Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Cancel
Izdavač: Radio Študent
Izdanje: year
Trajanje: 65:27
Ocjena: 5/5
Cancel su bend kojih u Sloveniji jednostavno nedostaje. Naime, apsolutni su posebnjaci. U stvaralačkom smislu uspijeva im vući svoj glazbeni smjer koji djeluje posve neovisno i neopterećeno. Njihova glazba slobodno diše, s plazmom velike širine uma i sočnog intelekta. Voze svoju šпuru i propovijedaju. Nezaustavljivo propovijedaju. Da. Bez dlake na jeziku. Ali o tome više kasnije.
Bend je 2008. godine oživjela upravo izdavačka kuća Radio Študent. Povodom proslave 40. obljetnice postojanja Radija Študent, Cancel su se okupili, samo za jedan nastup. Prvotno je bilo zamišljeno tako. No, dečki su se tom prilikom i u vrijeme novog uigravanja – “kalibracije” na probama upoznali sa stvarnom vrijednošću koju nosi poanta benda Cancel i dali si još jednu priliku. Njihovi osjećaji nisu lagali. Kroz razdoblje od tri godine nastao je tako drugi studijski album, koji naprosto pršti od duhovite stvaralačke energije, jer se kreativni genij benda više nego očito zagrijao na pravu radnu temperaturu.
Vibracija karizme glazbenog odraza benda Cancel inteligentna je mješavina “hip hop-anja”, podložena izuzetnim fokusiranjem na čvrstu “nafunkiranu” grabežljivo dinamičnu ritmičnost iskričavog i duboko međusobno shvaćenog dijaloga bubnjeva i bas gitare, koji zapravo pogoni kotačić Cancela naprijed. Naravno, jasno su istaknuti odskoci u jazz vode (Meganog), metal (Uboga gmajna, Rabljeva sodba, Začaran krog), slobodno glazbeno improviziranje (Evolucija), s mrvicom dobrodošlog i prezaželjenog elementa nepredvidljivosti! “Groove” koji stvaraju Cancel izniman je i malo kojim sastavima danas u Sloveniji uspijeva uvjeriti s tako opipljivo ritmičkim volumenskim šarmom kao upravo Cancelu.
Snažne poruke koje se u tren oka usidre u svijest slušatelja provjerenog plasiranja kroz (povremeno) distorzirane efekte daju osjećaj divljeg autoritativnog urlanja s ulice kroz megafon, što je bila i namjera dečki u postizanju takvih učinaka. Svakako je Laganee majstor svog posla, kojemu je takav stil iznošenja poruka položen u kolijevku. Vokalist je izuzetno gibak i pronicljiv u svom mjestimice već posve apokaliptičnom, jezivo zlokobnom, a pretežno namjerno zajedljivom i bezgranično inteligentno podrugljivom te sarkastičnom izricanju poezije. “Ljubljanščina” (bez upotrebe “Ćefurizama”!) za hip-hopanje je “melodična” dovoljno prihvatljiva, a rimovanje u njoj više je nego majstorski usidreno u tkivo glazbene pratnje i ritmičkog okvira benda. Rad gitare uvrštava se rafinirano u smislu optimalnog punjenja pozadine zvučne slike. Struktura fraza koje gitara koristi razgibana je i na odabranim mjestima prilagodljivo (dodatno) sofisticirana. Takvom aktivnošću produbljuje intenzitet pojedinih raspoloženjskih stanja koja bend inače želi nizati te približiti konzumentu.
Primjeri su jasni. Strofu, često odvedenu suptilnije, nasljeđuje erupcija u refrenu. Gitara se ponaša, naravno, dualno. U strofi puni pozadinu ponekad samo jednostavnim polaganjem čistih “acid” akorada, a tome slijedi hiperplazija distorziranih riffovskih struktura u refrenu, što Cancelu daje i konotaciju metalnosti. Zapravo svi glazbeni gradivni elementi slijede kretanje intenzivnog i kontrastnog valovanja zračnosti. Bas linije ne kriju u svojoj dosjetljivoj razigranosti slobodno plutanje kroz upotrebu tonaliteta. Punjenje podvozja skladbi toploga baršunastog zvuka, jezgrovitih i zaobljeno zvučnih (i fretless) bas linija (strofe, instrumentalni dijelovi), već u sljedećem trenu (istodobno s ostalim gradivnim elementima u bendu) može se preobraziti u navijeno zveckavo trganje (refreni) ili “slap-anje”. Paralela sa stranim glazbenikom? T.M. Stevens “glavom i bradom”. Ti obrati između strofe i refrena djeluju šokantno, posjeduju snažno istaknut element iznenađenja, čak mrvicu nepredvidljivosti.
