Izdavač: Zavod Orbita
Duljina albuma: 40.39 min
Datum izlaska: 11.10.2019
Produkcija: Samuel Blues & Miha Erič
Žanr: instrumental / blues
Ocjena: 7.0 / 10
Samo Pivač a ka Samuel Blues, prodorni kantautor iz Jesenica, i Miha Erič, slovenski gospodar bluesa na usnoj harmonici, poznat po trajnom i neizbrisivom pečatu koji je ostavio u Prismojenih profesorjih bluesa, znaju se već dugo vremena. Brojni jamovi u prošlosti nisu bili ništa neobično, i posve prirodno je bilo da će se prije ili kasnije udružiti u procesu stvaranja i snimanja zajedničkog dokumenta.
Tako je nastao »Transformator«. Kako već naslov sugerira, to je predmet koji bi trebao nešto transformirati. Zacijelo se radi o skupljanju iskustava i posljedično nizu (barem djelomičnih) preobrazbi, sazrijevanja, za što morate pitati oba glazbenika. Kako god, da se izvučem iz filozofske rasprave. Dobrih 40 minuta glazbe je pred nama. Radi se o posve instrumentalnom albumu kojim zapovijeda elementarni zvuk gitare Samuela Bluesa, uz karakteristični ritam udaranja petom o pod te proizvoljna raznolikost poznatog karaktera Eričevih vragolija na usnim harmonikama.
Ako prvih 10 do 15 minuta djeluje još zabavno i budi osjećaj velikog zabavljanja tijekom veselih sati koje su glazbenici proveli zajedno za vrijeme snimanja, vrlo brzo ćemo shvatiti da su kroz nastavak albuma zapravo »prikovani« za prilično isti izražajni trik, kojeg se drže kroz cijeli album. Dakle. Format skladbi je takav da donosi izravnu vezu sa samostalnim albumima Sama Pivača. Vrlo vjerojatno su skladbe nastale vrlo brzo, čak kroz spontani jam i tako su i snimljene. Vrlo brzo, po principu koncertnog jama i snimljene iz prvog pokušaja. Sve je to jako dobro, traženo, poželjno i to je ono što naravno dodaje dodatnu mjeru zvučne i izražajne privlačnosti kad govorimo o ovakvim albumima.
Križ nastaje nakon što shvatiš da je album motivski vrlo predvidljiv i posljedično idejno slab odnosno siromašan. Osjećaj je da se osobito Miha niti ne želi »solistički« raznijeti, kao što je to činio u vremenima dok je bio u Prismojenih profesorjih bluesa, da u komadima traži druga rješenja u sviranju usne harmonike. Raspoloživog prostora za popunjavanje razmnim ubacivanjima instrumenata u skladbama je tako vrlo mnogo i ostaje čak neiskorišten. Uloge su približno ravnomjerno raspoređene. Erič se pak s usnom harmonikom češće postavlja u ulogu održavanja pratnje (fraziranja), čime na tim mjestima u prvi plan istupa Samo s gitarom. Pri tome i ostaje. Samo Pivač naime nije Tilen Stepišnik pa tako »Transformator« ni izdaleka ne doseže neprestano zabavnu idejnu i žanrovsku razgibanost dueta Smet, u kojem Miha surađuje s prethodno spomenutim gitaristom. To znači da je Pivač u tehničkom smislu jednostavno preslab glazbenik da bi si mogao priuštiti avanturu u instrumentalni album. Istina, Samuel Blues je opet u svemu čega se dotakne rudimentaran, iskonski, što iskreniji i pristupa s uobičajenim žarom, no bilo bi bolje da je uz sviranje gitare, bez obzira na to što se radi o albumu dua, u skladbe uvrstio tekstove i dodao i svoj vokal. Time bi razbio monotonu repeticiju fraziranja u skladbama, koje su već u startu osuđene na jednu ili dvije fraze, i podigao razinu dinamike albuma. Tako bi album dobio karizmu njegove uobičajene kantautorske aure, s kojom je Samuel Blues tako uvjerljiv kad se stvari laća po principu »samotnjaka«. Kao usamljeni jahač, odnosno samostalni izvođač. Po predvidljivom kalupu osnovne bluesovske tonalitete, koja se povremeno samo odmakne u polje pridodavanja »arabeski« (Čoban, Balkan Ekspress) i kad se obradujemo flažoletima, kao i namjerno udarenom tonu disonance (u udvostručavanju zajedničke fraze) u (daleko predugoj) Ptiči, jednostavno dođeš do zaključka da album postane idejno iscrpljen nakon 15. minute. Osjećaj da je album mogao ponuditi više zanimljive supstance zasigurno je tu, ali ipak. Oba glazbenika bila su hrabra i drska dovoljno da se prihvate ovog projekta, koji s druge strane donosi obilje lucidnosti, podrugljivog lakrdijaštva, pa i satire. Odabrane točke mogle bi zvučati kao idealna glazbena pratnja za kakav spaghetti western ili neku Chaplinovu burlesku, kao i za crtić »Courage the Cowardly Dog«, ako ga se netko sjeća s Cartoon Networka.
Zabava je tu. Na vama je za koliko zahtjevnog slušatelja se smatrate, no u svakom slučaju je jasno da se ovaj duo obavezno treba provjeriti na njihovim zajedničkim koncertnim nastupima. Glazbena iskaznica albuma »Transformator« je dakle manifest velike zajedničke zabave obaju glazbenika, a ujedno i dovoljno dobar kompas što možete očekivati na pozornici od Mihe i Sama.
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Lajna II
2. Balkan Express
3. Termostat
4. Hlad
5. Maksimum
6. Ptiči
7. Ovce
8. Čoban
9. Bojler
10. Amper
11. Štrom
Postava:
Miha Erič – usna harmonika, lap steel
Samuel Blues – gitara
