Nastupaju: Atreyu, Jinjer, Bullet For My Valentine
Mjesto događanja: Zagreb / Tvornica kulture / Hrvatska
Datum: subota, 11. 2. 2023
Prije četiri godine, bilo je to – nećete vjerovati – prvog travnja 2019., kad još nitko nije slutio u što nas namjeravaju gurnuti svjetski kolovođe životnog stila na planetu Zemlji (stila promatranog s ljudskog gledišta), Bullet For My Valentine digli su ‘u zrak’ krov ljubljanskog CUK Kino Šiška. Tada su predstavljali album “Gravity” (2018).
Onda se dogodilo ono što se dogodilo. I turneje su odgođene. I opet odgođene. I čekali smo. Na paket koji je napokon, gotovo na Valentinovo, donio u Zagreb pravi mali festivalski spektakl na kojem su se snašli svi koji prate moderne tokove u metalu. Kombinacija Bullet For My Valentine, Jinjer i Atreyu privlači s više aspekata različite profile ljubitelja više doze decibela. Atreyu danas važe za kultni sastav koji je na neki način su-orao ledinu metalcore žanru, Jinjer, znatno mlađeg postanka, bljesnuli su preko noći poput meteora svojim apsolutnim unikatom kad je riječ o isporuci visokih standarda suvremene zvučne estetike koja spaja tehničko-izvedbenu briljantnost, lukavo upleteno međužanrovsko koketiranje i moderne dosege što ih diktira metal(core), dok za Bullet For My Valentine vrijedi da su zapravo jedan od ključnih sastava koji je svojim djelovanjem, osobito u prvom postmilenijskom desetljeću, pridonio razmahu i izvanrednoj popularizaciji žanra. Valjani Velšani, aktivni od 1998. nadalje, naime su brzo izrasli u jednu od najvećih skupina modernog metal žanra. U gotovo 25-godišnjoj karijeri prodali su više od 3 milijuna studijskih albuma, a u džepu imaju i tri albuma sa zlatnim certifikatom. Zbog stila ih kritičari ubrajaju među pionire britanskog modernog metalcore zvuka, što su Bullet For My Valentine zapravo definirali klasičnim albumom “The Poison”. Novi studijski album nosi ime po sastavu, a pritom je vrlo vjerojatno riječ o najjačem i najtvrđem dosegu u njihovu diskografskom katalogu, na što je skupina natuknula već izlaskom izvrsnog singla Knives. Novi je album dakle povratak BFMV-a elementarnosti.
Ali idemo redom. Sedam je navečer. Vrata Tvornice kulture se otvaraju i ona se počinje marljivo puniti. Zašto? Za pola sata na pozornicu izlaze Atreyu. A publika ih nije zaboravila. Do pola osam prostor je bio popunjen do dvije trećine, što znači da se od Atreyu moglo očekivati konkretan uvodni koncertni ‘šrapnel’. I doista je tako bilo. Bend je prije dolaska na europsko tlo morao proći kroz nekoliko prilagodbi. Godine 2020. napustio ih je naime redoviti, osnivački član i vokalist Alex Varkatzas. Čovjek koji se brinuo za vrišteći vokal u skupini. Brandon Saller, koji se uz Varkatzasa brinuo za čisti vokalni pristup, morao se odreći bubnjanja jer je skupina trebala popuniti prazninu frontmena. Saller je tako preuzeo ulogu čovjeka koji drži publiku uz sebe tijekom nastupa. Vrištave vokale preuzeo je na svoja pleća basist Marc “Porter” McKnight. Fali još nešto? Bubnjar, naravno. Atreyu su svoj posljednji i ukupno osmi studijski album “Baptize” (2021) snimili s novim članom i bubnjarom koji sluša na ime Kyle Rosa. On je dakle grijao stolac i u Zagrebu, dok je Saller stupio u 110-postotnu ulogu frontmena.
