Datum intervjua: 09.11.2008
Lene kosti. Govori li vam to ime išta? Bili su tu kad je heavy metal bio mlad. Pred njihovim energičnim nastupima nekoć su bježali bendovi, jer su Lene kosti svakoga od njih “do gola oljuštile” i pomele s pozornice kad god bi se te večeri zatekli u njihovu društvu na istoj pozornici. Russian Girl je pravo štivo potentnog boogie rocka ukrštenog s petom brzinom stare okoštale heavy metalske arogancije, koju uz čvrstu riffovsku vožnju braće Kavaš u skupini ponajviše utjelovljuje visoko karizmatična pojava pjevača Milana Krušiča.
Odakle sad taj iznenadni skok na “odavno” pokopane Lene kosti, pitat ćete se? Hja, ovog ljeta provirile su iz zemlje i uskočile u novi životni pogon, čija je kruna bio “come back” nastup skupine u ljubljanskim Novim Jaršama, gdje su dečki u postavi braća Marc (gitara) i Giovanni Kavaš (gitara), Janez Dagarin (bas-gitara) i Igor Kremenšek (bubnjevi) slavili 30. obljetnicu osnutka skupine. Na tom događaju nije ostao ravnodušan ni Milan Krušič, koji se te večeri nalazio ispod pozornice na koncertu skupine. Dečki koji su ga primijetili ispod pozornice pozvali su ga da otpjeva skladbu Russian Girl. Krušič se nije dao moliti dvaput i magija se ponovno rodila. Lene kosti su svoje ponovno okupljanje predvođeno pjevačem Milanom Krušičem potvrdile još jednom sredinom listopada 2008. nastupom u Ivančnoj Gorici.
O ponovno otkrivenoj strasti prema nastupanju i pisanju glazbe, pa o svim neotpjevanim radostima koje nam Lene kosti još kako debelo duguju nakon svih tih godina glazbenog mirovanja, razmijenili smo s pjevačem Milanom Krušičem par riječi…
RockLine: Kako je došlo do ponovnog rođenja Lenih kosti?
Milan: Tijekom nastupa u Novim Jaršama. Dečki su na pozornici svirali skladbe sastava Status Quo, ZZ Top, Rolling Stones, a ja sam bio među publikom ispod pozornice. I posve neočekivano s pozornice je stigao poziv da se pridružim dečkima na pozornici i otpjevam skladbu Lenih kosti Russian Girl. Reakcija ljudi bila je burna kad su me vidjeli.
RockLine: Jeste li se prije toga uopće čuli, jeste li znali jedni za druge, jer način na koji se to dogodilo – ti ispod pozornice, oni na pozornici i onda… Taj način zapravo djeluje kao vrlo dobar “boom” scenarij za ovakve i slične “come backove” bendova?
Milan: Naravno da smo se prije viđali. Ali na koncert sam došao samo da ga pogledam i ništa više, unaprijed nije bilo dogovoreno da ću pjevati i da će me zvati na pozornicu usred koncerta. A onda je uslijedio poziv da se pridružim skupini za prvi veći koncert, koji se trebao dogoditi za nekoliko mjeseci. Dečkima je trebao pjevač. Tako sam se skupini na probama priključio već mjesec dana prije tog nastupa. Sve se odvijalo vrlo spontano i odjednom sam se opet našao kod Lenih kosti. Tako smo nastupili na Rulstocku u Stični kod Ivančne Gorice, gdje su ljudi bili vidno oduševljeni nastupom.
RockLine: To je bilo baš u vrijeme kad su The Drinkers organizirali feštu za svojih prvih 15 godina, u listopadu? Milan: Da. U biti The Drinkersa nije bilo, tako da smo na kraju mi odigrali ulogu headlinera. Odsvirali smo 8 komada, uz naše skladbe i obradu Judas Priest Diamonds & Rust, u akustičnoj izvedbi.
RockLine: A što dalje, imate li potvrđenih “špilova”?
