Ako se uopće može pronaći neka svijetla točka posljednje dvije usrane godine, onda je to barem to da bendovima kreativna energija usprkos potpunom koncertnom mraku nije ugasla pa se izdanja novih albuma već zadnju godinu dana nižu jedno za drugim. Tako su prošlog petka nemrtvi ustali na rajanju povodom izlaska pete studijske ploče death/grind veterana Dickless Tracy, Grave New World, a samo dan poslije su u preuređenom Orto baru (zbog premještanja pušionice u stari bar donja je dvorana konkretno dobila na kapacitetu) za heavy metal žurku s novim albumom pobrinuli Metalsteel.
Mjesto predgrupe ovaj put nije pripalo nekim mladcima, nego pravim starcima domaćeg thrash metala, odnosno domaćeg metala uopće, »pa čak i šire« – starcima metal scene cijele bivše zajedničke domovine, Sarcasm. Za nepun mjesec proći će debelih 32 (!) godine od izlaska kultnog prvijenca Crematory, danas cijenjenog od Vardara pa do planine Fuji, a Sarcasm ne pokazuju znakove posustajanja. Posljednjih su godina doduše (pre)živjeli nekoliko kadrovskih potresa, ponajprije na mjestu vokalista, jer su se rastali s dugogodišnjim vokalistom Mucyjem, a njegov nasljednik Gašper Čadež također nije imao pretjerano dug staž. No veterani su rješenje pronašli u vlastitim redovima; u cipele vokalista stupio je šef benda, besmrtni Aleš Blaznik, bend je lani izdao svoj sedmi studijski album Pot v raj i dokazao da thrash zvijer još uvijek grebe naoštrenim kandžama. Promjene se na pozornici i uživo osjete ponajviše u tome što Sarcasm zbog Alešova hrapavog i nemelodičnog glasa zvuče nešto sirovije i agresivnije, a time prije svega iskonskije nego prije. Još se izdašnije nego prije ističu skupni vokali u kojima prednjači Klemen Renko, ne manjka ni pouzdanog »low-enda« Vita Stričeviča. Uživo »gang vokali« ovaj put cijelo vrijeme nisu bili baš najprecizniji, a razloge za to jasno treba tražiti u gotovo potpunoj koncertnoj suši posljednje dvije godine. Inače su Sarcasm, usprkos pomalo anemičnoj publici, osigurali pošteno zagrijavanje, a vratove su razmigale ponajviše željezne klasike Crematory, Dej mi/Sarcasm, ali i komadi novijeg datuma predvođeni pjesmom Something to Believe In. I Adrenalin i Hitrost s albuma Pot v raj pogodili su u sridu, samo je kod pomalo nezgrapnih slovenskih tekstova na trenutke malo stisnulo, a vrat je namučio himnični Road Warriors i najavio (pre)brz oproštaj.
I Metalsteel su rodili svoje sedmo dijete (ne računajući live album Steel Alive), zaboravljeno od bogova. Forsaken By the Gods pandemija je na nekoliko mjeseci spremila na policu, a naposljetku su Metalsteel i heavy metala željna publika dočekali i premijernu predstavu vjerojatno najzrelijeg uratka skupine do sada. Metalsteel su jednostavno majstori svog zanata i od njih je zapravo već rutinski očekivati samo izvedbu na visokoj razini. Pa ipak, rutina ovdje ne znači dosadnu i predvidljivu predstavu, nego izvedbu na najvišoj razini, što su Metalsteel očekivano pokazali već uvodom s naslovnom pjesmom nove ploče. Njome su cura i dečki pokazali da su Metalsteel u 2021. mnogo mračniji i ozbiljniji nego dosad, što se vjerojatno može pripisati odraslosti i ponajprije svijetu odnosno prirodi, koja sve više pokazuje da je čovjek na ovom planetu uljez i uzrok svega što je s tim svijetom pogrešno. No usprkos ozbiljnosti, Metalsteel su uživo još uvijek čisto uživanje, osobito zbog energične i karizmatične izvedbe te dobre povezanosti s publikom, koja je bendu iz Medvoda opet jela iz ruke. Njoj su pak nudili brojne zapamtljive rifove pouzdanog dvojca Rok-Beny, njihove visokoleteće solaže i bubnjanje jednog od najčvršćih i najpouzdanijih bas-bubanj dvojaca kod nas, Daša-Matej. Metalsteel su iskusno krmanili između novijeg i starijeg materijala; prvi će se bez sumnje brzo usidriti među fanovima benda jer ga obogaćuju brojni i složeniji elementi, a ponajprije zarazni i epski refreni, dok je drugi među domaćom publikom ionako davno prihvaćen kao povijest slovenskog metala. Medvođani su se tako u slabih sat i pol prošetali preko Usode (Novi svet, a iz rukava su istresli čak i prastaru Darkrco uz koju je malo na smijeh išlo čak i Roku i Benyju), Taste the Sin (vrhunski The Eye of the Pyramid i Trapped in the Nightmare), Bad in Bed (White Circle), Entertainment (The Trip) i preko This Is Your Revelation (naslovna pjesma) sve do novorođenčeta. Ono je iznenadilo brojnim potresnim trenucima koji će se u uho još taložiti kroz mnoga slušanja, a ne može se mimoići ni mračni mini ep Death = Life i otužnu baladu Fallen Brother posvećenu sjećanju na Žigu Mraka, koji je prerano otišao s ovih ravnica.
Metalsteel su opet dokazali da je njihovo ime jednostavno sinonim za slovensku heavy metal scenu i da se mimo toga jednostavno ne može. Što Forsaken By the Gods samo potvrđuje. Zajedno sa Sarcasm i Dirty Skunks dokazali su da nakon dvije godine tinja snažna nada da naši (metal) bogovi na nas još nisu zaboravili i da povratak stare normalnosti, toliko dugo iščekivan, možda ipak nije više tako nedostižan kao što se činilo još donedavno.
Fotografije: Nina Grad
