Autor: Jernej Vene
Mjesto: Dvorana Palabam, Mantova, Italija
Datum koncerta: 31.03.2007
Broj posjetitelja: 4000
Cijena karte: 28,75 Eur
Američka rock grupa Toto prošle je godine izdala ploču Falling in between, a njezina promocija traje već dobru godinu. Ove godine Toto slave trideset godina stvaranja. U svojoj karijeri imali su mnogo uspješnica, među kojima zasigurno poznaješ Africu i Rosannu. Potonja je skladba osvojila tri grammyja, baš kao i ploča Toto IV 1982. godine.
Glazbeni sladokusci iz Slovenije nastupe Toto ne propuštaju ako su im samo u razumnoj udaljenosti od naših krajeva. Ovogodišnji prvi travanj bio je rezerviran za put u Mantovu, sjevernotalijanski grad koji leži otprilike trideset kilometara južno od poznatije Verone. Skupilo nas se taman za jedan autobus i nedjeljna avantura je počela. Zapravo je to bio više obiteljski izlet nego pustolovina, jer je sve teklo kao podmazano (i autobus se uskoro ugrijao u prilično rosnom prijepodnevu). Usred poslijepodneva bili smo u Mantovi, i to u shopping predgrađu u kojem stoji i moderna dvorana Palabam. Posvuda puno automobila, čiji su putnici po prilično jadnom vremenu skrenuli u kupnju u svoju Meku. Pa i kod nas je isto, otkad su nas Jenkiji poučili kako se troši novac, zar ne? Tik – tak, stigao je dvokatni autobus, iz kojeg su izašli Leland Sklar (basist Toto, koji trenutno mijenja oboljelog Mikea Porcara) i Tony Spinner, dodatni gitarist i pjevač, te pitali redare gdje mogu parkirati. Kao pravi profesionalci nisu se ponašali nimalo zvjezdački, za razliku od onih koji bi htjeli biti zvijezde, a do toga im još puno fali, pa su obično prilično bahati. Kod Toto je uvijek vrijedio prvi izbor.
Preuzimanje novinarskih akreditacija prošlo je bez problema, pa smo s voditeljem izvještavanja o koncertu Tadejem brzo ušli u dvoranu i za rukav uhvatili basista Sklara, koji je rado odgovorio na nekoliko pitanja. Rekao je da je poziv za brzi skok u grupu prihvatio čim je čuo skladbe s ploče Falling in between. Za njega je to bio veliki izazov, a cjelovečernji koncertni program naučio je u pet dana!!! Kad smo ostali napola nijemi, razdragano se nasmiješio i rekao da mu je to jednostavno posao. Spomenuli smo mu da smo ga već vidjeli u Beču i Zagrebu s Philom Collinsom, a on je dodao da je s gospodinom Collinsom izuzetno zabavno raditi, baš kao i s članovima Toto. Vrijeme ga je tjeralo i prijateljski smo se pozdravili. Organizatori su nam sredili sve potrebno, no nažalost lokalna zaštitarska služba nije baš bila na visini, pa smo neko vrijeme mislili da ćemo koncert morati slikati iz publike. I to se kasnije riješilo, a rezultate možete vidjeti na slikama.
Toto su počeli skladbama s aktualnog albuma (naslovna i King of the world), u kojima smo osjetili majstorstvo svih instrumentalista, ponajviše u inteligentnom dijalogu klavijatura i gitare. Slijedila je Pamela (s ploče Seventh one), u kojoj je pjevaču Bobbyju Kimballu crkao mikrofon, što se ponovilo još nekoliko skladbi kasnije. Dobro, tehnika se može popraviti, ali glas ne, pogotovo ako je gospodin u godinama. Kimball tu večer nije bio dorastao zadatku. Sve teže pjeva duge visoke dionice, ponestaje mu daha i doista se na trenutke vidi da se neizmjerno muči jer bi htio dati sve od sebe. U lijevom stražnjem kutu pozornice imao je nekakve lijekove ili ublaživače za glas, odnosno grlo, kojima se vraćao nakon svakog napornog vokalnog dijela.