Milan: 20. prosinca sviramo u klubu Gromka na Metelkovi u Ljubljani, zajedno u paketu s još dvama bendovima. To će u biti biti naša predpriprema za nastup pred koncertom Grave Digger u Ljubljani, početkom veljače sljedeće godine.
RockLine: Ohoho, pred Grave Digger, čestitke! Kako vam je to uspjelo?
Milan: S Grave Digger nas veže posebna priča. S gitaristom Mannijem Schmidtom veliki sam prijatelj i kad je saznao da sam nekoć bio u skupini, poželio je čuti komade Lenih kosti. Bio je oduševljen i tako nas je pozvao da otvorimo koncert Grave Digger u Ljubljani.
RockLine: Oprosti, Milane, što te prekidam, ali čini mi se da je ovo vrlo važno. Kad si već spomenuo Grave Digger, zanimljivo je. Oni su vaša generacija i smiješno je da Slovenija više nema heavy metal bendova te vaše generacije. Izumrli su. Pomaranča su pod rušom, Turbo također… Napokon ste se ponovno okupile vi, Lene kosti. Smatram da je vrlo važno što ste se opet pojavili, jer ste time vratili kontinuitet rock i metal glazbi u Sloveniji. Metal je kod nas jak, ali ga uglavnom čine bendovi prosječne dobi između 20 i 25 godina. S ponovnom pojavom Lenih kosti scena je opet i zrelija i iskusnija, rekao bih da ste legende…
Milan: Pa, ja Lene kosti baš ne bih svrstao među legende. Jednostavno smo osjetili da nakon tog dugog izbivanja ljudima možemo još štošta ponuditi. U vrijeme naše najveće popularnosti materijal nije bilo tako lako snimiti kao danas. Budući da današnja tehnika taj segment pojednostavljuje, računamo da ćemo u proljeće sljedeće godine izdati ploču. 7 skladbi je starijih, one će biti ponovno odsvirane i snimljene. Dosad su Lene kosti izdale samo kazetu “Park Bar”, i to još s pjevačem Bobijem. Razmišljali smo da te demo snimke dodamo izdanju kao bonus CD.
RockLine: Dakle, kombinacija starog i novog, zar ne?
Milan: Računamo da bismo uz to izdanje dodali i 5 posve novih skladbi. Neka dodam i to da je Manni Schmidt iz sastava Grave Digger izjavio da će rado priložiti nekoliko solaža za naš materijal. U postavu se vratio i originalni bubnjar Igor Kremenšek, čovjek koji se u skupinu učlanio još 1978., jer se bubnjar “Animal” preselio u Australiju.
RockLine: Trebate što više nastupa.
Milan: Normalno. Zasad nemamo puno materijala, tako da nastupamo zajedno u paketu s još po nekoliko bendova na jednom špilu, pa zasad ne možemo nastupati na samostalnim koncertima, ali to će se u proljeće sljedeće godine promijeniti. Inače, već smo dobili pojedinačne ponude iz Hrvatske, npr. Zagreb, pa Osijek. Zatim biker festivali i u Sloveniji i u Hrvatskoj, npr. Umag i Vrsar, a stigle su i ponude za špilove u Srbiji. To bi bili klupski špilovi, četiri špila. Mogu pak već najaviti da smo sljedeće godine pozvani u Stuttgart, gdje ćemo nastupati na jubilarnom koncertu još jednog legendarnog metalskog sastava, čije ime, pak, zasad ostaje tajna.
RockLine: Jeste li već našli novog basista?
Milan: Zasad nam pomaže Davor Kastelec, a inače tražimo nekoga tko bi se trajno pridružio našoj skupini. S Janezom Dagarinom razišli smo se u prijateljskim odnosima, želimo mu sve najbolje. Sjajan je glazbenik i zato se ne usuđujem ni posumnjati da si u budućnosti neće moći naći odgovarajući, vrlo dobar bend. Davora smo pozvali u skupinu i on je taj poziv rado prihvatio. Davor će s nama svirati dok ne nađemo stalnog basista, a vrlo vjerojatno će nam pomagati i u studiju. Možda će morati odsvirati sve bas dionice za novi materijal, ako prije ne nađemo stalnog basista.
