Krush
Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Niacin
Izdavač: Prosthetic Records
Izdanje: 2013
Trajanje: 73:34
Ocjena: 4/5
Niacin, razvaljeni power jazz rock fusion trio, vraća se nakon osam godina od izlaska zadnjeg studijskog dosega »Organik« (2005). S novim studijskim uratkom. Jednostavno i izravno naslovljenim. Jednom riječju koja govori sve. »Krush«. I doista. Niacin nisu izgubili ni mrvicu svoje razorne snage i karakternih glazbenih osobina koje su ostavili prijašnji studijski albumi. A to je prvi i najvažniji odgovor na pitanje što možemo očekivati od sastava, koje se postavilo već pri samoj najavi izlaska novog albuma »Krush«, prvog za izdavača Prosthetic Records, inače usmjerenog na metalske vode.
Niacin ostaju nabijeni ekstremnim sviranjem. To je razvoj ekstremno učinkovite kombinacije sonične brzine i kontrole, koja mjestimice dosiže takve razmjere da dok albuma ne poslušaš, teško vjeruješ što se sve može izvući iz instrumenata u konglomeratu čvrsto i jedinstveno djelujuće veze Hammond B3 orgulja, bubnjeva i bas gitare. Ta kemija trojca Niacin vrijedi i na »Krush« kao izniman glazbeni izazov u kojem se sva trojica glazbenika i dalje odlično osjećaju. Nažalost, nemaju mnogo vremena da bi se posvetili instituciji poput Niacin detaljnije. Prva žrtva je naravno Billy Sheehan. On ima posla preko glave. S reaktiviranim Mr. Big, sa solo karijerom (u međuvremenu je izdao dva solo albuma), tu je bio projekt Devil’s Slingshot, suradnja u pratećoj ekipi Stevea Vaia, a odnedavno i »smrtonosna super rock« kombinacija s Portnoyem i Kotzenom zvana The Winery Dogs.
Trio ponovno daje sve od sebe u svojoj izvanrednoj glazbenoj zloženki koja ne poznaje artističko kočenje. Djeluje kao živi jam u studiju. Briljantan koncert čistokrvnog viška slobodnoletećih improvizacija, koji je prvenstveno fuzija jazza i rocka. Čokasti Hammond zvukovi, osobito akordni zahvati, često bude sentiment stare Purple škole (uvod u skladbi Drifting), a kad se tome pridruži još i Novellovo soliranje, probije se i element ELP-ovog »razgrađivanja«(Car Crash Red) osobito iz razdoblja izdavanja albuma »Brain Sallad Surgery«. U svu tu neobuzdanu ludost prikrade se šačica bluesa, koja je mjestimice poduprta melodijom Hammond linija. Album svakako ne skriva ni ubacivanje elemenata funka (Cold Fusion).
Triju ne ponestane ni na tren upaljene fitilje dinamita u fokusu glazbene vizije, kakvu zastupa utvrda Niacin. Kad jedan iz trojke krene u solažu, druga dvojica ga prate kao u transu i jasno je da su ti umjetnici tako vraški iskusni, zrutinirani i nabijeni prijeđenom kilometražom, a uz to se međusobno tako dobro poznaju, da mogu odsvirati odabrani motiv iz prvog pokušaja optimalno. To je na način koji pripada izravno na zvučni zapis. U ovom slučaju na CD. Čak i ako o motivu prije ne razgovaraju. Ili razgovaraju, ali pritom dopuštaju neki dogovor pun otvorenih opcija. To znači da dogovore osnovni okvir, ali ne mogu točno definirati u kojem će se smjeru skladba razvijati. To je taj fascinantni karakter progresivnog rocka. I to je ujedno i onaj najprivlačniji dio karaktera glazbene priče o Niacin. Potpuno spontan i nepredvidljiv razvoj događaja, jedinstveni glazbeni izraz koji na planetu može isporučiti samo ovaj trio.
Jasno je da je u takvom okruženju glavni generator melodije Novellov Hammond B3, no ipak nikako ne treba zanemariti udio Chambersa i Sheehana, koji su ravnopravno obilježili album. Njihovo sviranje je jednako zapanjujući konglomerat izvanredne gipkosti i ultra-reaktivne odzivnosti na postavljenu situaciju zadane figure odabranog motiva. Ni načas ne miruju, a njihov rad je učinkovito prepuštanje punokrvnoj improvizaciji, koju ni sami ne mogu unaprijed predvidjeti. Jednostavno, trio se u ovoj točki prepušta toku energije koji djeluje na višoj sferi, a ostaje u »čitljivim« notama. Dakle, o slučajnim zahvatima čudaštva glazbene avangarde ovdje nema govora.
Prvi problem izdanja dugog preko 73 minute jest to da se elementi počinju ponavljati i da trebaš doista čelične živce da odslušaš album od prve do zadnje sekunde. Dečki stresaju takvu tonažu slijeda nota da na mnogim točkama albuma prečesto repliciraju sami sebe u improvizacijama. Drugi problem je u ograničenoj ponudi zvučnih boja. Moramo biti svjesni da u Niacin sviraju samo tri instrumenta (Novello doduše povremeno prihvati klavir i sintesajzer). Sheehan većinom koristi svoj tipični (karakterni) zvuk sviranja bas gitare, od kojeg ne odstupa ni za pedalj i odmah ga prepoznaš. Chambers je pak tako ili onako fiksiran na instrument koji u osnovi diktira samo ritam. Dakle, i taj element ograničenosti boja zvuka, koji je trio sposoban generirati u svojoj inače izuzetno fascinantnoj novoj studijskoj predstavi, pridonosi dojmu prezasićenosti i samoreplikacije. U ovom slučaju replikaciji već upotrijebljene palete bojanja zvuka, koja je u slučaju Niacin ograničena.
Ljubitelji neobuzdano istražujuće progresivne »razvaljenosti«, jazz glazbe, općenito ljubitelji stare škole jazz rock fusiona sedamdesetih predvođenog glazbenom ostavštinom sastava poput Mahavishnu Orcherstra, Weather Report i naravno Return to Forever, te dobrog starog »električnog« Milesa Davisa (»In A Slient Way« / »Bitches Brew« era), naći ćete u ovom albumu čitavu hrpu razloga za »osobno zadovoljenje požudnog uzbuđenja«. Oni koji želite samo neopterećeno slobodnjaštvo izraza umjetnosti zvane glazba, znajte da će vas ovaj album pošteno razveseliti. Gol je, svučen, iskren, vrtoglavo zabavan, u igri strastveno bezobziran i zato bezgranično energičan. U tom smislu zasigurno ne poznaje roka s ograničenim trajanjem, zato album »Krush« možemo proglasiti jednim od najboljih instrumentalnih albuma koji su izašli ove godine.
Postava
John Novello – Hammond B3, klavijature
Billy Sheehan – bas gitara
Dennis Chambers – bubnjevi
Produkcija
Niacin
Popis skladbi
1. Krush (4:19)
2. Tone Wheels (4:39)
3. Stormy Sunday (6:35)
4. Low Art (4:24)
5. Car Crash Red (4:12)
6. Electrocity (4:20)
7. Cold Fusion (6:41)
8. Majestic Dance (4:48)
9. Prelude & Funky Opus (7:04)
10. The Gnarly Shuffle (4:04)
11. Drifting (7:28)
12. Sly Voltage (4:52)
13. That’s the One! (3:52)
14. Triple Strength (6:05)