La Bamba, tekila te Tito & Tarantula! (2008)

Beskrajne pustinje, žarko sunce, kaktusi i tekila. Sve to je Teksas. Država iz koje dolaze i Tito & Tarantula, koji su trenutno na promotivnoj turneji svog posljednjeg albuma “Back Into The Darkness”. Nakon ne baš sretnih prethodnih albuma, spomenutoj posljednjoj ploči nazire se svjetlija budućnost, što dokazuje i okupljena rulja na njihovim koncertima. U četvrtak, 6. studenoga, u mariborskom klubu MC Pekarna nije bilo drukčije.

Nastup “zvijezde” filmova “Desperado” i “From Dusk Till Dawn” Tita Larrivea (vokal, gitara) i njegovih Tarantula Stevena Hufsteterja (gitara), Alfreda Ortiza (bubnjevi) i Caroline “Lucy LaLoca” Rippy (bas) odgodio se u odnosu na najavljenih dvadeset i dva sata za čak četrdeset i pet minuta, no čekanje nikome nije smetalo. Svaka od otprilike sto pedeset glava u gomili srkala je pivo i u polumraku čavrljala o svemu, samo ne o glazbi. Trebalo je prožvakati svakodnevne stvari i tračeve. I iako to “zanimanje” pripisuju ponajviše nježnijem spolu, muškarci nisu ništa drukčiji. Unatoč tome, publika se odmah pokazala. Gromoglasnim pljeskom i (ohrabrujućim) zviždanjem pozdravili su damu i gospodu na pozornici, koji su za početak zapalili nešto posve svježe. “In My Car” nalazi se na njihovu posljednjem studijskom izdanju “Back Into The Darkness” (2008), kojem je turneja i posvećena. Titova pojava i njegov hrapavi glas na dlaku su nalik legendarnom Lemmyju Kilmisteru, glavnom pogonu sastava Motörhead. Razlika je samo u tome što se Tito drži malo bolje od Lemmyja. Pa ipak, rock`n`roll očito nikoga ne štedi. Slijedio je “Strange Face Of Love”, koji svi dobro poznajete iz spomenutog filma “From Dusk Till Dawn” redatelja Roberta Rodrigueza i scenarista Quentina Tarantina. Ako se pjesme već ne sjećate, sjetite se prizora u kojem Salma Hayek sa zmijom pleše erotski ples. Kome su misli odlutale daleko, taj se ubrzo “otrijeznio” uz “Clumsy Beautiful World”. Spomenuta skladba nalazi se na 1999. objavljenom drugom studijskom albumu “Hungry Sally & Other Killer Lullabies”, koji je u usporedbi s uspješnim debitantskim albumom “Tarantism” (1997) bio pravo razočaranje. Bez obzira na to, narod se svejedno zabavljao. Nešto manje su se okupljeni zabavljali uz “Dust And Ashes” i “Monsters”, koji se nalaze na njihovu posljednjem studijskom albumu. Jedan od razloga vjerojatno je taj što Tito & Tarantula nisu komercijalan bend. No to se odmah promijenilo uz “Crime And Shame” (Little Bitch, 2000), iako ni taj album nije bio pretjerano uspješan. Ni albumom “Andalucia” iz 2002. ne mogu se pohvaliti pretjeranim uspjehom, pa ipak “La Flor De Mal” trese tlo pod nogama. Ništa drukčije nije ni s “Motorcycle Girl”. Slijedio je vijenac najnovijih: “Preety Wasted”, “Murder, Money” i “Machete”, koji su se s novog albuma pokazali kao najplodniji na aplauze. Bez pretjeranog brbljanja Tito & Tarantula nastavili su s još dvije skladbe iz filma “From Dusk Till Dawn”. To su bile “After Dark” i “Angry Cockroaches”, koje su začinili još i sa “Torn To Pieces”, “End Of Everything” i “Effortless”. Prva i posljednja skladba pravi su biser s albuma “Andalucia”, a i “End Of Everything” s “Back Into The Darkness” pokazao se kao više nego odličan.

Slijedila je kratka stanka, no majstori meksičkog eksperimentalnog rocka prerano su se vratili na pozornicu s “Hombre Secreto”. Publiku, kojoj je snaga presahnula od vikanja “Tito, Tito, Tito”, ponovno su zagrijali na radnu temperaturu s “Come Out Clean”, a da o “La Bambi” uopće ne govorim. Vječnozelenoj skladbi Titov hrapavi vokal i meksička melodija udahnuli su poseban štih. Iako je sat već uvelike prešao ponoć, okupljena rulja i dalje nije imala dovoljno. Tito & Tarantula uzeli su još jednu kratku stanku, a onda za kraj zapalili još “This House” i “Anarchia”. Večer su zaključili odličnim nažigačkim “Pistolero”, koji su pomiješali s “Forever Forgotten”. Još naklon i vidimo se idući put …

 

Tekst: Lea Lesar

Fotografije: Aleksander O.