Izdavač: Jazz Cerkno Records
Datum izlaska: 27.12.2019
Produkcija: Koromač & Jazz Cerkno Records
Trajanje albuma: 46.14 min
Žanr: Jazz HC/Rock Fusion
Kupi album!
Koromač su krajem prosinca 2019. objavili svoj novi studijski album naslovljen »Kontrapunk«. Nakon dobre tri godine od prethodnika »Punk Enough?« vraćaju se dakle s novim glazbenim manifestom. Pritom su iz sekstetа izrasli u nonet. Zašto pritom? Skupina je 10. obljetnicu djelovanja proslavila tako da je novi album snimila uživo, 17.05.2019., i to na svom nastupu u sklopu prošlogodišnjeg izdanja 24. festivala Jazz Cerkno. Koncert je bio duži, no Koromač su glavninu koncertnog repertoara podredili izvedbi posve novog materijala i tako izveli pet posve novih točaka, što donosi dobra tri četvrt sata nove autorske glazbe. Sve što čujemo na »Kontrapunk« dakle je koncertno, dakle »živo«, iako je oduševljenje publike oprezno odrezano, što najavljuju »prazne« stanke između skladbi. Dakle, novi studijski album odsviran na pozornici, iz jednog pokušaja, bez ikakvih ispravaka i naknadnih uljepšavanja. Uživo snimljen je i prethodni studijski album »Punk Enough?«. Dakle, malo je skupina koje se to usude i koje to smiju učiniti. No ako se u ekipi nalaze članovi koji su skloni avanturizmu u glazbi, koje neprestano privlači neobično, koji znaju čak i svaki spontani »fuš« okrenuti u svoju korist, i neuobičajeno, koji se u isprobavanju nikako ne ograničavaju, onda drugog nema nego da snimaš uživo. To je bila npr. »uobičajena mantra« velikog Franka Zappe i to danas radi još poneki, osobito na polju slobodoumnog otkrivanja glazbenih dimenzija kakvo donosi jazz.
U novom izdanju Koromač su sažeto ojačali puhačku sekciju pa su se alt saksofonu pridružili truba, bariton i sopran saksofon. Gitare su dvije. Zvuče znatno drukčije. Jedna je navijena i metalizirano povampirena, druga pokušava održavati nešto više klasične organske topline (»lampaš« obvezan). Bubnjara su također dvojica. Samo Matjaž Bajc ostaje »osamljeni« basist (iako vitla i gongom), dok je Pacorig na klavijaturama posve nova akvizicija za skupinu. Koristi i električni klavir tipa Rhodes, čijim (Zawinulovskim/Hancockovskim) »pastelima« često ublažava inače zvučnu »nakostrešenost« uratka.
Koromač su na početku karijere zvučali jako punk, jako hardcore, od davnina članovi sastava gaje veliku sklonost stvaranju zvučnog terora. Tih se elemenata ne odriču ni uz artističko sazrijevanje, uz jasnu činjenicu nadogradnje skladateljskog fenomena fuzije, koja donosi iskustvo eklektičnosti, pri čemu na novom albumu jasno prednjače jazz elementi pred svime. Drveća fraziranja gitara još su tu, kao i naglašeni juriši jednostavnih ritmičkih struktura udvostručavanja bubnjeva, koji razgolićuju elemente rocka i punka. Šundr ostaje. Onaj šundr koji prati skupinu od pamtivijeka. Onaj potentni zvučni teror, povremeno zagledan u potpuni kaos unakrsnog rezgetanja instrumenata. No u svoj toj zvučnoj zahtjevnosti i kompleksnosti, Koromač izlaze zreliji. Artistički su odrasli za nekoliko koraka naviše u odnosu na prethodni album. U svim vrlo zahtjevnim dijelovima, koji djeluju kao da bi prelijevanje puhača i gitara birali tonove među tonovima, gdje melodija nikako ne želi sjesti u uho, Koromač djeluju kao precizno ugođen orkestar, u kojem »svjesno opipavaju jedni druge« i u kojem »spontani iskopčavanja slobodnih improvizacija« nisu dopuštena, premda je glazba koju stvaraju često izuzetno kompleksna. Slojeviti zajednički motivski »rafali« puhača, grme moćno i i zapravo zamjenjuju onu rušilačku snagu fraziranja primjerice u metalu, a u motivima se drže strogih jazzovskih formi. Osobito u tim dijelovima Koromač djeluju posebno »orkestralno«, ujedno jazzcoreovski, a ujedno pri slušanju tih dijelova skladbi i ljubitelji ranih King Crimson (barem malo) znaju podići jednu od obiju obrva. Tu su elementi freejazza, a ujedno strukture odnosno forme upućuju na to da su dečki sazrijevali i pod mentorstvom legendarnog Zlatka Kavčiča.