RockLine: Kako doživljavaš svoj povratak na scenu ako ga usporediš s prošlim iskustvima Lenih kosti na prijelazu iz osamdesetih u devedesete?
Milan: Golema je razlika. U ono vrijeme bila su tri ili četiri benda. Pritom nije bila riječ o rivalstvu. Bila je to u biti negacija jednih drugih. Sad je pravo malo more bendova na sceni. Svaki od njih ima svoje veze, poznanstva, povezanice. Više je klubova, puno je lakše doći do “špilova”. Razlika je i u tome što ti “internetsko” doba omogućuje da otvoriš “MySpace” stranicu i ljudi te upoznaju. Ne moraš nužno tražiti neki prostor u novinama gdje bi ti posvetili par redaka. Pa kad već spominjem “MySpace”, moram reći i to da trenutno primamo izrazito pozitivne vibracije s područja bivše Jugoslavije, osobito iz Hrvatske, Srbije i Bosne. Posebno iz Hrvatske, i mislim da što se tiče nastupanja Lenih kosti neće biti nikakvog problema. Dakle, ljudi nisu zaboravili Lene kosti.
RockLine: Glazbene niše koju zauzimaju Lene kosti uopće nema, tako da i s te strane imate lijepu prednost na sceni.
Milan: Neki je glazbeni kritičar prije nekoliko godina rekao za Lene kosti da smo jedini bend na svijetu koji je uspio pomiješati grubu formu boogie rocka s heavy metalom i da smo u tome unikatni. S tim se u potpunosti slažem. Nismo ni klasični heavy metal ni boogie rock n’ roll, nego negdje između. Vidi se i to da su oba naša gitarista veliki obožavatelji skupina ZZ Top, Status Quo, AC/DC, a ja sam više usmjeren na “heavy”. Na MySpaceu smo određeni kao n.w.o.b.h.m., jer se držimo te klasične ikonografije. Mi nećemo izmišljati 20-minutne komade. Naše skladbe bit će napravljene na šus, na riff, na paljenje iz prve. I Lemmy iz Motörheada stalno tvrdi da Motörhead nisu metal, nego rock n’ roll, a mi smo boogie heavy metal rock n’ roll.
RockLine: Kako nastaje komad kod Lenih kosti?
Milan: Glazbu napišu braća Kavaš, a stihove donosim ja. Ja također pripremam režiju koncertnih nastupa Lenih kosti, zadužen sam donekle i za scenografiju nastupa. Ja sređujem i više organizacijske stvari, dok su braća Kavaš isključivo u ulozi skladanja glazbe. I sad je u doba interneta opet sve lakše. Lakše se sve dogovoriš što se organizacije tiče, a isto tako vrlo brzo razmjenjujemo zapise glazbenih uzoraka naših novih ideja u mp3 obliku.
RockLine: Dakle, s tobom i Lenim kostima sad se u zraku može osjetiti novi radni zamah, novi elan?
Milan: Definitivno. Unatoč tome što tražimo novog basista, nastaje novi materijal…
RockLine: Pretpostavljam da će prvom izdanju uskoro slijediti novo, posve novi studijski album, bez retrospektivne note, ako smijem naslutiti?
Milan: Da, i kao što sam već rekao. Prvo će izaći album s nekoliko novih skladbi i starijim materijalom. Ako sve prođe po sreći, i po financijskoj strani, skupina će već sljedeće godine u jesen izdati album isključivo s novim materijalom. Dakle, to drugo izdanje trebalo bi donijeti onu ploču koja će biti pravi odraz onoga što ponovno ujedinjene Lene kosti u ovom trenutku jesu i odraz glazbenog stila koji trenutačno osjećamo. Dakle, ona prava ploča.
RockLine: Bi li još što dodao za kraj?
Milan: Zapravo ne. Samo to da nas ljudi ne propuste 20.12.2008. na koncertu u klubu Gromka u Ljubljani, kao ni pred Grave Digger, u veljači 2009., također u Ljubljani.
Galerija slika