U sjaju zasljepljujućih svjetlosnih snopova skupina je otvorila koncert ‘a capella’ uvodom nove Strange Powers Of Prophecy, koja se nije preliла u Save Us, kako bi nalagao najnoviji album, nego je bend odmah iskušao publiku singlom Becoming The Bull, koji potječe iz zlatnih vremena albuma “Lead Sails Paper Anchor” (2007). Gitaristi Travis Miguel i jedan od šefova skupine, karizmatični šaljivi i na pozornici sveprisutni Dan Jacobs, bez kojeg se Atreyu ne mogu zamisliti, razletjeli su se. Bend je koristio dodatne podijume, čime su Atreyu intenzivirali samo ozračje svog užarenog stampeda. Saller je sišao s pozornice tijekom The Time Is Now (“In Our Wake”, 2018) i prošetao kroz foto pit do lijevog kraja ‘velikog pogona’, istodobno pjevajući među publikom i podižući je. Bend nije imao puno vremena. Pola sata. A to je trebalo maksimalno iskoristiti. Atreyu su odlični zabavljači. Već pogled na Jacobsa djeluje poput pogleda na neku od naslovnica punk rockera The Exploited. Da ne govorimo o trikovima kojima su konkretno raspirivali publiku. Osjeti se ne samo rutina, nego i izvanredno iskustvo. Atreyu su veterani. A Saller uživa kad mu publika jede iz ruke. Atreyu su dobili dostojan zvučni smještaj u prostoru. Možda bi im čovjek tek malo pojačao bas. Bend je kompaktan, odlično uigran te nevjerojatno teatralan i zabavan. Digne te. Pozitivizmom i prstohvatom podrugljivog obješenjaštva kojim dozira svoje nastupe. Jacobs je pokazao i svoje solističke vrline. U, recimo, kultnoj Ex’s And Oh’s s “A Death-Grip on Yesterday” (2006), gdje je u publici već konkretno vrelo. Slijedi Save Us. Nova skladba s grabežljivim refrenom koja je svoj zadatak odlično odradila. Skupina je predstavila i posve novi singl Drowning – glazbeno zarazan (tu se svojim vrištanjem istaknuo osobito basist Porter). Bend se oprostio podrugljivim uvodom kad se prihvatio I Wanna Dance With Somebody (Who Loves Me) – original pripada pokojnoj Whitney Houston – i upozorio da smo u vremenu ‘valentinovanja’, što je izazvalo hrpu simpatičnih prizora zabave, a cijelu je stvar skupina posljednji put digla u vrhunac nastupa kad je odsvirala Blow i vratila se na kultni album “Lead Sails Paper Anchor”. Atreyu zadržavaju odličnu formu. Očito je klima u ekipi izvrsna, rađa se novi materijal, Saller se uspješno prebacio na mjesto frontmena i izmiješane energetske silnice sada su vrlo dobro raspoređene. Više nego odlično zagrijavanje za ….
… dolazak Jinjer. Treba istaknuti da je velik broj posjetitelja u Tvornicu kulture došao zapravo prvenstveno zbog Jinjer. Ne treba dodavati da je Tvornica kulture bila i rasprodana. Zbog Jinjer i Bullet For My Valentine i naravno zato što je riječ o klupskom (manjem) prostoru. Mjesto je pucalo po šavovima prije nego što su Jinjer zauzeli pozornicu. Očekivanja su bila izvanredna. Bend je u pet albuma nanizao konkretan umjetnički rast. Osobito je album “Macro” naglasio da su Jinjer skupina koja se ne kontrolira u eksperimentiranju. Novi album, “Wildflower”, održava tu razinu, taj smjer, tu hrabrost. Da su Jinjer Ukrajinci iz Donjecka, već znate. A i ne. Skupina se držala stroge profesionalnosti. Tatiana je malo govorila, puno pjevala, a i ostala tri druga puno su svirala. Pogled na publiku uhvatio je samo jednu osobu umotanu u ukrajinsku zastavu. Ostalo preskočimo. Spada u neki drugi debatni klub.
Kvartet je imao na raspolaganju 40 minuta, koje je ispunio konkretnim programom i predstavom. Tatiana je nevjerojatna. Kad te svojim bogatim prekrasnim vokalom odvede u soul, R&B sfere, u sljedećem se trenutku preobrazi u vragolana apsolutne teatralnosti s growlom koji bi bez problema mogao parirati žanrovskim zahvatima ‘death metala’. Ali kao rečeno. Jinjer ne prihvaćaju puno ograničavanja i žanrovski skokovi nisu nikakvo iznenađenje. Golemu ‘krivnju’ za to snosi fenomenalni basist Eugene Abdukhanov, koji svojom potentnom prisutnošću daje sveprisutni vibracijski pečat samoj glazbi. Ona nosi bolesni ‘groove’. S masivnom niže intoniranom hiperplazijom gitarskog fraziranja kemijsko je djelovanje poznato. Ali i u trenucima kad se gitara povuče u sfere akustike pa i jazzovskog ‘flertanja’, bas gitara razvija utoliko prodorniju notu funk volumena. Bend je uvodno podigao publiku na noge jer je nastup otvorio skladbom Who’s Gonna Be The One sa studijskog prvijenca “Cloud Factory”, koja je potvrdila svoju ‘poznatost u narodu’. Odziv je bio izvanredan.
S obzirom na evoluciju skupine nije iznenadilo. da su Jinjer pretežno izvodili materijal s posljednja dva albuma, što jasno upućuje na to da skupina u budućnosti u umjetničkom smislu još zna iznenaditi. Publika se dobro prenula pred kraj, kad se bend prihvatio skladbe Pisces s drugog albuma “King of Everything” (2016) i konkretno surađivala s bendom.
Sljedbenici skupine definitivno su došli na svoje. Jinjer se naime svojom eklektičnom prirodom glazbenog zanata ubrajaju ne samo među posebnjake modernih sfera metala, nego i među skupinu koja svojim izazovnim i znatiželjnim artizmom postavlja smjernice novim razvojnim standardima. Bend je odličan, karizmatična Tatiana opet je odnijela glavninu pozornosti. Tako je i pravo.
