Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Indust-Bag
Izdavač: PureZen Records
Izdanje: 2015
Ocjena: 4.5/5
Evo ga! Stari punkeri udaraju 2015. već drugi put. Nakon V.I.A. Ofenziva, koji su nakon dugih godina »natezanja« napokon uspjeli izbaciti iz sebe svoj prvi studijski album »Bele rože«, na scenu se nakon petnaestogodišnjeg razmaka od izlaska njihova posljednjeg pravog studijskog albuma vraćaju i metlaši Indust-Bag. Što ljepše?
Indust-Bag su legende slovenske scene, ali i prostora pokojne bivše šire zajedničke domovine. Nastali su navodno još davne 1979. Količinom izdanja nikad nisu blistali, ali za ovu je postavu oduvijek karakteristično da letvicu evolucije svojeg zvuka i stila neprestano pomiče, podiže prema gore. Iz purizma usmjerenog na punkersko divljanje protkano utjecajima novog vala osamdesetih, koji je definirao i fantomski šum sintisajzera, zvuk se polako oblikovao u izravniji, »retro-klasično rockerski stav«, u kojem skupina lukavo koketira s elementima rock’n’rolla i bluesa, a pritom kroz iznimno ugodno zadebljan i sočan odjek gitarskih fraza zadržava svu živu zvučnu usmjerenost. Zapravo, rockersku elementarnost nanizanu u najautentičnije golom maniru koji rock’n’roll može ponuditi.
S obzirom na to da su Indust-Bag već tako strpani u ladicu punk rocka, za skupinu je karakterističan veći angažman pri oblikovanju aranžmana. Upravo ta jednostavna, izvorno usmjerena rock’n’roll razglednica, križana s punkom, daje odgovor na to zašto Indust-Bag danas (najbizarnije karikirano) radije povuku na Steppenwolf nego na npr. Tubeaway Army. Ono što skupinu odvaja od šture slovenskih punkrock suvremenika predvođenih sastavima Pankrti, Lublanski psi, Otroci revolucije, Niet i još nekima iz tog vremena jest to što su Indust-Bag angažiraniji u oblikovanju samih skladbi, koje nipošto ne moraju ustrajati u klasičnoj punk ladici standardno stereotipne slovenske percepcije. I na novom su albumu u vodeće motive više puta dodani gitarski ukrasi, koji su inače upakirani u finesu minimalizma, a i basovska linija (naslovna skladba) može odstupati od vodeće gitarske fraze, čime Indust-Bag kontrastiraju i boje aranžmane odnosno iznimno učinkovito popunjavaju raspoloživi prostor same zvučne krajolike. Moguća je i modulacija melodije pri ulasku u mid-eight dionice (V nas je strast) te učinkovit obrat raspoloženja u skladbama. Upravo ta razgibanost pravovjernog rockerskog rifanja, isprepletena s punk karizmom, nameće moguće paralele i sa sastavima svjetski prepoznatljivog formata. Neke poteze u drugačijim bi ppričama mogli upotrijebiti sastavi poput izvornih (iz sedamdesetih) Motörhead (naslovna skladba, osobito po svojoj prljavoj rock’n’roll rifovsko-ritmičkoj kinetici), The Cult (neki inserti uvodne Ni upora, a i općenito zbog Goranova vokalnog pristupa) ili u lakim, ali uvijek zajedljivo prodornim The Ramones (Za dober model). Svakako se energija može usporediti i sa sastavima iz naše južne susjede, a u glavu pritom prvo uskaču Majke.
Indust-Bag odstupaju od ostatka slovenske punk rock divizije sastava i višim stupnjem izvučene muzikalnosti. I u Goranovim vokalnim linijama i u doprinosu instrumentalnog dijela ekipe. Zato ne čudi povremena mogućnost traženja zvučnih paralela s pop-uglađenim Mi2. Melos naime pripada karakteru slovensko-geografskog pakiranja.
Goranov vokalni nastup je tipski. Ostaje dakle u standardu Indust-Bag vokalnog ekscesa, kakav se i očekuje (i zahtijeva). Njegov vokalni pristup ostaje kroz sve duge godine postojanja skupine nepromijenjen. Goran je muževno prodoran, strastven, u pristupu osjetiš kako emocije bukte na površinu dok se čovjek zdušno hvata u koštac sa stihovima. U suzvučju s pravom propovijedi jezgrovito iskaznih stihova sočne poezije. Jasno je da je stihove za takav album stvorio čovjek generacije koja je punk glazbu stavila na rockersku kartu, kao sredstvo pobune protiv svakog konformizma. Nekoć davno. Takvih glazbenika naime danas više ne prave. Zato su Indust-Bag skupina s posve prepoznatljivom i izgrađenom art karizmom, koja definira njezin na milju prepoznatljiv izvorni glazbeni karakter.
