Izdavač: Explorer1 Music Group
Datum izlaska: 1. 10. 2021
Produkcija: KK’s Priest
Trajanje albuma: 50.35 min
Ocjena: 9.0/10
Žanr: Heavy Metal
KK’s Priest novi je heavy metal projekt koji je u veljači prošle godine pokrenuo bivši član Judast Priest K. K. Downing. “Sermons of the Sinner” tako je prvi službeni studijski manifest Downingove nove ekipe. Uz K. K. Downinga na gitari, ostatak postave KK’s Priest čine sljedeći glazbenici: čuveni “dežurni vatrogasac”, odnosno od 1994. do 2002. zamjenski i bivši vokal Judas Priest Tim Ripper Owens, gitarist AJ Mills (Hostile), basist Tony Newton (Voodoo Six) te bubnjar Sean Elg (Deathriders, Cage). Bivši bubnjar Judas Priest Leslie Binks, koji je trebao surađivati s KK’s Priest – tako je, naime, bilo dogovoreno i zamišljeno od samog početka, morao je odustati od suradnje na albumu jer je prije snimanja uganuo zapešće. No Binks će s bendom nastupati na turnejama kao posebni koncertni gost (barem tako tvrde KK’s Priest).
Da. Hrpa je tu “podpitanja” i “ali”. Bio je travanj 2011. kad je K.K. Downing najavio konačni odlazak iz benda koji je suosnovao, čiji je bio vizionar i za koji je napisao niz nezaboravnih fraza koje su postale kultni udžbenik heavy metala. Govorimo o klasičnim vremenima Judas Priest, koja je zaključio album “Painkiller” iz 1990. Zašto se Downing u svim tim godinama ipak nije vratio u matičnu postavu? Pogotovo sada, kad postava puca po šavovima, što se zdravstvenog stanja tiče? Da bendu u kojem su iz klasičnih dana ostali samo Ian Hill i Rob Halford vrati barem malo izvorne DNK? To se nije dogodilo. Vrlo vjerojatno se neće ni dogoditi. Ako ništa drugo, godine su stigle (i pretekle) glazbenike.
E pa, KK’s Priest je Downingov odgovor na sve to. Jako se dobro snašao kad je pozvao Tima ‘Ripper’ Owensa na suradnju. Drugog mu zapravo nije ni preostalo, jer je “Sermons of the Sinner” zapravo album pisan u maniri koju smo svi očekivali od Judas Priest nakon albuma “Painkiller”, kad smo dobili dva posve drukčija Ripperova albuma, nepravedno podcijenjeni “Jugulator” i “Demolition”. “Sermons Of the Sinner” tako se nekoliko puta pokušava provozati kolosijecima albuma “Painkiller” (naslovna skladba s poguban kriještećim ‘Ripperom’ ima nekoliko paralela s Metal Meltdown), ali i “Angel of Retribution”. Iako djeluje kao brat, “Seromons of the Sinner” ipak je svoja vrsta ‘beštije’.
Downing je s ekipom izbacio album koji je na neki način Judas Priest album. Nikako nije prepisan, jer je Downing, kao što rekosmo, zajedno s Ianom Hillom otac Judas Priest. Samo što svoje fraze danas slaže i piše za drugi bend. A album “Sermons of the Sinner” vražje je dobar album. Drukčije ni ne ide. ‘Ripper’ ubija vokalom, a njegova visina (posebno u naslovnoj skladbi) ostaje neokaljana. Tu su gitarski dueli britvama oštrih gitara koje žive u izvrsnom dijalogu između Downinga i AJ Millsa. Ono što je za Downinga u postmilenijskom razdoblju kod Judas Priest postajalo noćna mora, odnosno sve više i više misija nemoguća. Iako on i Tipton kao ultimativni gitarski dvojac ostaju zlatnim slovima uklesani u priču o heavy metalu.
“Sermons of the Sinner” tako je metal do kosti, koji bez okolišanja šalje nogu ravno u ‘fris’, zubalo i režeći čupa utrobu. Bez komplikacija, ali sa svom razornom snagom i intenzitetom. Starinski i kako smo se u tišini nadali. Iako potpuna rekapitulacija starih vremena više nije moguća, ruku na srce, ni poželjna, materijal na “Sermons of the Sinner” često odzvanja vrlo nostalgično, a na trenutke i retro-zvučno. Materijal je naoštren, nabrušen i napada bez milosti. Na albumu je nekoliko trenutaka koji zvuče prilično klasično i koketiraju čak s prijelazom iz sedamdesetih u osamdesete, kao što je Brothers Of the Road, koja u 2021. djeluje malo naivno, čak pomalo neugodno ‘staro-Saxonovski’, pa se u tom smislu može označiti kao jedini manji spoticaj ovog albuma.
