Mjesto: Dealvski dom Trbovlje
Datum koncerta: 24.09.2010
Broj posjetitelja: 500
U predvorju dvorane Delavski dom u Trbovljama Milan Kučan svečano je u četvrtak 23. rujna otvorio izložbu Rdeči revirji + črn križ i tako zadao ton četverodnevnom kulturno-umjetničkom događanju povodom tridesetogodišnjice sastava Laibach. Bivši predsjednik države u govoru je rekao i da Laibach mora zadržati svoju misiju i u novom vremenu i novim okolnostima, a nju bismo mogli opisati kao razotkrivanje totalitarnosti i pozivanje na pobunu protiv nje, te na kraju dodao: “Totalitarnosti u suvremenom svijetu ima puno i u Sloveniji.” Već će on znati, mogli bi dodati malo stariji šaljivdžije koji se još sjećaju olovnih vremena. No ako smo posve iskreni, Laibacha bez bivše države i njezinih represivnih organa vjerojatno uopće ne bi bilo. U današnje vrijeme tako odjeknu reklamu naprosto nije moguće kupiti, što su u tim godinama s pridom iskoristili i drugi očevi slovenskog rock avangarda – Pankrti. No ako su potonji propali zajedno s državom koja ih je stvorila, Laibach su zbog svoje univerzalnosti i višeslojnosti preživjeli.
No vratimo se trideset godina unatrag. 27. rujna 1980. Laibachovci su u rodnom Trbovlju pod pokroviteljstvom ljubljanskog ŠKUC-a najavili svoju prvu izložbu, ali su je lokalne vlasti zajedno s popratnim događanjem zabranile. Ponovna izvedba tadašnjeg happeninga i povratak na mjesto zločina stoga je više nego prikladan način da se proslavi zasad još uvijek najuspješniji slovenski (glazbeni) sastav. Totalitarna simbolika danas doduše više nije toliko uvjerljiva i zastrašujuća kao prije tri desetljeća, ali je zato glazba (koju naravno ne treba proučavati izvan konteksta popratnog imaginarija) i dalje osebujna i vječna.
Subotnji koncert u dvorani Delavski dom bio je programski ponavljanje petkovog. Na svoje su došli i ljubitelji ranih radova sastava, jer su već u prvom satu mogli čuti (doduše donekle dorađene) skladbe Država i Mi kujemo bodočnost s prvijenca te Krvava gruda i Ti, ki izzivaš, s drugog albuma Nova akropola. Slijedilo je nekoliko obrada himni s albuma Volk (Amerika, Turčija), a potom su na red došli (naravno uvjetno rečeno) hitovi Tanz mit Laibach i Alle gegen alle. Inače, nedostajalo je ponajviše malo više ženskog vokala, kojim su nas Laibach i Jadranka Juras razmazili na turneji Volk. Mina Špiler, koja je već neko vrijeme službena prateća vokalistica sastava, tako je samo jednom ili dvaput stupila iza svoje elektroničke klavijature, a i tada su joj glas posve prekrile visoke frekvencije megafona s kojim je šetala po pozornici. Glazbeni učinak umanjila je i odsutnost gitara (što se najviše osjetilo u skladbi God is God), ali činjenica je da sastav taj instrument na pozornici koristi samo povremeno.
I drugi je koncert tako bio u duhu ranih Laibach; mračan, statičan kao Kraftwerk i prije svega monumentalan. Takav kakav bi (uz izuzetak nekih elektroničkih pomagala koja se u ono doba još nisu poznavala) i trebao biti prije trideset godina. Nešto više muzikalnosti vjerojatno su se nauživali posjetitelji nedjeljnog koncerta kojim su Laibach zaključili događanja u revirima. No dvoranu Delavski dom, koja je tih sat i četrdeset minuta bila svojevrsna duhovna prijestolnica države NSK, nipošto nismo napustili razočarani, iako nismo bili dionici svih državljanskih prava. S njezinom putovnicom kući su naime otišli tek rijetki zaslužni odabranici, među kojima je bio i Milan Kučan.
foto: Martin Prezelj
Setlista
1. Boji 2. Mi kujemo bodočnost 3. Smrt za smrt 4. Brat moj 5. Krvava gruda 6. Ti, ki izzivaš 7. Država 8. America 9. Anglia 10. Francia 11. Turkey 12. Tanz mit Laiabch 13. Alle gegen alle 14. Du bist unser 15. Hell: Symmetry 16. Das spiel ist aus —dodatak— 17. Nova akropola 18. God Is God
Galerija slika
