Izdavač: Kapa Records & God Bless This Mess Records
Datum izlaska: 17.01.2019
Produkcija: Jure Vlahovič & Dario Solenicki
Trajanje albuma: 35.11 min
Žanr: Post-Rock / Jazz / Alternative Rock
Želiš instrumentalnu glazbu koja te odvede u panteon onostranosti odklopa racionalnog? Ili želiš ostati pri logičnom, a istodobno želiš jednostavan album koji je doduše instrumentalan, ali nevjerojatno pristupačan, odnosno slušljiv. ŠKM Banda i novi album »Nouvi sad« donose oboje! Tako ubijaju dvije muhe jednim udarcem, jer je primamljiv za zahtjevne glazbene gurmane, kao i za one koji tražite svetu jednostavnost slušljivosti, iako ŠKM Banda još uvijek nisu nikakva jednostavnost. Ravno rečeno, post rock u koji je umiješana doktrina jazzovskih elemenata, hrpa neprestano prelijevajućih zvučnih slojeva koji melje čas prema neukroćenoj masivi brujeće oscilirajućeg šundra, što bendu može dati čak povremenu noiserašku konotaciju, čas prema krhko ljuljajućim motivskim zahvatima, gdje se rado zaiskri zemljopisno podrijetlo pravog prekmurskog patosa, i svemu između. Ukratko, odličan album, pun eklekticizma, izazovnih i samoniklih idejnih pustolovina, izuzetno kompaktne igre međusobnog osluškivanja, koja je utemeljena u studiju snimanjem skladbi odsviranih po uzoru na izvedbu koncerta i to »iz jednog pokušaja« (in one take). To je pristup koji skupina održava i prenosi s albuma na album i pristup koji jamči dodir slušatelja s čistim autentičnim purizmom glazbene ekspresije, kakav generira umjetnikov osjećaj za transmisiju pune opipljive zvučne estetike. Težnja za savršenstvom čarobnog opoja slobodoljubivog umjetničkog stava i istinoljubivosti. Organski koliko god se može! S glazbenim krajolikom satkanim purizmom spajanja prirodnih tonova zvučnih kolaža. Ti vražji Prekmurci! Vražji u smislu da su opet tako prokleto dobri.
Distorziranih trenutaka ovaj je put malo više. Spoznaja pri slušanju, koja nalaže da koketiranje s prekmurskim korijenima folk melosa ne dolazi tako jezgrovito u središte, što je bila značajka inače ništa manje izvrsnog prethodnika “Panontikon” (2014), a neke nove fraze u točkama prihvaćaju malo brušenije i rudimentarnije. Barem je cjelokupan dojam takav, iako je melos prekmurskog zemljopisnog podrijetla u danim frazama primjetan ponajviše u uvodnoj Puščava, kao i u završnoj Belji.
Ono što je najveća privlačnost glazbene vizije ove skupine oduvijek je bila njezina spretna šetnja između krhkih izleta u sanjivost i spomenutog, povremeno abrazivnog, rockovski naglašenog stava. Ti preokreti raspoloženja, njihovo stupnjevanje u krešendo, slaganjem zvučnih pastela u danom motivu, što kroz repeticije gravitira prema učinku stanja »zanesenosti svijesti«.
Usred albuma smiruje nježna Brina, koja svojom mistikom, mirnoćom i dubinom produbljuje cerebralnost albuma. Trenutak hipnoze u takvoj se milozvučnosti pojačava. U skladbi Avgust skupina izvodi odlično kazalište fuzije post-rockovskog fraziranja s jazzovskim zahvatima. Gitare su mjestimice postavljene u električno-akustično zvučno eksperimentalno »nadopunjavanje« i u takvoj zvučnoj dualnosti neprestano komuniciraju širinom velike razigranosti međusobnog osluškivanja. Tome ih vodi gotovo instinkt danog trenutka prevođenja melodije. Zato album nosi izdašno naglašen trenutak spontanog razvoja događaja, odnosno element iznenađenja. U svemu tome ima mnogo konciznosti, jer ŠKM Banda u sav taj razgibani pasijon slikovitog slaganja zvučnih kolaža unose nevjerojatnu žetvu muzikalnosti. To je glavni adut skupine, kojim začaraju bilo kojeg slušatelja. Bilo zahtjevnog ili manje zahtjevnog, onoga koji u prvom redu sve ulaže u slušljivost.
Iako su skladbe u kompozicijskom vezivu nizanja motiva silno razrahljane, kroz cijelo vrijeme osjeća se crvena nit kojom ŠKM Banda u njima zadržavaju kompaktnost, odnosno, s gledišta konzumenta njihove glazbe, svojevrsnu aranžersku slijedivost razvoja događaja. »Raspad sustava« (motivsku fragmentaciju) skupina si na albumu priušti samo jednom. Namjerno, naravno. Ubrzo nakon četvrte minute trajanja u najdužoj kompoziciji albuma, a to je završna Belji, gdje u pasaži zasićenog šundra izvlači nekoliko noiserskih finti, prije nego što se skladba ponovno polako vrati u akustični milje post-rockovskog valovanja mnogostrukih repeticija, čime se album i zaključuje.
ŠKM Banda novim albumom »Nouvi sad« dokazuju da u Sloveniji vrijede za jedne od najsuptilnijih konopaša spretnog balansiranja između motivske razrahljanosti i opipljive supstance fraziranja. Takav je momentum u rock’n’rollu uopće iznimno teško postići, ali ŠKM Banda nose neki urođeni dar instinkta i osjećaj da je svih idejnih doza, satkanih u ovu izuzetno uzbudljivu glazbenu akvarelu, taman akurat te da na taj način neprestano zahvalno stvaraju ravnotežu. Dobrih 35 minuta izvrsne glazbe je pred vama. Unikatne, idejno izazovne, samonikle i u svemu eklektične. Bezgranične širine. ŠKM Banda su se dakle albumom »Nouvi sad« vinuli u sam zenit svoje kreativnosti i ponudili album koji već sada možemo proglasiti jednim od najboljih slovenskih rockovskih ostvarenja koja će 2019. godina dati!
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 10 / 10
Popis skladbi:
1. Puščava (06:08)
2. Romantični (07:58)
3. Brina (04:49)
4. Avgust (06:24)
5. Belji (11:29)
Postava:
Iztok Koren – gitara
Mitja Sušec – gitara
Jernej Koren – bas gitara, klavijature
Jernej Sobočan – bubnjevi