Oštri diktati izvlače natprosječnu mjeru melodije (za opći slovenski punk rock standard), a Goran srednje do niže intoniranim i muževnim vokalom, koji povremeno podsjeti na veliku kompatibilnost s modnim novovalstvom osamdesetih, beskompromisno obračunava s nepodnošljivim stanjem postojanja u krasnom novom (ludom) svijetu. Album izražava neslaganje s kapitulacijom naroda pod armijom krvopija upitnog morala i etike, koji nam već više od dva tisućljeća nameće život u maskama! Osnovni pokretač života u maskama pak je zamišljeni strah i žudnja za kontrolom (potrošništvo je kontrola), koja nam donosi sigurnost pred zamišljenim strahom. Zamišljeno nije stvarno. Dakle, živimo lažna života. I strah i pravda u ovom su sustavu potpuna iluzija, a u oboje slijepo vjerujemo. I prostituiramo se, prodajemo za šaku pažnje svoje dostojanstvo. Jasno je da pobune u takvoj situaciji nikad neće biti. Pročitajte samo stihove uvodne Ni upora, kao kritiku novoodgojene »proameričke« generacije FaceBook ovisnika »umotanih u mamin sterilni vatu«, koji bi trebali jednom preuzeti vođenje države, te njihovu potpunu apatiju i intelektualnu bezbojnost. Kapitulirali su odmah. Još prije nego što ih je itko pitao za mišljenje. A ako su ga ipak izrazili, može se dogoditi da ih brže-bolje proglase shizofrenima i ponude im umirujuće tabletice. Kao bombončiće. Da kontrola bude, naravno, lakša.
I sama naslovnica. Savršeno autentično punkerski oblikovana. Već na prvi pogled odmah razumiješ što je što. U rock najautentičnijeg punk servisa! Motiv s bodljikavom žicom, koju je Cerar nedavno razvukao na slovensko-hrvatskoj granici, Indust-Bag su razvukli oko cijelog planeta. Istina je tu. Strah nas je. A kontrola je naše jedino rješenje. Po cijenu prodane slobode. Živimo dakle u planetarnom zatvoru. Dokad još? Pitanja ostaju uvijek ista. Vjerojatno će ostati takva do kraja postojanja čovječanstva. Kako god. Uhvaćena luciditet i sarkazam na ovoj pločici, na kojoj u crnini krasnog novog svijeta skupina još uvijek izvlači zdrav put do rock’n’roll zajebancije, zadržava u skladbama otvorene krajeve priča, što znači da u dečkima još uvijek tinja nada u bolje sutra i spremnost na pobunu!
Ovaj album je savršeno “razodjeven” punk rock’n’roll juriš koji u svojoj istinoljubivosti ne bi mogao biti autentičnije odsviran. Komadi su se kuhali punih 15 godina (možda i više), a Indust-Bag njime jamče da u žilama kvarteta kipi potencija neukroćenih strasti. Dečki na njemu izražavaju energiju neukroćenih pastuha, kao u pokojnim osamdesetima, i izvedbi pristupaju punokrvnim žarom. U njihovim se srcima ništa nije promijenilo. »Kontro kontroli« je vjerojatno jedan od najboljih rockerskih proizvoda koji su izašli u sferi punka u Sloveniji u protekloj godini, ako ne i najbolji. Nadajmo se da njegova kvaliteta dečkima daje krila i polet, da se opet češće pojavljuju na pozornicama i da uskoro počnu snivati novi autorski materijal. Za sljedeći studijski album naravno. Neka kuju željezo dok je vruće. Do tada ćemo s velikim užitkom vrtjeti album »Kontra kontroli«.
Indust-Bag – V nas je strast (video):
Postava
Goran Jarnevič – vokal, gitara
Andrej Pečarič – gitara, prateći vokal
Boris Vinski – bas gitara, prateći vokal
Izidor Ivanovič – bubnjevi, prateći vokal
Produkcija
Tomaž Maras
Popis skladbi
1. Ni upora
2. Kontro kontroli
3. Vrtenje
4. Padamo do dna
5. V upanju
6. Iz ust do solz
7. Za dober model
8. Podkupljiv
9. Bliža se dan
10. V območju napoja
11. V nas je strast
