Autor: Jernej Vene
Mjesto: Beč, Stadthalle
Datum koncerta: 06.06.2010
Broj posjetitelja: 12000
Cijena ulaznice: 75 do 85 €
Austrijsku prijestolnicu posjetio je glazbeni dvojac za koji mogu mirne duše napisati da spada među legendarne. Nakon mnogo godina obnovili su glazbenu suradnju, a njihovo poznanstvo seže u šezdesete godine. Britanski virtuozi, autori i izvođači zasigurno su ikone rock glazbe i živi svjedoci njezina uspostavljanja kao umjetničkog žanra nedavne globalne povijesti.
Gitarist i pjevač Eric Clapton u karijeri koja traje dobrih četrdeset i pet godina osmislio je, snimio i odsvirao hrpu skladbi koje su ga već za života učinile besmrtnim. Pijanist, orguljaš i gitarist Steve Winwood pak je kao njegov dopunjavatelj i često glavni pjevač kroz povijest plodno surađivao kao član Blind Faith ili kao gostujući glazbenik na Claptonovim pločama. Bečki koncert zabilježio je i četrdeset i prvu obljetnicu prvog nastupa sastava Blind Faith, u kojem su 1969. svirali uz basista Rica Grecha i bubnjara Gingera Bakera. Eric Clapton postao je legendaran radom u Bluesbreakersima Johna Mayalla te sastavima Yardbirds i Cream. Spoj bluesa i rocka, obogaćen odličnim sviranjem gitare, činio je temelj njegova izraza u šezdesetima. S godinama, dakako, nije prošlo bez padova, ali imao je dovoljno snage da je i uz pomoć bližnjih i prijatelja iz glazbenog svijeta zadržao visoku razinu stvaranja. Steve Winwood doma je u rocku, blues rocku, jazzu i soulu, a svoju široku načitanost održava vladanjem širokim izborom instrumenata. Počeo je već kao petnaestogodišnji dječak u Spencer Davis Group i zatim brzo sreo Claptona, s kojim je svirao u Eric Clapton’s Powerhouse. Skovani supersastav prvi se put pojavio u postavi Blind Faith, no nakon izlaska prvijenca i nekoliko koncerata njegovi su se članovi razišli. Kroz godine su se Clapton i Winwood mnogo puta susretali i pomagali si, odnosno vraćali glazbene usluge. Gospoda se dakle poznaju iznutra i izvana, a 2007. Eric Clapton organizirao je drugi festival Crossroads, na kojem skuplja sredstva za borbu protiv droga. Pozvao je Winwooda na suradnju, a on je Ericu ponudio sudjelovanje na svojoj ploči Nine Lives. 2008. krenuli su na svjetsku turneju, ulaznice za bečki nastup bile su rasprodane, a nekoliko Slovenaca ipak je dokopalo do njih.
Gospoda Clapton i Winwood stupila su na pozornicu bečke gradske dvorane deset minuta prije osam navečer. Rasprodana dvorana nudila je lijep pogled na šarolik mnoštvo slušatelja svih dobi, s blagom većinom onih iskusnijih po godinama. Osjetilo se da je publika gladna kvalitetnog i pomalo nostalgičnog glazbenog doživljaja. Eric Clapton i Steve Winwood zauzimali su prednji dio pozornice, na kojoj su bili i dugogodišnji Claptonovi suradnici klavijaturist Chris Stainton i bubnjar Steve Gadd, uvježbani basist Willie Weeks te prateće pjevačice Michelle John i Sharon White.
Scena se sastojala od velike pozornice, dvaju video ekrana i moćnog svjetlosnog parka. Zvuk je bio taman dovoljno glasan, a odnosi među instrumentima i glasovima savršeni. I svjetlosna tijela pružala su lijepu pratnju zvučnom doživljaju. Debela dva sata nastupa gospoda su začinila izvrsnim izborom skladbi koje su izvukli iz bogatih karijera, a bilo je i nekoliko poklona majstorima bluesa i Jimiju Hendrixu. Teško je izabrati što predstaviti publici kad imaš na raspolaganju takvu zalihu materijala. Clapton i Winwood svakih nekoliko koncerata preurede izvođene skladbe. Beč je svjedočio trima skladbama s ploče Blind Faith, dvjema J.J. Calea, kojima je novi financijski život udahnuo Clapton, a dvije su bile iz repertoara Winwoodova sastava Traffic. Steve nije zaboravio na solističku stazu, čuli smo ga u hitu While You See A Chance. Poseban naglasak stavili su na Hendrixa, a osobito zanimljiva i blistava bila je duga verzija poznate Voodoo Chile, u kojoj su do izražaja došli svi solisti osim ritam sekcije. Steve Winwood profinjeno je interpretirao klasik Georgia On My Mind i podsjetio na velikana Raya Charlesa. Eric Clapton pokazao je da doista spada među najbolje u svom poslu. Igrajući se mijenjao je gitarske stilove, nekoliko puta zaprepastio munjevitim ubacivanjima koja su pravo suprotno njegovu stilu, kojem kažu slowhand. Zapravo je bluesovskim skladbama udahnuo svježinu koju taj oblik uvijek iznova treba. Kao ravnopravan Winwoodov partner plodno je surađivao pri izvođenju hitova svog kolege te zamjenjivao instrumente koji su nam poznati s ploča. Tako je u instrumentalu Glad iz riznice sastava Traffic domišljato odsvirao saksofonske melodije. Clapton ih je ove godine napunio šezdeset i pet, Winwood je tri godine mlađi, no tako veliku predanost muziciranju rijetko susrećemo, bili na pozornici njihovi suvremenici ili mladež. Publika je bila oduševljena, nakon svake solističke točke dvoranu su potresali burni pljesak. Eric Clapton ne važi za briljantnog pjevačkog interpreta, uvijek i pjeva u registrima koje otpjeva bez napora. I tom je zadatku bio dorastao, a najviše je uvjerio u akustičnom dijelu nastupa, kad su s Winwoodom dočarali nekoliko bluesovskih klasika i neizbježnu Laylu. Možda je netko očekivao da će iz usta gospode čuti nešto više od obvezne zahvale na engleskom i njemačkom, ali u ponedjeljak je glavnu riječ imala glazba. Uostalom, osmijeha i iskričavih pogleda nije nedostajalo ni u publici ni na pozornici.
Energija obiju legendi, uz pomoć iznimno sposobnog ansambla, dočarala je glazbenu povijest posljednja četiri desetljeća. Cijela nam je pozornička ekipa priredila oduševljavajuće poučan glazbeni večer.
Setlista
01. Had To Cry Today 02. Low Down 03. After Midnight 04. Presence Of The Lord 05. Glad 06. Well Alright 07. Tuff Luck 08. While You See A Chance 09. Key To The Highway 10. Midland Maniac 11. Crossroads 12. Georgia 13. Driftin’ 14. How Long 15. Layla 16. Can’t Find My Way Home 17. Gimme Some Lovin’ 18. Voodoo Chile 19. Cocaine 20. Dear Mr. Fantasy (bis)
Galerija slika