Na drugim pak dijelovima album podiže pobjednička, svečana i posebno olujna, uistinu vrhunska Metal Through And Through. Riječ je o osam minuta dugom mini simfonijskom metalskom epu, u kojem pažnju privlači središnji dio s hrpom višedijelnih gitarskih solaža koje Mills i Downing intenzivno izmjenjuju. To postižu u ništa manje fascinantnoj maniri nego što su to nekoć radili Downing i Tipton. Komad ima hrpu raspoloženjskih preokreta i posjeduje odličnu dinamiku razvoja događaja. Središnja skladba albuma i definitivno kreativni vrhunac. Završna Return of the Sentinel može se shvatiti kao nastavak klasika “Defenders of the Faith”, iako je kompozicija prilično drukčija, opet razvučena po uzoru na Metal Through And Through, s namjerno produljenim mirnim izlaznim dijelom, koji se može shvatiti kao, hm… Zapravo izlaz albuma (završetak). U klasičnom srednje brzom tempu i vrlo nostalgično pali i Raise Your Fists – a energija je usporediva sa željeznim klasikom Judas Priest You’ve Got Another Thing Comin’.
Posebno poglavlje albuma su naravno njegove najnaježenije točke! Tu je vrtoglavo kotrljajuća Wild And Free, koja u frazi izaziva asocijacije na glavnu frazu Freewheel Burning, ali s uvodnim prijelazom koji bi mogao pobjeći i s nekog trenutka albuma “Screaming For Vengeance”. Hail For The Priest nosi vrlo sličan naslov kao jedna od skladbi albuma Judas Priest “Sin After Sin” (1977), ali se za nova vremena obraća izrazito nazubljeno, a u njoj preuzima ‘trzanje’ vodećih gitarskih fraza s gitarskim harmonijama (terce) te naravno ludi ‘Ripper’, koji je tijekom albuma inače neprestano na straži. Što se nakostriješenosti tiče, s posebno ujedljivom Hellfire Thunderbolt, koja otvara album, ove su dvije skladbe vrlo blizu i mogle bi na popisu skladbi albuma biti i zamijenjene. Sacerdote Y Diablo u uvodu nosi nekoliko dalekih asocijacija na Between The Hammer And The Anvil i, ako ništa drugo, K.K. s ekipom ovdje vrlo dobro hvata poguban ugođaj smrtonosnog zagrljaja ‘sudbonosne ruke zla’. Gitaristi u ovoj točki opet briljiraju u podjeli gitarskih solaža. Žongliranje među njima element je koji posebno privlači. Privlači kao posve zaseban glazbeni element u žanru klasičnog metala. Na taj način i na ovom albumu posebno intenzivno bude eru klasičnih Judas Priest.
Ljubitelji lika i djela klasičnih Judas Priest, ili preciznije lika i djela klasičnih Judas Priest fraza koje je stvorio K.K. Downing, jednostavno neće moći zaobići ovaj album. Kao što to nisu mogli ni 2000., kad je Rob Halford izdao fenomenalni “Resurrection”. Bratski “Sermons of the Sinner” definitivno će upotpuniti zbirku njihovih albuma Judas Priest. Bez problema ga se može dodati uz bok svemu što obuhvaća diskografija Judas Priest. Kao što rekosmo. Legendarni gitarist se vratio. Ne baš na način kako smo mislili da hoće, ali glavno je da jest, a šteta je što je s povratkom toliko dugo odgađao. U međuvremenu ekipa već marljivo stvara novi album, koji možemo očekivati već iduće godine, ili najkasnije 2023. Stari konj još je daleko od toga da je rekao posljednju riječ. Zglobovi su čvrsti, spojevi ‘dinosaura’ još uvijek podmazani, a zvijer žedna krvi melje nemilosrdno dalje. Dobrodošao doma K.K. I naposljetku, dobrodošao doma i ‘Ripper’.
Autor: Aleš Podbrežnik
p. s.: Za ovaj album mirne duše možemo reći da je to onaj ‘izgubljeni album Judas Priest’ koji smo svi očekivali kad se 1996. legendama na vokalu pridružio ‘Ripper’. Tko je očekivao avanturizam i pokušaj da K.K. ne napravi bratski album svog matičnog benda, prevario se, jer je K.K., kao što rekosmo, otac mnogih fraza klasičnih Judas Priest i zato neće mijenjati svoju glazbenu filozofiju. Vrijeme eksperimentiranja kod Judas Priest K.K. je prebrodio s “Demolition” i “Jugulator”, koji su, kao što rekosmo, posve pristojni, ali nepravedno previđeni albumi, a njegova vjera u bend, uz eksperimentiranje koje je očito bilo kap koja je prelila čašu, počela je jenjavati nakon prilično mlakog rezultata koji utjelovljuje “Nostradamus” (2008).
Popis skladbi:
1. Incarnation
2. Hellfire Thunderbolt
3. Sermons Of The Sinner
4. Sacerdote Y Diablo
5. Raise Your Fists
6. Brothers Of The Road
7. Metal Through And Through
8. Wild And Free
9. Hail For The Priest
10. Return Of The Sentinel
Postava:
Tim ‘Ripper’ Owens – vokal
K. K. Downing – gitara
AJ Mills – gitara
Tony Newton – bas gitara
Sean Elg – bubnjevi
