Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Orme, Le
Izdavač: Love Music
Izlazak: year
Trajanje: 41:12
Ocjena: 4/5
Le Orme pripadaju šačici elitnih grupa koje su odigrale ključnu ulogu u razvoju talijanske progresivnorockovske scene. Samo su još dva talijanska prog benda iz legije srodnih bendova u sedamdesetima naišla na sličan međunarodni odjek, i to Premiata Forneria Marconi (jedini koji su bili uspješni i na anglosaksonskom području) te Banco del Mutuo Soccorso. Le Orme su, unatoč brojnim usponima i padovima u prošlosti, danas još uvijek priličeno aktivan bend i u studiju i uživo, što dokazuje i njihov odlični studijski uradak naslovljen »La Via Della Seta« (2011), konceptualni album o putovanjima glasovitog venecijanskog putnika Marca Pola ‘svilenim putem’ u smjeru Bliskog i Dalekog istoka, sve do kineskog carstva.
Le Orme na svakoj skladbi s »La Via Della Seta« dokazuju da i danas ostaju među vrlo rijetkim pripadnicima svog žanra koji i u novom tisućljeću još uvijek zadržavaju visoku razinu artizma i smisla za stvaranje veličanstvenih aranžmana, kompleksnih ritmičkih ninas i epskih napjeva, makar se njihova postava kroz godine popriličeno mijenjala i danas je jedva prepoznatljiva.
Od postave koja je snimila njihov kultni prvijenac »Ad gloriam« (1969) do danas je ostao samo bubnjar Michi Dei Rossi, neformalni poglavar grupe. Dei Rossiju na njihovu najnovijem albumu »La Via Della Seta« društvo prave dugogodišnji klavijaturistički čarobnjak Michele Bon, koji je 1996. zamijenio legendarnog Tonya Pagliucu, basist i pjevač Fabio Trentini te troje gostujućih glazbenika, iskusni pjevač Jimmy Spitaleri, mladi gitarski biser William Dotto i dodatni klavijaturist Federico Gava.
Spitaleri, inače dugogodišnji pjevač jednako tako kultne talijanske simfoprog grupe Metamorfosi, našao se tako na mjestu glavnog vokalista, koje je nekoć kod Le Orme obnašao gitarist Aldo Tagliapietra. Spitaleri je izniman pjevač s posve vlastitim, opernim pristupom, što znači da se može pohvaliti zavidnim, divljenja vrijednim rasponom glasnica. Dotto i on na »La Via Della Seta« doduše nastupaju u ulozi gostujućih glazbenika, iako su postali sastavni dio kasnijih koncertnih nastupa, tako da ne bi bilo iznenađenje da jednog dana postanu punopravni članovi.
Zanimljivo je da na »La Via Della Seta« samo jedna skladba (naslovna) prelazi duljinu od šest minuta, no to ni u čemu ne umanjuje uspješnu realizaciju ovog prilično ambicioznog konceptualnog projekta. Da Le Orme ne šale dokazuju već uvodni instrumentali, »L’alba di Eurasia« te »Il romanzo di Alessandro«. Oba instrumentala izuzetno su posrećena mješavina suptilnosti i visoke instrumentalne uigranosti s briljantnim improvizacijama na električnoj gitari i Hammond orguljama, pri čemu se cijelo vrijeme održava epska narav pojedinih aranžmana te izniman ritmički protok. Pojedini tekstovi ne opisuju samo Polova putnička dostignuća, nego i daljnje posljedice i izniman značaj za buduće kontakte između ‘Zapada’ i ‘Istoka’.
Na »Verso sud«, gdje dominiraju krhki klavirski aranžmani, prvi put na albumu zablista Spitalerijev vokal, koji je svojom iznimnom emocionalnom dubinom i pripovjednim žarom općenito jedna od glavnih odlika »La Via Della Seta«. Na instrumentalu »Mondi che si cercano« može se uživati u Bonovim umjetnijama na klaviru. Jedan od boljih trenutaka albuma predstavlja i epska poslastica »Incontro dei popoli«, koja se ponosi veličanstvenim simfonijskim aranžmanima i pastoralnim ubacima na flauti, dok posebnu pohvalu zaslužuje još jedan Spitalerijev nevjerojatno strastven vokalni nastup za koji zaslužuje sve čestitke. Na »Prima melodia« zablistaju epske gitarske pasaže koje se skladno slijevaju s razgranatim klavijaturskim teksturama, dok vrhunac ove sjajne skladbe predstavlja njezin veličanstveni, gotovo budnički refren.
»La Via Della Seta« izvrstan je album koji zadovoljava sve visoke artističke kriterije ove legendarne talijanske simfonijsko-progrockovske grupe, što znači da je nastao nekako u skladu s željama većine dugogodišnjih obožavatelja Le Orme. Putovanja Marca Pola na slikovit i fluidan način oživljavaju kroz svih dvanaest skladbi, što je bila i glavna svrha ovog konceptualnog projekta. Njime Le Orme doduše nisu stvorili novo remek-djelo na razini svojih najboljih dostignuća predvođenih albumima »Uomo di pezza« (1972) i »Felona e Sorona« (1973), no to je još uvijek vrlo dobar uradak koji po kvaliteti nadmašuje mnoge novije proizvode njihovih glazbenih vršnjaka.
Postava
Michi Dei Rossi – bubnjevi, udaraljke
Michele Bon – klavijature, prateći vokal
Fabio Trentini – bas gitara, akustična gitara, električni sitar, prateći vokal
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Jimmy Spitaleri – vokal
William Dotto – električna gitara
Federico Gava – klavijature
Produkcija
Le Orme
Popis skladbi
1. L’alba di Eurasia (2:03)
2. Il romanzo di Alessandro (2:56)
3. Verso Sud (3:14)
4. Mondi che si cercano (3:16)
5. Verso Sud (Ripresa) (1:21)
6. Una donna (1:38)
7. 29457, l’asteroide di Marco Polo (1:08)
8. Serinde (4:25)
9. Incontro dei popoli (4:55)
10. La prima melodia (5:339
11. Xi’an – Venezia – Roma (4:36)
12. La via della seta (6:05)
