Klubski maraton 2018

0 400

Izdavač: ZARŠ
Datum izlaska: 18.09.2018


Zanimljiva priča o tome kako je ova kompilacija  s poprilično velikim zakašnjenjem od dana svojeg službenog izlaska sasvim neočekivano doputovala u moje ruke. Tome pribroji i čekanje na pravi recenzentski trenutak, kad je energetski kvantum povoljan pa se kompilacija  recenzira s polugodišnjim zakašnjenjem. Bez obzira na to, govorimo o slovenskom rocku, slovenskog podrijetla, o kojem je prioritetno potrebno pisati, a godišnja kompilacija Klubski Maraton, o kojoj uz samu kompilaciju svake godine brine i udruga kočevskih glazbenika pod okriljem udarnog slogana »Kočevje špila«, kod nas nosi svojevrsni primat u traženju  i predstavljanju slovenske glazbene neobičnosti, izazovnosti, pa i eklektičnosti.

I u svojem osamnaestom izdanju kompilacija »Klubski maraton« pobrinula se za obilje zanimljivih, glazbeno avanturističkih provokacija autorski samoniklog ekscesa. U tom smislu se katkad demokracije u slovenskoj glazbi zna nakupiti toliko da kod pojedinog izvođača naleti na pravu granicu bizarnosti. Novi »Klubski maraton« u osnovi nekako gravitira polju alternativnog rocka, no podžanrovska strast je, naravno, često puta toliko raznolika, kao i njegova podžanrovska fuzija, da je svrstavanje u ladice ovdje uvijek iznova poprilično otežano.

»Klubski Maraton 2018« otvaraju dvije skladbe razvaljene eksperimentalne pustolovine, koja ovaj put iz alternativnorockovskog kraljevstva stiže u ruke ekspresije sastava Apory Museum.  Kad u zadimljenim sobama podrumskih prostora i garaža oživi akrobatika zvučnih minimalizama, pretočenih u iznimno bockavu i zanimljivu glazbenu pustolovinu opipljivog hipnotičkog  djelovanja. Ekipa se oslanja na plasiranje programskih petlji, sintetiziranje zvučnih slojeva i njeguje ljubav prema Apple laptopima, dok u mračnoj, a zgusnutoj strasti varijabilno i dinamično kontrastira otuđen, u produkciji zavijajuće šupalj i ekstraterestrički vokal.  Apory Museum mogu biti »fiks«, ako isključite ratio, nose  svoj šarm već u osnovi, dok razigranim elektronskim zvukovima stvaraju slikovit zvučni krajolik, pun mračnih vidika slobodnookretnog putovanja, koje draži trenutkom neočekivanog razvoja događaja i spontanosti. Cijela stvar bit će zanimljiva onima koji razumijete složenicu post rock, no ta je oznaka ovaj put preohlapa.

Kompilaciju nasljeđuje eksperimentalno sonično kotrljanje tandema Balans, koje kompilaciju nosi još odlučnije u transcendentalna prostranstva izrazito obskurno zagledanog zvučnog krajolika, gdje se rukuju trikovi apsolutnih zvučnih minimalizama mnogobrojnih repeticija, koji  pripremaju poletnu stazu za put prema isključivanju ratia. Balans su duo koji je upravo ovih dana izbacio već treći studijski album. Kao i uvijek sa šaljivim i podrugljivim omotom, koji naglašava da duo jaše na granici bizarnog ekscesa samoparodije. Hipnoza i trikovi minimalizma utkani su zajedno samosvojno i neprestano iznenađuju, iako cijela stvar u osnovi djeluje  vrlo banalno i sklopljeno uz promišljen glazbeni fokus. Ravnoteža u pravom smislu riječi. Bezgranične razvaljenosti, ako ne i zabave, donosi osobito V vrsti stojim, gdje se zbog upotrebe vokala dodaje i nešto post-punk konture. Kad kraljuje receptura  Lower – Fidelity pristupa. Zabavna stvar.

U nastavku kompilaciju probija dvojac Baltazar. Genijalno ime. Čudno da se toga prije njih nitko nije dosjetio. Budući da su u ekipi samo dvojica, moraju si nekako pomoći i samplerom, osobito kad je riječ o potpunom vokalnom ignoriranju. Bend se ponaša posve instinktivno i trenutačno. Kako ga vodi dana inspiracija. Zato obje skladbe djeluju kao dva garažna džema, puna iskrene organičnosti i gdje prvenstveno za masni zvučni šunder može brinuti raspjenjena gitarska ludost (Animal Transistor). Ona se vrti, bilo po kanonadi frazirenja, bilo da gitaru odvede u zavijajuće polutonske zavoje, koji iznova uvode onaj post rockovski osjećaj. Baltazar je onaj pravi minimalistički obredni šundr, koji podsjeća na pristupe ptujskih Vibesonic Jam. No naravno, samosvojno. Druga skladba Drumich nosi nešto dub konotacije, što može uzbuditi i poznavatelje sastava Dubzilla. Kompleksno strukturirani ritmovi uz rifovske ekscese pak znaju biti zanimljivi i onima koji poznajete sastav Disdrug iz Železnikija.

