Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Močvara / Zagreb / Hrvatska
Datum koncerta: 25.09.2010
Broj posjetitelja: 250
Cijena ulaznice: 12,00€ / 15,00€
Tako to ide kad se Tim “Ripper” Owens, čovjek koji danas važi za jednog od najuglednijih, ako ne i za najboljeg pjevača heavy metala, zaputi lutati po koncertnim pozornicama. “Ripper”, na kojeg se zbog njegove ekstremno čiste i melodične “vrištavosti” zalijepio takav nadimak jer je evocirao jedinstvenu aproksimaciju idealnog Judas Priest vokalista, prvi je put skrenuo pozornost na sebe kad se sredinom devedesetih pridružio piscima metalske Biblije iz Birminghama i s njima snimio ploče “Jugulator” i “Demolition”. Kasnije ga je za sebe htio Iced Earth gitarist i šef Jon Schaffer. I u Iced Earth je Tim Owens odradio cijeli svoj posao vrhunski. Posebno sjajan potez Owens je povukao kad je aktivirao sastav Beyond Fear. Ovaj je prvijencem iz 2006. još jednom podsjetio na koji se način u studiju kuje najpristaniji heavy metal. Naposljetku je Owensa primijetio i švedski Vivaldi električne gitare Yngwie J. Malmsteen, kojemu je Owens naravno s najvećim veseljem priskočio u pomoć, i na pozornicama i u studiju. E, posve posljednji i najaktualniji potez Tima “Rippera” Owensa je izdanje samostalnog studijskog uratka “Play My Game” (2009). Na njemu je okupio društvo izvanrednih glazbenih gostiju koji su njegov album dodatno začinili.
Neko se vrijeme čak pričalo da će “Ripper” u pratnju za koncertnu turneju povući imena koja su sudjelovala na ploči, a među njima bi bili: Simon Wright (bubnjevi, ex-AC/DC, ex-DIO), Chris Caffery (gitara, Savatage, Trans Siberian Orchestra), Davdi Eleffson (bas gitara, Megadeth) i John Comprix (gitara, Beyond Fear, Ringworm). Ali proračunski komad kolača odredio je drukčije i prisilio tog odličnog vriskača da se za pomoć obrati jeftinijoj postavi, poznatoj po tome što je na turnejama pratila bivšeg pjevača Iron Maiden Paula Di’Anna. Njezini članovi su ujedno i članovi sastava Absolute Steel i Queenstreet. To su Andy Boss (gitara), Jon Vegard (gitara), Are Gogstad (bas gitara), Rick Hagan (bubnjevi). Iskusni i provjereni momci na pozornici, koji u izvedbi klasika Judas Priest, a oni čine većinu “Ripperova” koncertnog repertoara, jednostavno ne znaju omanuti.
Ali idemo lijepo redom. Klub Močvara stoji na Trnjanskom nasipu, na streljaj od lijeve obale rijeke Save u Zagrebu. Prizorište je tog “sudnjeg” dana skoro stajalo pod vodom. Opet je lilo, lilo i nemilosrdno lilo. Za 2010. prilično domaći prizor za stanovnika starog kontinenta. Nema što. Nakon potpunog gubitka orijentacije krenuo sam prema Močvari ispred zagrebačkog Doma sportova u nadasve ugodnom društvu, kojeg sam se tek s mukom odrekao, pa se logično u Zagrebu opet izgubim. No tvrdoglavost me dovede točno u pola deset na prizorište. Trebalo je pronaći Rogera – tour menadžera Tima “Rippera” Owensa. RockLine je radio intervju (Da! Istina je. Zato ostanite čvrsti i nestrpljivi!). Sve se sretno posložilo. Kontakt uspostavljen. Na pozornicu su upravo dobro stali norveški staroškolski heavy metal revitalisti Thunderbolt, koji su se pokazali kao odlično rješenje za pratnju Tima “Rippera” Owensa i te večeri u Močvari definitivno pridobili mnoštvo fanova na svoju stranu. Nažalost, imali smo druge obveze, pa je bilo moguće pratiti samo početak i kraj nastupa predgrupe. Ona je pokazala da je riječ o kombinaciji međusobno odlično uigranih ždrijebaca, koji mijese i muče svoje instrumente s izuzetnom vatrom i zamahom. Uz to postava sastava ima izvrstan vokal, koji suvereno svladava različite visine i dubine. Thunderbolt su ime koje vraća nadu da svijet još nije zaboravio što je pravi, zdravi i iskonski princip pristupanja metal propovijedi. Žestoko i bez kočnica. Pa čak i samo nekoliko minuta, koliko sam ih imao čast podijeliti s grupom, mogu potvrditi da su Thunderbolt na svoju stranu pridobili još jednog (inače vrlo izbirljivog) metalskog tvrdoglavca.
