Izvođač: Burning Brides
Izdavač: V2
Izlazak: 2004
Burning Brides su još jedna klinčad rock n’ rolla novog tisućljeća. “Leave No Ashes” njihov je drugi studijski album nakon “Fall Of The Plastic Empire” (2001). Uz poplavu svakojakog post grungea, post punka i post brit popa, čovjek se danas teško snalazi uhvaćen u golemom kotlu informacija koji zapravo predstavlja jednu jedinu informaciju, toliko je tu prepisivanja i replikanja. I Gorуće neveste mogli bi se strpati u jednu od tih jednadžbi pa bi se riješili svih daljnjih problema. U osnovi je riječ o rock’n rollu u koji bend miješa utjecaje hardcore punka i stoner rocka, čak i dašak bluesa, pa pridjev “sludge” u ovom slučaju postaje čak i prikladan.
Trio je bučan i raskalašen. Produkcija donosi pošten, tj. garažni zvuk, a Burning Brides imaju i podosta prolazno ukrasne “melodičnosti” (govorimo o gornjoj granici praga melodičnosti koja je za punkoidno stonersko koketiranje još prihvatljiva), koja je svakako skandalozno pojednostavljene vrste, jer drugačija jednostavno ne smije biti, pa je svedena samo na točkastu smještenost unutar pojedinih skladbi, što cijelu stvar čini tek još zanimljivijom. Upravo ti dodiri melodije smanjuju osjećaj više razine prljavštine, koja bendu inače nikako ne bi škodila. Osjećaj zadrogiranosti pritom je stvar koju je nemoguće preslišati. Prvi put nepovratno nalijećemo na taj trag u Alternative Teenage Suicide, gdje u refrenu vokal uz stoner feel riff pokušava uhvatiti vrisak ludila Queens Of The Stone Age u boljim danima. Ako je ta skladba mirisala na stoner koketiranje, sljedeća, King Of The Demimonde, priziva doomovski Black Sabbath riff, no uz nju potentno vrištav vokal ubija svaku pomisao na daljnju sličnost s tim bendom. To Kill A Swan drugi je dokaz nepovratne zaljubljenosti benda u Black Sabbath. Replika riffa uvodne rock n’ roll tresilice Heart Full Of Black u Century Song posjeduje čak i na bluesačkom štosu temeljenu izlaznu gitarsku solažu, dok Dance With The Devil i dalje neumoljivo bolno boksa u lijevim retro punk krošeima. Prirodno akustično zvučeća pratnja u Pleasure In Pain još jednom potvrđuje da bendu blues nije stran, samo što je ovaj put smješten u južnjački “feel”. Dobro jutro, kravlje mukanje!
Kao zanimljivost istaknut ću da se ploča u drugom dijelu smiruje. Dakle, prvi dio ploče primjetno je navijeniji i energetski rastrošan, dok bend u drugoj polovici albuma smiruje konje, no to hrabro kompenzira zavidnim porastom teatralnog ambijenta. Osnovni građevni element tog osjećaja je Last Man Standing, gdje uz autoritativno diletantski vokal dominiraju klavijature, a ploča povrh svega potpuno zaspi na kraju uz zanimljivu replikaciju gitarskog motiva The Animals iz House Of The Rising Sun, u koji bend smješta čak i malo starinske Hammond kozmetike nekakvih Procol Harum (skladba Wampire Waltz) . Bend se u tome majstorski oslanja na vokal koji djeluje moralno slomljeno, obezvrijeđeno, crno i izdašno jeca (s nožem u leđima).
Burning Brides su odlični glazbenici. Djeluju kompaktno, ugođeni na istu frekvenciju, zagriženo i zato istinito. Pritom hrabro spajaju različite glazbene utjecaje i kodiraju ih u vlastitu inačicu glazbenog poimanja. “Leave No Ashes” učvršćuje bend na sceni. Evolucijska je nadogradnja njihova prvijenca, i motivski i atmosferski raznolikija. Bend s njime djeluje još odlučnije, a istodobno, unatoč osjećaju veće kontrole za producentskim kormilom, što se tiče zvuka, koji je nešto precizniji, a ujedno i tvrđi nego na studijskom prvijencu, ni u čemu ne gubi osjećaj roditeljske brige za stvaranje potentnog “rock n’ roll drivea”, u koji unosi uvjerljiv dodir buntovnički dramatične, ali drske neposlušnosti. Ipak, Burning Brides su preslatki za punkere, kompozicijski i ambijentalno prejednostavni za hard rockere i daleko premekani i preveseli za metalce. Debata o tome koliko je neposlušnost, uhvaćena na snimljenu vrpcu, istinita i koliko je članovi benda u stvarnosti žive kroz svakodnevicu u novom tisućljeću, pogotovo uz činjenicu da su Burning Brides primjerice Amerikanci, ne vodi nikamo. Iz nje bi se najvjerojatnije rodila patetika cmizdrave razmaženosti djece bogatih roditelja.
Postava
Dimitri Coats – vokal, gitara
Melanie Campbell – bas-gitara
Jason Kourkounis – bubnjevi
Produkcija
George Drakoulias
Popis skladbi
1. Heart Full Of Black
2. Come Alive
3. Alternative Teenage Suicide
4. King Of The Demimonde
5. Century Song
6. Dance With The Devil
7. Leave No Ashes
8. To Kill A Swan
9. Pleasure In The Pain
10. From You
11. Last Man Standing
12. Vampire Waltz
Trajanje albuma: 45.01