China Traffic cijene Nirvanu, iako njihova glazba nikako ne podsjeća na spomenuti bend, nego sama destruktivna energija, koja personificira osobito vokalni eksces superiorno prodorne ludosti vokalista Jureta Javorška, koji istovremeno vitla i gitarom. Inače osobito druga skladba Sudoku razotkriva indie trenutak, iako je prva točka nazvana P 17 u svem nakostriješenom šunderu i izbljuvanoj agresiji još uvijek malo dijete u usporedbi s “područnim sunarodnjacima”, to jest kamničkim noise teroristima Nikki Louder. No China Traffic nisu nikakvi lijepookri i slatkasti indie rock bambiji, nego šunderom do bita potresu zaključke i moždane vijuge »slučajnog prolaznika«, potrošača njihova autorskog glazbenog stava.

O posebnostima grupe Maskardh izričito me priupitao Matic iz Cerkljanskog C.MA.K.-a i nimalo se nije prevario! Napokon se na kompilaciji razotkriva i nešto metalskog »mučenja«. Maskardh su iznimno zanimljiva akvizicija za slovenski glazbeni prostor, odnosno njegovo metalsko podzemlje. Produkcija je doduše posve sirova, podešena na pravu »temperaturu pakla«, no to nije faktor koji odlučuje. Bend je nevjerojatno tehnički dotjeran. U osnovi gule death metal, a za unos ekstrema brinu dva slikovita growla, koja kao dodatni instrumenti savršeno razigravaju, ionako slikovit razvoj obiju kompozicija s kompilacije, satkanih od mnogobrojnih slijedova ritmičkih lomova i zaokreta frazirenja. Maskardh donose onaj veo nade da će se slovenski metal u bliskoj budućnosti ponovno dići na noge. Definitivno bend kojeg moraju provjeriti ljubitelji bezgranično privlačnog tehničkog ekscesa, kakvog generira ekstremno nakostriješena deathmetalska obuća. Maskardh se već u osnovi postavljaju s izrazito autentičnim stavom i donose jedan od zanimljivijih trenutaka ove kompilacije. Jedanaest minuta prvorazredne brutalizacije s Maskardh.

Samuel Blues je Samo Pivač (ili obrnuto). Kantautor koji se iznimno dobro snašao u svemu što radi. Ne radi baš puno, no upravo u aksiomu »manje je više«, postaje pravi majstor svojeg zanata. Skladbu Slovani doduše nalazimo na albumu »Alpska Psihadelija«, ali je ova verzija na kompilaciji drukčija, s nešto dodanih trikova zvučne žmohtnosti. Samuel Blues je D.I.Y. minimalist. Sve svira sam, sam diktira cijeli ritam te naravno i sve sam otpjeva. U Submarine Machine će sa svojim neprikrivenim vokalnim cinizmom postati vaš neosporni kantautorski heroj, koji savršeno stapa elemente bluesa sa spoznajama klasičnih alternativnorockovskih pristupa u svjetskom kantautorstvu. Podalpski je mračan, ništa drugo od geografskog podrijetla dečka s Jesenica niti ne treba očekivati. No nevjerojatno prodoran sa svojom glazbenom posebnošću. I skladbu Submarine Machine je lik već predstavljao, i to na albumu »Rocket Ship Fly«, ali je u novoj verziji produljena i nadograđena. Obje skladbe na kompilaciji djeluju kao da su snimljene jedna za drugom u isto vrijeme, na istom mjestu. U jednom pokušaju. Uživo naravno. Samuel Blues je tako sa svojom marljivošću i glazbenom posebnošću kantautor koji neprestano učvršćuje svoju poziciju u slovenskom glazbenom podzemlju i ne prestaje zabavljati sa svojim pristupom jetkog cinično-vješalačkog stava, koji pak u poeziji realno prizemljuje. Zato je lik i tako uvjerljiv.

Osamnaesta kompilacija je dakle jedno od zanimljivijih, razigranijih te zato osobito privlačnih izdanja »Klubskog maratona«.    

autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 9.0 / 10

Popis skladbi:
01. KM18 – Popotnica (1:38)
02. Apory Museum – Age Of… (5:49) 
03. Apory Museum – The Fold (4:14) 
04. Balans – Na isti strani reke (7:08) 
05. Balans – V vrsti stojim (3:58) 
06. Baltazar – Animal Transistor (6:41) 
07. Baltazar – Drumich (7:09) 
08. China Traffic – P 17 (3:15) 
09. China Traffic – Sudoku (4:45) 
10. Maskardh – Reverse Utopia (6:02) 
11. Maskardh – Thrills Of Deconstruction (4:58) 
12. Samuel Blues – Slovani (3:23) 
13. Samuel Blues – Submarine Machine (4:02)

Detalji:
Skladbe na kompilaciji Klubski maraton 2018 snimljene su i izmiksane u studiju Radija Študent.
Tonska izvedba: Blaž Pavlica (4, 5), Jure Gruden (6, 7, 8, 9), Luka Seliškar (10, 11), Makis Ananiadis (2 , 3, 12, 13) 
Mastering: Neven Smolčič, Fabrika 13 (www.fabrika13.net)

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići