Mjesto: Stadtsaal / Burghausen / Njemačka
Datum koncerta: 06.11.2008
Broj posjetitelja: 1500
Cijena ulaznice: 38,00€
Ovogodišnji povratak Uriah Heep među sastave koji ne samo da koncertiraju, nego i stvaraju novu glazbu, prava je Božja milost. Nakon 10 godina mučnog čekanja svjedoci smo odličnog novog studijskog albuma “Wake The Sleeper” (2008), koji Uriah Heep na prvoj ovogodišnjoj turneji posvećenoj njegovoj promociji izvode u cijelosti. I to vrlo ponosno i glasno! Sami bi vjerojatno rekli: “Loud N’ Proud”!
Uriah Heep su tijekom listopada na koncertima njemačkog dijela turneje imali za družbenike Thin Lizzy, koji su prije Uriah Heep otvarali koncertne večeri. Studeni je posvećen posjetu ostatku Europe. Unatoč tome, Heepi su se ipak još jednom našli na njemačkom tlu, i to u gradiću Burghausen na jugoistoku Bavarske. Riječ je o graničnom gradiću koji leži negdje između austrijskog Salzburga i njemačkog Passaua, s upečatljivim dvorcem i bajkovitom starom jezgrom. Ispred dvorane Stadtsaal, koja se nalazi usred glavnog gradskog trga, već je bio parkiran narančasto-crni Uriah Heep tour bus. Parkirna mjesta bila su oko 17.00 sati potpuno zauzeta. Smjestili smo se u hotelu preko puta, koji je bio posve prazan, jer smo u dijelu godine koji se baš ne može pohvaliti turističkom invazijom. Zašto onda hotel? Heh, sljedeći dan čekao nas je juriš na Stuttgart i koncert Deep Purple.
Nakon obilne večere, začinjene litrenom “supericom” bavarskog pšeničnog piva, nas troje ljubitelja glazbe odkotrljalo se prema ulazu u Stadtsaal. Trebalo se popeti na prvi kat, do ulaza u samu dvoranu. Bila je prostrana, s visokim baroknim stropovima s kojih su visjeli veličanstveni lusteri. Na podu je bio položen parket, a u nju se moglo nagurati oko 2000 posjetitelja. Ovaj put je pozornica, s pravim ukrasnim lukom, što je značajka baletnih ili dramskih prostora, bila znatno manja nego u bečkoj dvorani Gasometer u Austriji, gdje smo imali čast pratiti legendarni sastav samo dan prije. Budući da je bilo manje prostora, reflektori na nosivoj konstrukciji bili su postavljeni dosta niže, tako da si tijekom koncerta bez problema mogao osjetiti valove vrućine svaki put kad bi reflektori bljesnuli “u jedno”, svaki sa svojim snopom svjetlosti. To je bilo mučno osobito za sam sastav, jer su se momci vidno više znojili tijekom koncerta nego na bečkom nastupu dan prije.
Sastav je počeo koncert u 21 sat i 15 minuta. Dvorana je od samog početka iznenadila odličnom akustikom, koja je ponudila topao, kompaktan i pun zvuk, u kojem su tonski tehničari pronašli izvrsnu ravnotežu između instrumenata i vokala. Takav zvuk krasio je koncert od početka do kraja. Ljudi se natiskalo u prostor oko 1500. Uriah Heep su po svojim standardima došli na pozornicu posve opušteno i željni scenske igre. Koncert su otvorili naslovnom skladbom novog albuma “Wake The Sleeper” (2008), koja je poslužila za zagrijavanje prstiju, glasnica i kalibriranje zvuka u dvorani.
U usporedbi s prethodnim danom u Beču, sastav se ovaj put na osjetno manjoj pozornici nije mogao toliko razmahati, pa smo od članova ekipe dobili manje scenske gimnastike. Unatoč tome, Boxov mini kozački uložak na kraju klasika July Morning nikako nije izostao, kao ni “nabijanje” gitare u završnom dijelu iste skladbe, tijekom vožnje kroz karakterističnu wah wah melodiju skladbe. Isto tako, završni dio te skladbe nije bio podvrgnut intenzivnoj suradnji na relaciji Bolder-Box-Lanzon, kao što se dogodilo u Beču, gdje je Bolder tijekom soliranja čak podizao bas gitaru visoko u zrak.
Ti su momci neuništivi. Tijekom koncerta nije bilo ni vidljivih ni čujnih pogrešaka, a nad svime su ponovno isticale starije skladbe iz repertoara. Jednostavno, Uriah Heep ih sviraju već toliko dugo da su im čvrsto prirasle uz srce. Stvaranje jedinstvene Uriah Heep magije bilo je ponovno silno zanosno i zavodljivo. Radna kemija koju ovaj sastav stvara na pozornici nešto je posebno. Mick Box kao i uvijek vidno uživa kad staje na svoj wah efekt i gestama usmjerava energetske tokove od svoje gitare prema publici u različitim smjerovima, ili istim gestama nagovještava primanje energije od ljudi. Čovjek je dubok u duhovnom smislu, što ne dokazuju samo tirkizne narukvice i prstenje, nego i izniman mir i opuštenost koji su dio njegove scenske pojave, u kojoj s lakoćom razlikuješ njegov iskreni osmijeh od onih odglumljenih kojih je prava horda danas u raznim glazbenim žanrovima.
Unatoč tome što sastav (s iznimkom bubnjara Russella Gillbrooka) zbog malenosti pozornice nije imao mogućnost scenskih akrobacija, ovaj si put nije dopustio nijedan propust u izvedbi materijala, za razliku od Beča. To vrijedi i za vokal Bernieja Shawa, koji je briljirao na cijeloj liniji, a posebno je svojom mekoćom i osjećajnošću bio ponovno više nego uvjerljiv u July Morning, uvodnom dijelu skladbe What Kind Of God, te klasicima Sunrise i Stealin’. Gypsy i July Morning definitivno i danas ostaju glavne atrakcije nastupa Uriah Heep, pa tako ni u Burghausenu nije bilo drukčije. Isto tako, momci su si priuštili impozantan jamming izlaz u produženoj verziji klasičnog rockera Look At Yourself, a Phil Lanzon je priredio umjetnički prijelazni dio sa solističkim prijelazom na Hammond orguljama, između skladbi Light of a Thousand Stars i Gypsy.
Russell Gillbrook odlično se uklopio u sastav, a na ovoj turneji sudjeluje i kao važan gradivni element karakterističnog harmoničnog višeglasnog pjevanja Uriah Heep. Još na lanjskim festivalima Gillbrook nije sudjelovao s pratećim vokalima. U svom setu bubnjeva ima s desne strane podignut kotao na bubnjarskoj konstrukciji, kao da je običan tom-tom. Na kraju skladbe What Kind Of God, primjerice, koristi ga da golom šakom udarcima po opni zaključi skladbu. Čovjek je u sastav unio pravu svježinu i zamah. Zahvaljujući njegovoj inicijativi, sastav se odlučio ponovno izvoditi skladbu Gypsy s originalnim uvodnim dijelom, kakav se nalazi na prvijencu Uriah Heep “Very ‘Eavy, Very ‘Umble” (1970). Njegovo bubnjanje je izrazito čvrsto, kompaktno i s jasno dodijeljenim topovski izvedenim prijelaznim rollingima. Na “Wake The Sleeper” Gillbrook djeluje mnogo samouvjerenije u odnosu na nastupe koje smo vidjeli u njegovoj krsnoj godini kod Uriah Heep prošle godine. Dakle, čovjeku sve bolje paše broj cipela koje mu je ostavio legendarni medvjed Lee Kerslake nakon što je napustio sastav. Osobito Heep prvi put skreću pozornost na to da u svojim redovima već drugu godinu imaju novog bubnjara, nakon što Russell izvali kraću bubnjarsku solažu na izlazu iz skladbe Stealin’, a pozornicu preplavi paljba stroboskopa, što je još jedna od novosti koje su stigle s novom koncertnom turnejom sastava.
Vjerna njemačka publika cijelo je vrijeme surađivala sa sastavom, a posebno se ljudima miješalo pri izvedbama svih Uriah Heep klasika. Mladih u publici bilo je ovaj put manje nego u Beču dan prije, ali nema ljepšeg dokaza koliko je publika vjerna i predana nego kad vidiš kako u prvim redovima na Gypsy “headbangaju” muškarci zrelih godina, koji su na taj način proživljavali uspon sastava početkom sedamdesetih. Realna slika u Sloveniji bila bi, za razliku od njemačke kultiviranosti i očuvanja tradicije rock naslijeđa, ta da bi se kod nas tijekom koncerta Uriah Heep priredilo natjecanje u tome tko će popiti više piva.
I ovaj je koncert Uriah Heep bio još jednom odličan. Trajao je sat i tri četvrt. Momci i dalje zadržavaju izniman svježinu i scensku snagu. “Wake The Sleeper” materijal sviraju iz koncerta u koncert sve samouvjerenije! Ovakav koncertni zamah sastava zapravo ne pamtim otkad pratim sastav na koncertnim pozornicama. Očito je da će sljedeći studijski album morati izdati mnogo, mnogo prije. Sastav čeka još debela godina i pol neprestane promocije albuma “Wake The Sleeper” po planetu Zemlji. Ljeti se obećavaju festivalski nastupi sastava po Europi. Poželimo im na novim krstarenjima što više uspjeha i zdravlja.
Setlista
1. Intro
2. Wake the Sleeper
3. Overload
4. Tears of the World
5. Stealin’
6. Sunrise
7. Heavens Rain
8. Book of Lies
9. Light of a Thousand Stars
10. Gypsy
11. Look at Yourself
12. What Kind of God
13. Ghost of the Ocean
14. War Child
15. Shadow
16. Angels Walk With You
17. July Morning
18. Easy Livin’
—dodatak—
19. Lady in Black
Galerija slika