U srednjim instrumentalnim dijelovima, ili već na samim prijelaznim dijelovima, jasan je izniman osjećaj glazbenika za plazmu uključaka improvizacije, koja još produbljuje izražajni domet skladbi. Cancel se ne zaustavljaju u idejama.
“Kriza identitete” upravo je ono o čemu svjedoči naslov albuma. Ogledalo apsolutnog moralnog obezvređivanja slovenskog društva u godini 2011. Bombardiranje visoko inteligentne kombinacije metafore i rime u stihovima posebna je draž albuma, koja će vas držati u šah-mat poziciji kroz svih dobrih 66 minuta ovog ispovjedno bogatog uratka. Suvišno je gubiti vrijeme da bismo se podrobnije udubljivali (u ovoj analitičkoj ocjeni) u samu poruku, jer bi iz recenzije mogao nastati pravi roman, ali neka vam bude jasno da vas “Kriza identitete” čvrsto drži budnima kroz cijelu minutažu!
Politični mon€yfest zasigurno će biti vječan i neosporivoj legendi Milanu Kučanu, čovjeku čiju pravu vrijednost spoznajemo tek sada, kada je jasno da nam nakon njegova “umirovljenja” vlada s postodcjepljeničkim državnim dekretima legalizirana mafija, koju definira u poslijeratnom ugodju uzgojeni podmladak sinova i kćeri generacije boraca opterećenih crnom i crvenom bojom, o kakvoj smo nakon konstituiranja slovenske države mogli buncati samo u najluđim snovima. Kad pravosuđe i policija postanu oruđe eksplicitne zaštite legaliziranih krvnika naroda, koji se boje samih sebe. A tko će onda još vjerovati ovoj državi? Bez sađenja cvjetića to kažu Cancel! Ravno u lice. Takvo je ogledalo našega društva danas. Narod pak i dalje zahvalno šuti, mirno dalje guli svoju plijesnivu koricu kruha i podnosi svako novo i novo poniženje.
Uz vrhunce albuma, koje ćete ovaj put morati odrediti posve sami, valja posebno istaknuti završnu Evolucija, koja u malome predstavlja cjelovitu sliku umjetničkog dometa benda Cancel u godini 2011. “Kriza identitete” album je uz koji navru suze smijeha na oči pri nizanju slijeda spojeva stihova, a istodobno u tom nizanju nije ni po čemu daleko od gorke spoznaje prizemljenog razočaranja stanjem svijesti slovenskog društva, koje u svojim bizarnim trenucima albuma djeluje jezivo apokaliptično, na što upućuje već orwellovsko oblikovanje naslovnice albuma. Genijalno pakiranje proizvoda (od sadržaja do omota) i upravo ono što je osnovna poanta zdravog rock n’ roll praosnova! Pronicljivo pretjerivanje u plasmanu zabave i buntovništva, koje se u svojoj izražajnoj dubini u potpunosti dotakne i najzakrženije duše bilo kojeg konzumenta. “Kriza identitete” ima sve!
Uz sve osnove izvedbene agilnosti kvarteta, tu su naravno elementi programskog uzorkovanja te upotrebe udaraljki, čak i povremena integracija mandoline, koji apsolutno pripadaju izrazu benda. Oni produbljuju i dramatiziraju atmosfere, a istodobno skrbe za visoku mjeru duhovitosti i zabave koje oličava “Kriza identitete”. Svih 14 skladbi poruke je izuzetno bogato, a instrumentalno-vokalna veza u izražavanju se međusobno kompatibilno samoojačava u nizanju kontrasta.
Cancel svojim povratkom pune prazninu koja je nastala odlaskom sastava poput Miladojka Youneed, pa 2.2.2.7. “Kriza identitete” manifest je izuzetne inteligencije duha, neovisne umjetničke samosvojnosti sastava i stvaralački glazbeni vrhunac alternativne rock kulture u slovenskom prostoru, s jasnim i nezauzdanim stavom visoke eksperimentalne – napredno (progresivno) urezane pronicljivosti. Kost koju ćete glodati još dugo vremena. Dobrodošli doma, dečki!
Postava
1. Laganee – vokal
2. Jerč – gitara, mandolina, mandolončelo
3. Demc – bas gitara, fretless bas gitara
4. Saš – bubnjevi, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Simon Jovanovič – gitara na skladbi br. 14, vokal u skladbi br. 10
Bor Jovanovič – vokal u skladbi br. 14
Produkcija
Saš
Popis skladbi
1. Uboga gmajna
2. Slika za slepe
3. Samo zate
4. Danes je srečen dan
5. Politični mon€yfest
6. Lovke
7. Meganog
8. Rabljena sodba
9. Nastrojen
10. Začaran krog
11. sep ej edoR
12. Pozabljene zgodbe
13. Zadnji svoje vrste
14. Evolucija