Prvi singl s aktualne ploče bio je Bottom of your soul, u kojem je Lukather prvi put upotrijebio akustičnu gitaru i lijepoj, dugoj skladbi udahnuo nježnost koju znaju samo veliki. Izdašno su mu pomogli klavijaturist Phillinganes i gitarist Spinner, jer su glasovnim harmonijama obogaćivali zvuk. Na kraju skladbe Lukather je pri zamjeni gitara nadrndao svog tehničara; oko čega je išlo, znaju na sreću samo njih dvojica (gitaristi su naime hirovite životinje kad su u pitanju instrumenti).Caught in the Balance (ploča Mindfields) poslužila je lijepim zvukom i lijepom projekcijom (na dva bočna i jednom središnjem platnu), no nažalost je blijedo svjetlo na izvedbu bacila Kimballova interpretacija. Nakon nje Don’t chain my heart (ploča Kingdom Of Desire) oduševila je preinačenim uvodom, u kojem je pohvale plijenio Lukatherov solo, a u središnjem dijelu izmjenjivali su se u glazbenim naglascima Lukather i Phillinganes.
Klasik Hold the line prvi je put ozbiljno zaljuljao posjetitelje u rokerskom uživanju, a nakon nje je Lukather, koji uvijek brine za komunikaciju s publikom, najavio najljepšeg sina dona Vita Corleonea, Tonyja Spinnera, koji je preuzeo ulogu glavnog pjevača u skladbi Stop loving you, kojom su započeli akustični dio koncerta (Phillips je svirao na manjem bubnjarskom kompletu). I’ll be over you Lukather je izveo doista dirljivo, potresno je bilo čuti sudjelovanje osobito ženskog dijela publike, koji je predano pjevao. Lukather se zahvaljivao s Molto grazie i pitao ljude koliko ih je glazbenika. Naravno, gotovo su svi podigli ruku. Na pitanje koliko ljudi poznaje glazbu, nije je podigao gotovo nitko. Talijani i strani jezici, što ćemo…
Na kraju akustičnog dijela Greg Phillinganes uvjerio je publiku najprije mračnim, a zatim sve svjetlije zvučećim solom na klavijaturama. Dinamika njegova ulaganja bila je doista potresna. Slijedila je Rosanna, uvodno nalomljena jazzovsko-vodviljska varijacija na poznatu temu, u kojoj su glazbenici pokazali kakvi su kalibri. Poznatu melodiju podložili su akordima za koje prvo ne znaš pripadaju li uz nju ili ne. Kad su odsvirali prvu trećinu skladbe, nakon sekundne stanke pali su u poznatu izvedbu Rosanne, kao i na koncertima prošlogodišnje turneje (Beograd, Graz, itd.) Lukather i Phillinganes opet su izmjenjivali vodeće linije, prvi se usput češkao po stražnjici, usput su upleli i vodeću temu skladbe Birdland jazz rock velikana Weather Report, a zatim stvar majstorski doveli natrag u Rosannu. I’ll supply the love, Isolation i Gift of fatih dodatno su raspalili posjetitelje i vodili ih prema vrhuncima večeri.
Skladba Kingdom of desire bila je povod za Lukatherov solo nastup. Budući da je već dodobra bio oznojen, nije mu bilo teško pritisnuti kliznicu na svoje čelo, gdje je ostala nekoliko desetaka sekundi, baš kad je započinjao tih, jazzovski usmjeren solo. Naravno, plastika je ubrzo našla mjesto među publikom. Lukeu su pomagali Sklar i Phillips, a Steve je u kratkom, ali učinkovitom nastupu pokazao da je još uvijek među najboljim gitaristima na svijetu. Njegova kontrola tona je nevjerojatna, ima veličanstven osjećaj kada i kako odsvirati koji ton, gotovo nesvjesno pada u zanešeno stanje i izvlači iz gitare uvijek nove harmonične kombinacije. Lukather, Phillinganes i Sklar potom su svirali kratku, ali prilično zapletenu melodiju i ponavljali je tijekom bubnjarskog sola. Simon je na početku svirao s njima, a onda izveo svoju predstavu. Bubnjar je s profinjenim osjećajem, nijedan udarac nije suvišan, a ono što me je najviše oduševilo bila je činjenica da ostala trojica nisu ni na trenutak ispala iz ritma svoje glazbene točke. To su, glazbeno gledano, najteže stvari, u kojima se vidi tko zna. I Toto znaju.