Bullet For My Valentine u svoj su, već uvodno možemo reći pobjednički nastup, ušli samouvjereno i strogo profesionalno. Osjeti se da je bend jako puno odsvirao i da je vidio gotovo sve. Najveće i najmanje prostore. Bullet For My Valentine lukavo su rasporedili repertoar. Prednjačio je najnoviji istoimeni album, no skupina točno zna što pali kod fanova pa je materijalom albuma “The Poison” isporučila obvezne upaljače: 4 Words (to Choke Upon), All These Things I Hate (Revolve Around Me), Suffocating Under Words of Sorrow (What Can I Do) i Tears Don’t Fall, a uz to i tri favorita albuma “Scream Aim Fire”: naslovnu skladbu, Hearts Burst Into Fire i Waking the Demon.
Ništa nije moglo poći po zlu. Bend je poslužio odličnim zvukom i odličnim dnevnim raspoloženjem. Na krilima favorita među kojima se odlično raspoređivao materijal najnovijeg albuma i prethodnika “The Gravity”, jednostavno nije mogao napraviti kiks, pogrešku. Uigranost ekipe je fenomenalna, vokal Matthewa Tucka zauzeto je kombinirao s vrištavim upadima basist Jason James, dok je Michael Paget impresionirao izvanrednom zauzetošću fraziranja, što je doziralo dlakocjepnom preciznošću soliranja. Domet muzikalnosti kod Bullet For My Valentine posebno je naglašen, zato u takvoj ‘trivijalnosti’ unos razigranosti i traženja duhovitih rješenja u slikovitim prijelazima odličnog bubnjara Michaela Thomasa dolazi utoliko više do izražaja.
Kao rečeno. Odličan zvuk, prava mješavina vječnih zelenila čeličnog repertoara i novotarija, briljantna uigranost i naravno dlakocjepni perfekcionizam. Zapravo optimum. U odličnoj formi našli su se te večeri Bullet For My Valentine u Zagrebu. A narod? U transu. Izazivanje ‘circle pitova’ po Tuckovoj narudžbi? Bilo kada. A energija u Tvornici? Naprosto luda. Slične je osjećaje donio već posjet njihovu koncertu prije nepune četiri godine u Ljubljani, no ovaj su put osjećaji bili još intenzivniji. Jednostavno zbog tipa prostora i još ‘veće stisnutosti’. Ljudi su se gurali kao šibice, a istodobno u glas pjevali tekstove. U transu. Osjećaj je bio još zanosniji i pečatniji.
I evo već dodatka. Odakle li? Your Betrayal s trećeg albuma “Fever” opet je digao na noge cijelu dvoranu, koja je gotovo nadglasala Tucka. A onda ‘čelična’ Tears Don’t Fall! S akustičnim uvodnim dijelom… Privrženost publike odnijela je raspoloženje u dvorani i sve osjećaje do najviše točke. To je ono po što dođeš na koncert. Divlji obožavatelji koji znaju sve napamet i s druge strane odlično raspoložena skupina. Svi uživaju. Svi se međusobno podbadaju. Kamo god pogledaš. Refren u Tear’s Don’t Fall skupina je prepustila publici! Nevjerojatno. Bend se za veliko finale vratio skladbi Waking The Demon (“Scream Aim Fire”) i ‘finalnim metkom’ te satom i pol dugim nastupom dočarao pravo koncertno slavlje u Tvornici kulture. Još posljednji ‘circle pit’ i gotovo topničko granatiranje bubnjeva, koje je pružilo kontrastni oslonac prvoj prednjoj liniji, s egzekucijom u besprijekoran završetak.
Bullet For My Valentine te su večeri još jednom dokazali da im je u intenzitetu koncertnih nastupa malo tko ravan. Malo tko im se približi. Na krilima tako snažnih favorita čeličnog repertoara i s nesmanjenom oštrinom novog materijala koji se skladno spaja s klasicima, izvedbena pobjeda gotovo je zajamčena. To su dakle oni koncertni prizori kakve si samo poželiš i po koje dođeš! Trijumfalno!
Autor: Aleš Podbrežnik & Edita Klemen
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista Atreyu:
1. Strange Powers of Prophecy
2. Becoming the Bull
3. The Time Is Now
4. Ex’s and Oh’s
5. Save Us
6. Drowning
7. Battle Drums
8. I Wanna Dance With Somebody (Who Loves Me) (orig. Whitney Houston) / Blow
Setlista Jinjer:
1. Who’s Gonna Be the One
2. Copycat
3. Home Back
4. Judgement (& Punishment)
5. Pit of Consciousness
6. Perennial
7. Dead Hands Feel No Pain
8. Pisces
9. Call Me a Symbol
Setlista Bullet For My Valentine:
1. Knives
2. Over It
3. Piece of Me
4. Words (to Choke Upon)
5. You Want a Battle? (Here’s a War)
6. Hearts Burst Into Fire
7. The Last Fight
8. Shatter
9. All These Things I Hate (Revolve Around Me)
10. Scream Aim Fire
11. Suffocating Under Words of Sorrow (What Can I Do)
12. Rainbow Veins
13. Don’t Need You
14. Death By A Thousand Cuts
—dodatak—
15. Your Betrayal
16. Tears Don’t Fall (s akustičnim uvodom)
17. Waking the Demon
