo je poprilično fušanja, osobito na račun vokala, koji je u osnovi strašno tanak, visok i piskav, izvedbeno preslab za Iron Maiden. Istina, marljivo se služi školskim pjevanjem, ali ništa više od karate poklika, umjesto prave Dickinsonove srdžbe i gnjeva, nije izbacio iz sebe. Osim toga, osnovna degradacija izvedbe obrada opet se temeljila na užasnom izgovoru engleskih stihova. Ne treba to ponovno opisivati jer se ponavljam, ali ipak. Gutanje samoglasnika i prilagođeno naglašavanje stihova bilo je odbojno. Momci su nakon Running Free napokon zaključili svoj maratonski koncert s Run To The Hills.
Zanimljiva je i primjedba da setlistom nisu posebno iznenadili. Uključili su sve hitove koji su zapravo željezni repertoar koncertnih nastupa Iron Maidena i danas. Čovjek bi očekivao barem neko posebno iznenađenje, primjerice kakav cvijetak s ploče “No Prayer For The Dying”, koji ne mora nužno biti Bring Your Daugher… To The Slaughter, ili nešto posebno s prve četiri ploče, što Iron Maiden već dugo ne sviraju uživo. Vrlo mudar potez bio je taj da The Rainmakers ne sviraju previše albuma “Somewhere In Time” i “Seventh Son Of A Seventh Son”, jer jednostavno ne raspolažu kapacitetima za postizanje traženih kriterija kad je u pitanju uspostavljanje dostojnog zvuka (ne izvedbe).
Unatoč tome bilo je zabavno. Tko se isključio i nije analizirao stupanj sličnosti originala i krivotvorine, mogao je uživati 100%. Smiješna cijena ulaznice za enormno dug špil. Falili su još samo metalci. Hja, svoje su u odvraćanju potencijalnih posjetitelja napravili uskrsni praznici i brojni koncerti koji su se tog dana vrtjeli po Sloveniji (npr. istodobno s klubom Gromka treskalo se i u Menzi pri koritu, a bio je tu i metalski koncert u Kranju,…). Momci naravno u svoj ljubavi prema scenskom nastupanju samo pretjeruju. Već sami Iron Maiden izdrže jedva sat i tri četvrt na pozornici, a uz to debelo naplaćuju, tako da se The Rainmakers tek mogu nadati. Pogotovo s obzirom na zahtjevnost repertoara koji su si The Rainmakers odabrali, definitivno je to špil koji je sat predug. Nakon viđenog, za povrh još i usporedba sa slovenskim “Iron Maiden tribute to” bendom Iron Median. Iron Median pojede The Rainmakerse za predjelo.
Setlista
1. Moonchild
2. Two Minutes To Midnight
3. The Trooper
4. Wrathchild
5. Revelations
6. The Evil That Man Do
7. Aces High
8. Die With Your Boots On
9. Transylvania
10. Flight Of Icarus
11. Infinite Dreams
12. Wasted Years
13. Children Of The Damned
14. Whiplash
15. Seek And Destroy
16. Harvester Of Sorrow
17. Creeping Death
18. Symphony Of Destruction
19. Different World
20. Rainmaker
21. Fear Of The Dark
22. The Number Of The Beast
23. Hallowed Be Thy Name
24. Iron Maiden
25. The Wicker Man
26. Running Free
27. Run To The Hills
Galerija slika