Steve Lukather je majstor zabave, ponekad se u svojim šalama zna i malo preći preko ruba, a Mantova je doživjela njihov nastup čak na 1. travnja i Steve se tome primjereno pripremio. Predstavio je članove sastava: Greg Phillinganes bio je glazbeni voditelj kod Michaela Jacksona i Stevieja Wondera, naravno, Lukather je cijelu najavu izgovorio glasom Michaela Jacksona. Smijeha nije bilo ni kraja ni konca! Za legendu Leeja Sklara Lukather je rekao da se poznaju već trideset godina i da je sretan što je s njima. Mikeu Porcaru, inače basistu, na daljinu smo poželjeli brz oporavak, a Luke se sjetio i Mikeova brata Jeffa. Od njegove smrti prošlo je već više od četrnaest godina, no Luke ga se sjeti svaki dan. Predahnuo je i počeo si brisati oči rukavom…Zasigurno se ne bi šalio s takvim stvarima, unatoč prvom travnju. Uskoro se smirio….Odsvirali su Taint your world i Gypsy train, usput su se poigrali s hitom Deana Martina That’s amore s glasom Marlona Branda (Don Corleone) i njome predstavili pjevača Kimballa, Luke je predstavio Simona Phillipsa kao najljepšeg člana grupe Spice girls, što se vidjelo i na velikom ekranu, kad su Simonovu glavu montirali na tijelo Victorie Beckham. Lukatherova glava pak bila je (bez kose) implantirana na tjelešce prilično debele bebe u društvu njemu sličnog naboranog psića. Budući da je Luke gledao u publiku, naravno nije vidio što se događa na ekranu. Svjetlomajstor ga je dodatno zafrkavao tako što bi mu sliku svaki put maknuo sa ekrana kad bi se Luke okrenuo da je vidi. Iz četvrtog pokušaja ipak mu je uspjelo i cerio se kao pečeni mačak.
Africa je zaključila koncert, a budući da više nema sjajnog klavijaturista Davida Paicha, otpjevao ju je i odsvirao Greg Phillinganes. Pred kraj skladbe jedan po jedan napuštali su pozornicu, zadnji je bio Phillips. U dodatku su odsvirali brzu Drag him to the roof (ploča Tambu), u kojoj su se ponovno iskazali Greg i Luke. Pojačala na pozornici nije bilo, a cjelokupan zvuk bio je prihvatljiv, možda je u stražnjem dijelu dvorane bilo tek malo previše odjeka, ali pustimo finese.
Ostaje briljantna vokalna (uz izuzetak Kimballa) i instrumentalna interpretacija, koju mnogi ne postignu ni u snovima. To dokazuju uvijek iznova. Koncert dakle o kojem teško nalazim dovoljno pozitivnih ocjena i reakcija. Starim glazbenim mačkovima ideja još nije ponestalo, u razgovoru nakon koncerta Lukather je najavio svoju solo ploču krajem 2007., a polako pripremaju i nove autorske skladbe. Rano ponedjeljkovo jutro brzo smo dočekali i zahvaljujući ugodnoj povratnoj vožnji u domovinu, na čemu zahvaljujem Concert Freaku.
Jernej Vene
Setlista
01. Falling In Between
02. King Of The World
03. Pamela
04. Bottom Of Your Soul
05. Caught In The Balance
06. Don’t Chain My Heart
07. Hold The Line
—————
akustični dio
08. Stop Loving You
09. I’ll Be Over You
10. Cruel
11. Solo Greg Phillinganes
12. Rosanna
—————
medley
13. I’ll Supply The Love
14. Isolation
15. Gift Of Faith
16. Kingdom Of Desire
17. Solo Steve Lukather
18. Solo Simon Phillips
19. Taint Your World
20. Predstavljanje grupe
21. Gypsy Train
22. Africa
23. Drag Him To The Roof
Steve Lukather – gitara, vokal
Bobby Kimball – vokal, tamburin
Simon Phillips – bubnjevi
Greg Phillinganes – klavijature
Leland Sklar – bas
Tony Spinner – gitara, vokal
Galerija slika