Integralna skladba i zasigurno najzahtjevnija na ovom albumu je Masturbator. Kako sam naziv kaže, riječ je o slijedu najžešćeg postizanja »prividne« kaotičnosti, gdje forme se raspadaju, gdje se ubacuju solaže izuzetno brzo odsviranih notnih slijedova, osobito što se tiče gitara, a ipak sve čime glazba nagovara ima apsolutno određen smisao. Petajzl Ptjzal, koji slijedi prethodno spomenutu skladbu, otvara se posve drukčije. Okosnica se temelji na atmosferičnom motivu koji zajednički grade klavijature i gitare, a u tu se okosnicu jazzovski usidre puhači, koji razigrano traže raspoloživ prostor za duhovite, pristupačne jazzovske varijacije. Dakle! Nije sve u »cendranju«. Album posjeduje dotjerane trenutke formatirane pomirljivosti, jer u dijalogu velike strpljivosti i međusobnog zamjećivanja supostoje gradivni elementi zvuka, pri čemu Koromač, kao što je nagoviješteno u uvodu skladbe Petajzl Ptjzal, znaju spretno posezati i za atmosferičnom gradacijom raspoloženja.
Pri kraju albuma skriven je dodatni komad Ignoranca. Ona potječe s albuma »Punk Enough?«, a na novi je album uključena koncertna verzija te skladbe, odsvirana u sklopu koncertnog nastupa u Cerknu, odakle naravno potječu i sve nove skladbe albuma. Dokaz dakle da je cijeli koncert naravno bio znatno duži. Možda će jednom taj koncert, snimljen u Cerknu na 24. festivalu Jazz Cerkno, izaći kao zaseban koncertni dokument. Ukratko. Koromač su s »Kontrapunk« artistički zrelošću nadmašili album »Punk Enough?«. Posežu za novim pristupima i izazovima glazbenog nadahnuća, a njih spretno integriraju u svoju glazbenu vizionarsku viziju. Sam glazbeni korpus odnosno glazbeni dosje skupine na taj način dobiva još jasnije i dotjeranije obrise glazbene jedinstvenosti, dok Koromač hrabro, drsko i neopterećeno i dalje kroče kroz evolutivni proces širenja izražajne raznolikosti i višeslojnosti. Neće se zaustaviti. To je sigurno. Zato Koromač ubuduće uvijek mogu samo ugodno iznenaditi, što je odlična popudbina!
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Jazz do Punk
2. Fellow Cuttie
3. Masturbator
4. Petajzl Ptjzal
5. Get the Fuck Out (plus “skrivena” koncertna verzija skladbe Ignoranca)
Postava:
Jure Boršič – alt saksofon
Boštjan Simon – bariton & sopran saksofon
Francesco Ivone – truba
Aljaž Škrlep – gitara
Anton Lorenzutti – gitara
Matjaž Bajc – bas gitara, gong
Giorgio Pacorig – Rhodes & Korg MS-20
Žiga Ipavec – bubnjevi
Urban Kušar – bubnjevi
