Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Gala Hala, Ljubljana
Datum koncerta: 08.07.2012
Broj posjetitelja: 120
Jeste gledali dokumentarac Life After People, koji prikazuje sudbinu Zemlje kad bi odjednom nestali svi ljudi? Već nakon nekoliko desetljeća počele bi se u prah rušiti sve građevine, produkt ljudskih ruku, mostove bi preraslo granje, polako bi se u pepeo i prašinu pretvarali svi zapisi čovječanstva, a gospodar planeta opet bi postala priroda. Otprilike tako je u nedjelju, 8. srpnja izgledala Gala hala, jer je u nju kao meteor doletio vjesnik neizbježnog kraja, turneja The End of Humanity 2012, s tehničkim death metal ludacima Origin i velikanima death metala Suffocation.
Prije kraja su se, naravno, javila i obvezna predgrupa, točnije tri predgrupe, Slaughter of Denial. Prvi je na pozornicu izašao kanadski tehnički death metal trio Unbreakable Hatred. Tehničkih i progresivnih metal bendova koji dolaze iz Kanade već smo više nego navikli (Quo Vadis, Neuraxis, Martyr, Cryptopsy i još malo more drugih) pa tako ni ovi Kanađani nisu predstavljali neko veće iznenađenje. U pola sata nanizali su šaku kompleksnih, lomećih riffova, režećeg vokala, poprilično originalnih, naravno izdašno zakompliciranih bubnjarskih prijelaza. Sve skupa bilo bi sasvim slušljivo i vratolomno da (vjerojatno gluhi) tonac nije gumb za glasnoću okrenuo na 11. Bilo je pravo bolno ostati u dvorani i nekoliko minuta, povrh svega je brutalna glasnoća pod sebe posve pokopala bubnjanje.
Još su se nešto lošije odrezali finski Re-Armed, koji sviraju neku mješavinu death i thrash metala, a predstavljali su nedavno izdani prvijenac Worldwide Hypnotize. No ta je mješavina više nego išta drugo zvučala nespretno, neuvjerljivo i zbunjeno. Baš kao i vokalist s polomljenim engleskim i basist koji je izgledao kao da su ga skinuli iz nekog posve drugog benda.
Prava death metal klaonica konačno je počela s američkim tehničkim »out-of-this-world« ludacima Origin. Iako oni postaju stalnica slovenskih pozornica, jer ih se kod nas može vidjeti svakih nekoliko mjeseci, ovo je jedan od rijetkih bendova koje je baš svaki put užitak susresti uživo. Origin i dalje predstavljaju aktualni album Entity i ovaj su nas put omotali u crni izvanzemaljski kaos poput monolita iz Odiseje 2001. Origin su prvim odsviranim taktovima dvoranu pokrenuli u nezaustavljivo mahanje glavama, vrlo brzo i u mosh-pite kojima nije bilo kraja. Intenzitet koncerta doduše nije bio tako jak kao prošli put, kad su Origin nastupali u društvu tasmanijskih đavola Psycroptic, ali je karizmatični frontmen Jason Keyser pobrinuo se da vrućina uporno i konstantno raste. Keyser je opet za šalu manipulirao publikom, koja ga je slijedila na svaku zapovijed i za šalu razvaljivala mosh i circle pite, samo je sa stagediveom ovaj put bila malo sramežljivija. Prijeteće čudovište Origin ovaj se put nad Galu halu spustilo gotovo identičnom setlistom kao prošli put, što je jedini veći minus ovog koncerta, jer smo i ovaj put dobili nečovječno kompleksne komade pune odbijenih bas linija Mikea Floresa (koji, sudeći prema viđenom, definitivno ne dolazi s ovog planeta), nehumano brzih arpeggio riffova Paula Ryana te bolesnog bubnjanja Johna Longstretha, koji je negdje među bubnjevima sigurno skrivao dodatni par ruku i nogu. Brutalnost je dosegnula vrh kad su Jason, Mike i Paul skladno zarežali sva trojica odjednom, a Keyser je za šalu publiku doveo do circle pita u tišini, a pred kraj se i sam bacio s pozornice. Entitet imena Origin opet je pobrinuo za vrhunski koncert i da zidovi Gale hale krvare znoj!
Ako smo prošli put, kad je death metal ekscelencija Suffocation svirala kod nas, od veselja skakali kao curica koja je dobila Hello Kitty lizalo, ovaj je put bilo nešto drugačije. Izrazito gorak okus nedavno je ostavio razlaz grupe s fenomenalnim bubnjarom Mikeom Smithom. Istina je da je danas bubnjara koji znaju svirati tehnički tako zahtjevnu glazbu malo more, ali Smith je doista bio pravi identitet Suffocation, koji nije brinuo samo za golo bubnjanje. Još zabrinjavajuća bila je ovaj put odsutnost vokalista – Frank »The Tank« Mullen morao je zbog obveza kod kuće po drugi put propustiti turneju sa svojim bendom. A ako nešto ne mogu zamisliti, onda su to Suffocation bez jedinstvene pojave nezaboravnog Mullena. No sumnje je grupa (gotovo) uspjela raspršiti prvim taktovima krvavog prijestolja, Thrones of Blood. Sumnje definitivno nije bilo u tome da Suffocation instrumentalno zvuče rušilački kao potres, brutalno kao rat i prijeteće kao jahači apokalipse. Terrance Hobbs je opet za šalu pilio glave lomeće riffove koje je poput oštrice dodavao s Guyom Marhaisom, ritam sekcija bubnjala je pod izrazitim basovskim linijama Dereka Boyera i novog bubnjara Davea Culrossa (ex-Pyrexia, ex-HatePlow, ex-Malevolent Creation, sa Suffocation je snimio EP Despise the Sun), koji je uspješno i suvereno stupio u cipele Mikea Smitha. Veće je pitanje bilo kako će se odrezati Bill Robinson, inače vokalist američkih brutalnih tehničara Decrepit Birth (gdje svira i Boyer). Robinson si na pozornici nije postavio bačvu i u njoj zapalio vatru (Robinson je naime više od desetljeća dobrovoljno živio kao beskućnik i za preživljavanje uzgajao travu; što drugo), ali je iznenadio konkretnim režanjem na koje bi bio ponosan i Frank The Tank. Jedina mana bila je što je bio ozvučen tako loše da se njegov vokal gotovo nije čuo, ali je to nadoknadio odličnim vođenjem programa, a nije zaboravio ni odati počast čuvenoj Mullenovoj gesti sijekanja rukom po zraku. Točku na i predstavljao je odličan setlist, koji je uglavnom zahvaćao albume Effigy of the Forgotten te Pierced From Within, dva izdanja koja su s velikom prednošću dva od najboljih death metal albuma svih vremena. Suffocation je unatoč poštenoj protresenoj postavi uspjelo dokazati da su još uvijek kraljevi death metala, no ipak se već veselim turneji kad će sa svojom braćom na pozornici opet stajati Frank Mullen.
Galerija slika