Tim “Ripper” Owens je sa svojim pomagačima izašao na pozornicu u 23.00 sata. S kapicom koja reklamira sponzora turneje – tvrtku za energetska pića “Monster”, sunčanim naočalama i čime drugim nego ubojitim vokalom! Želi li netko više od otvaranja večeri s Judas Priest rušilicom nad rušilicama? Painkiller! Evo ti ga! Šus u glavu! Malobrojna publika od 300 glava se para. U zrak počinju frcati zanimljivi predmeti, a “Ripper” krene kao tenk, nemilosrdno na auditorij! Odmah raščistimo zvučne prilike. Nisu bile idealne. Naravno, to ni u čemu nije zaustavljalo izražajnost “Ripperova” vokala. Taj se neobuzdano rušio i sjao u malom klupskom prostoru. Zvuk gitara bio je pomalo prigušen, a riffanje nešto manje razgovjetno nego što bih očekivao. Ali nema veze. Stvar je funkcionirala potpuno briljantno, zahvaljujući naravno “Ripperovim” jedinstvenim i unikatnim, u kolijevku položenim i (do)kapitaliziranim sposobnostima vokalnih akrobacija. Nesluženih razmjera. Za laike, za poznavatelje. Kad gledaš “Rippera” u pozorničkoj akciji, dah ti se automatski zaustavlja. Ubojiti, višesekundni ekstremno visoki vrisci slijedili su jedan za drugim kao na traci, a Ripper je sat i četrdeset minuta djelovao svježe i ni za mrvicu načeto!
Ekipa je uglavnom mijesila Judas Priest klasike. One koje je Tim pjevao još na turnejama s Judas Priest. “What’s my name?!?!” pita. Publika odgovara: “Ripper!”. Tim doda: “You’ve got it!”, a momci zarežu “Sad Wings Of Destiny” (1976) Judas Priest neuništivu zimzelenu pjesmu koju prerađuju mnogi metalski sastavi, The Ripper. Jedinstveno su legle skladbe s “Jugulator” (1997) i “Demolition” (2001), Burn In Hell i One On One, pravu slasticu pričarala je “Point Of Entry” (1981) klasika Desert Plains, koja je sama po sebi vrhunac tog Judas Priest albuma. Ljudi na pozornici djelovali su u svemu pobjednički, a svoje je pridonijela i izvanredna publika koja je ludovala uz njih.
Trenutak večeri u kojem su emocije posebno intenzivno provalile na površinu pričarala je izvedba Black Sabbath klasika Children Of The Sea, koju je “Ripper” ispratio riječima da je to njegova omiljena Black Sabbath skladba, a ovom je prilikom posvećuje Ronniju Jamesu Diu. Pa je pokojni div Dio kasnije doživio još jednu kratku reinkarnaciju u iznenađenju večeri – skladbi Gates Of Babylon (Rainbow). Usto “Ripper” nije zaobišao ni odlične Beyond Fear metal udarače Sream Machine, koji već samim naslovom oličava “Ripperov” pjevački integritet, a za njim i Save Me. Predstavljena je i ploča “Play My Game” s It Is Me, Death Race te u bisu Starting Over. Da publiku još lakše drži uz sebe, čovjek je odlučio pokopati i po Iron Maiden repertoaru. Pratnja je najprije pokazala svoje odlike kad je odsvirala instrumentalni uvod ploče “Killers” (1981) The Ides Of March, koji se kasnije, po očekivanju, pretvorio u Wrathchild.
Koncert je od prve do zadnje sekunde bio nabijen izuzetnom energijom visokog napona, koja nije ni na tren posustajala niti popuštala. Suverenost je kipjela kroz majstorsku egzekuciju vražjih klasika, a “Ripper” je pritom kroz koncert prolio i lijepu količinu znoja. Večer je očito u svemu bila “Ripperova”. Prizorište, kao i mnoštvo, bili su mu toliko po volji da je odlučio odsvirati skladbu koju sastav ranije na turneji nije izvodio uživo. Posebno za Zagreb su se tako momci nakon obaveznog bisa prihvatili još jedne Judas Priest zimzelene. Ta je bila odličan štap za dalje noćno veselje. Living After Midnight. Što dodati za kraj. Tim “Ripper” Owens nam je u Močvari odpuhao glave. A osjećaj je opet bio kao da je to učinio čovjek lijevom rukom, ili zatvorenih očiju. Kad ga gledaš na pozornici kako se s lakoćom probija (po sluhu) kroz nedostižne visine, svi odgovori divljenja i poštovanja prema tom pjevaču jasni su kao dan. Ostaje u uskom vrhu najboljeg što danas heavy metal može ponuditi! Neuhvatljivi unikatni vriskač čije pjevanje ne izaziva samo intenzivnu naježenost kože. Djeluje zapanjujuće, teško opisivo. Pjevač kojeg morate i sami obavezno provjeriti posjetom koncertu!
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Painkiller 2. The Ripper 3. Burn In Hell 4. Sream Machine 5. Running Wild 6. It Is Me 7. Death Race 8. Children Of The Sea 9. The Ides Of March 10. Wratchild 11. Save Me 12. One On One 13. Gates Of Babylon 14. Desert Plains 15. Breaking The Law —bis— 16. Hell Bent For Leather 17. Starting Over 18. Hellion / Electric Eye 19. Living After Midnight
Galerija fotografija
