Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Uriah Heep
Izdavač: Uriah Heep Records
Izdanje: 2015
Ocjena: 4/5
Veterani svjetskog rock’n’rolla, »neprolazni« Uriah Heep, prošle su godine slavili 45 godina djelovanja. Nakon objavljenog novog koncertnog albuma »Live At Koko«, nastalog na turneji posvećenoj promociji aktualnog studijskog albuma »Outsider« (2014) – koji se, ruku na srce, ne može pohvaliti nekom posebnom kreativnom svježinom – dečki su došli na ideju da staru kompilaciju zvanu “Remasters: The Official Anthology”, koja je prvi put izašla 2001., kad su Uriah Heep nekoliko kratkih godina bili pod okriljem opskurne izdavačke kuće Classic Rock Legends, još jednom ubace u CD player da im osvježe zvuk (možda im upravo takvo putovanje u prošlost pomaže pronaći kreativnu svježinu za idući studijski album).
S obzirom na to da su izdanja sastava objavljena pod okriljem izdavača Classic Rock Legends vrlo brzo nestala s prodajnih polica diljem svijeta, potez je više nego smislen, jer je »izgubljena« kompilacija tako ponovno postala dostupna ljubiteljima glazbe koji se zanimaju za grupu. Treba dodati da je ta ista izdavačka kuća u kratkom vremenu postojanja uspjela objaviti nekoliko izuzetno zanimljivih koncertnih dokumenata grupe Uriah Heep, kao što su, među ostalima, »Acoustically Driven«, »Electrically Driven«, »Future Echoes of the Past«, »The Magician’s Birthday Party« i »Live in the USA«. Možda grupi uspije pod okriljem nedavno osnovane izdavačke kuće, koja je u njihovu vlasništvu, objaviti i nabrojane koncertne dokumente. Još nešto. Mick Box kaže da se grupa odlučila snimiti 27 skladbi s ciljem predpriprema za izvedbu projekata »Acoustically Driven« i »Electrically Driven«. Tako se ne može shvatiti kao »izbor najboljeg (best of)«, a to je dobro. To još nije sve. Godine 2004. jedna od europskih niskobudžetnih izdavačkih kuća objavila je bez znanja grupe istu tu kompilaciju pod naslovom »Uriah Heep’s Gold: Looking Back 1970-2001«. Sramota.
Da ta kompilacija nije ničim posebna, njezino bi ponovno izdanje zapravo bilo besmisleno, jer u trgovinama postoji trilijun drugih kompilacija grupe. Da bi Uriah Heep javnosti ponovno otkrili te zanimljivosti, morali su se dakle vratiti u 2001. godinu. Uriah Heep su se u tom razdoblju našli u nekakvoj stvaralačkoj slijepoj ulici. Mučilo ih je pomanjkanje svježih autorskih ideja. U ušima njihovih ljubitelja pak je još uvijek prilično dobro odzvanjao njihov tadašnji aktualni album »Sonic Origami« (1998). U tadašnjoj postavi Uriah Heep svirali su dakle još i znameniti Lee Kerslake i Trevor Bolder, dva glazbenika koja su sedamdesetih ostavila neizbrisiv trag na nekim od najreprezentativnijih albuma zlatne ere grupe.
Bend je na ovoj kompilaciji svirao stare skladbe iz sedamdesetih prema tadašnjim glazbenim smjernicama, zato ne čudi utjecaj produkcije albuma »Sonic Origami« i integracija dodatnih sintesajzera u zvučnom krajoliku nekih klasika, koji u sirovim, to jest izvornim verzijama sadrže samo čvrsto zbijen Hammond zvuk orgulja legendarnog Kena Hensleya. Danas Uriah Heep klasike iz sedamdesetih sviraju znatno retro-zvučnije nego što su ih svirali još početkom novog milenija, to jest u vrijeme kad je ova kompilacija snimljena. Također vokalne harmonije djeluju drukčije nego danas. Zbog Bolderova i Kerslakeova vokalnog doprinosa u pratećim vokalima. Oni zvuče puno bliže izvornicima nego vokalne harmonije koje Uriah Heep stvaraju danas. To je logično. I Bernie Shaw na vokalu djeluje mnogo svježije i snažnije nego npr. na zadnjem studijskom izdanju ili na koncertnim pozornicama u posljednje tri godine. Godine jednostavno prolaze šutke.
Ove primjedbe bolje u uho tim više s obzirom na zvučnost snimke iz 2001., jer je obnovljeni zvuk tih snimaka 2015. godine na nosač donio posebno izbrušen zvučni krajolik, u kojem čuješ i pad igle na pod. Kontrasti su maksimalno ispeglani, uključujući višeglasne vokalne harmonije i vječni splet prepoznatljivog dijaloga klavijatura i gitare, koji oduvijek grade osebujan zvuk na kojem počiva glazbena osobna iskaznica grupe. Pritom je topli, živi i organski zvučni sjaj zadržan. Obnovljeni zvuk je dakle zaista odličan s obzirom na izvorni zvuk kompilacije iz 2001.
Zacijelo lijep dokument obilježavanja prvih 45 godina s ponešto drukčijim izborom skladbi nego što bi se očekivalo. Osobito drugi disk koketira s novijim izdanjima grupe, odnosno točkama koje Uriah Heep već dulje vrijeme više ne uključuju u koncertni repertoar. Nadajmo se ponajprije dvjema stvarima. Da će ovim potezom Uriah Heep osvježiti i koncertne set liste te da će možda dobiti nagovještaj kako novom autorskom materijalu vratiti kreativnu svježinu. Ponajprije što se tiče zvučne zbijenosti, koja, blago rečeno zbog čežnje za neprestanom rekapitulacijom zvuka sedamdesetih, grupu u razvoju doslovno koči. Premda bi se istodobno moglo zaključiti da Uriah Heep nakon 45 godina postojanja ne trebaju više nikakvu evoluciju. No ako se cijelo vrijeme razvijao David Bowie, ako se razvijaju Rush i tko sve ne iz generacije suvremenika Uriah Heep, nema opravdanja da bi Uriah Heep ostali na mrtvoj točki svoje kreativnosti.
Postava
Bernie Shaw – vokal
Phil Lanzon – klavijature, prateći vokali
Mick Box – gitara, prateći vokali
Trevor Bolder – bas-gitara, prateći vokali
Lee Kerslake – bubnjevi, prateći vokali
Produkcija
Pip Williams
Popis skladbi
CD1.:
1. Gypsy
2. Traveller In Time
3. Bird Of Prey
4. Sunrise
5. Rain
6. Come Away Melinda
7. Return To Fantasy
8. Look At Youself
9. Come Back To Me
10. The Easy Road
11. Sweet Freedom
12. Why Did You Go?
13. July Morning
14. Easy Livin’
CD2.:
1. Between Two Worlds
2. Only The Young
3. Different World
4. Love In Silence
5. Blind Eye
6. Wonderworld
7. Stealin’
8. Time Of revelation
9. Cross That Line
10. More Fool You
11. Universal Wheels
12. The Golden Palace
13. Lady In Black
