Izvođač: Labyrinth (CRO)
Izdavač: Dallas Records
Izlazak: 2008
Ocjena: 2.4/5
Labyrinth je mlada hrvatska jazz postava koja je istoimenim albumom izdala svoj prvijenac. Čak su dvije godine trebale da snime taj album i s obzirom na vrijeme koje su uložili u svoje kompozicije, čovjek bi očekivao nešto strašno i izvanredno, no nažalost je uradak tek mlak (samo na trenutke dobar) pa se čovjek jednostavno pita čemu im dvije godine, kad su otprilike isti uradak mogli “sklepati” za mjesec dana (ili tjedan).
Labyrinth sviraju jazz koji se strogo drži pravila klasičnog improvizacijskog jazza. Tu i tamo kroz svu tu navlaku zasja poneki trenutak inspiracije, kad se čini da možda ipak ima nade, ali vrlo brzo se vrate monotonim improvizacijama koje gotovo nikamo ne vode. Čuo sam već bezbroj sastava koji su znali odsvirati zanimljivije improvizacije. Čini se kao da Labyrinth više drže do tehnike sviranja nego do one jazzerske energije i jazzerskih osjećaja. Vidio sam kritike koje kažu da iz glazbe sija mladenačka energija, ali se ja s tim ne bih složio. Prije bih rekao da slušam stare, zagorjele jazzere koji su ostali bez inspiracije, ali se još uvijek hvataju stare slave i nadaju se da će ih inspiracija odnekud udariti. Možda će glazbene muze Labyrinthu u budućnosti biti naklonjenije, jer ovaj put cijela stvar zvuči manje-više sterilno i bez prave inspiracije.
Ne smeta me toliko što Labyrinth sviraju jazz koji se temelji na vrlo starinskom stilu, više me smeta to što u glazbi nema nekog pravog naboja, kao kod najboljih jazzista. Sve je super odsvirano, svi su fenomenalni glazbenici, ali mi se čini da se pojavljuje sve više sastava te vrste koji sviraju glazbu u stilu “pogledajte što mogu”, ali nedostaje ona duša i pravi osjećaj.
Ovi mladi hrvatski jazzeri obećavaju puno, ali se u budućnosti nadam da će pokazati malo više želje za vlastitim stilom. Stvarno im ne bi škodilo da u glazbu ubace malo više vlastitog izraza umjesto da recikliraju ono što je već ne znam koliko puta bilo čuto. Riječ je još o prilično mladoj postavi, tako da u budućnosti možemo očekivati (barem se nadam) nešto bolje. Do tada vam preporučam da radije slušate neki slovenski jazz sastav, na primjer Miusow Quartet ili Feedback. Očito su Slovenci na području jazza trenutačno bolji od Hrvata, iako ne bih htio generalizirati o njihovoj cjelokupnoj jazz sceni.
Postava
Dalibor Matošević – Pipo – gitare
Luka Veselinović – bas
Marko Matošević – bubnjevi
Gosti: Kristian Terzić – klavijature, Matija Dedić – klavir, Saša Nestorović – saksofoni
Produkcija
Denis Budim, Labyrinth, Kristian Terzić
Popis skladbi
1. Badminton (7:14)
2. Complex (6:34)
3. Cigla (6:53)
4. 87 (6:25)
5. Alexandra (5:51)
6. U-Bot (6:13)
7. Gaebletz (6:15)
