Autor: Peter Podbrežnik
Mjesto: Teatro Comunale / Vicenza / Italija
Datum intervjua: 08.04.2011
Peter Hammill, legendarni pjevač i skladatelj, povremeno i gitarist, pijanist, pjesnik, pisac te prije svega filozof, koji je svjetsku slavu stekao kao duša progresivnorockovskih velikana Van Der Graaf Generator, ne treba nikakvo posebno, dodatno predstavljanje. Svatko tko se barem jednom u životu našao u čudesnom svijetu progresivnog rocka i eksperimentalne glazbe uopće, zna da je riječ o jednom od najunikatnijih i najplodnijih umjetnika na području rock glazbe, koji je u dotadašnjoj karijeri snimio već više od dvadeset i pet, uglavnom stilski potpuno raznolikih, studijskih albuma.
Iako je riječ o svestranom umjetniku, Hammill je najveće poštovanje ljubitelja eksperimentalne glazbe stekao kao fantastičan pjevač, obdaren posve unikatnim vokalom iz kojeg se cijelo vrijeme zrači osebujan karizma. Za njegovo pjevanje karakteristična je dramatična i često brza izmjena visokih i niskih registara, povremeno začinjena obilnom dozom teatralnosti. Njegovo najveće bogatstvo ipak leži u izrazito živopisnom izražavanju raznolikih i do krajnosti proživljenih emocija. Slušatelja može, primjerice, temeljito uzbuditi brutalnim, ali pomno kontroliranim urlicima, a već u sljedećem trenutku nježnim, gotovo anđeoskim falsetom ganuti do suza. Upravo zbog tih osobina već četiri desetljeća ubraja se u sam vrh najcjenjenijih pjevača u progresivnom rocku.
Rockline:Pozdrav, gospodine Hammill. Velika mi je čast što mogu razgovarati s vama. Prvo nas zanima jesi li zadovoljan tijekom turneje posvećene predstavljanju tvog izvrsnog novog albuma “A Grounding in Numbers”?
Peter Hammill: Vrlo sam zadovoljan. Naravno, na turneji ne izvodimo samo materijal s novog albuma, nego i brojne stvari s prethodnika “Trisector”, a i neke starije. Svake večeri malo promijenimo set listu. U svakom slučaju izvodimo četiri do pet stvari s “A Grounding in Numbers”. Još jednom mogu naglasiti da sam jako zadovoljan tijekom turneje.
Rockline: Kako bi opisao stvaralački proces iza “A Grounding in Numbers”?
Peter Hammill: Mogao bih reći da je snimanje bilo izmjena vrlo sporih i vrlo brzih razdoblja. Najprije smo članovi grupe osmislili zvučne skice i razmijenili ih međusobno. To je trajalo otprilike dva ili tri mjeseca. Zatim smo konačno u jednom tjednu snimili instrumentalne podloge. Sve je bilo vrlo intenzivno, jer prije toga nismo imali pravu predodžbu o tome što stvaramo. Potom su slijedila dva odnosno tri mjeseca individualnih dosnimavanja i međusobnog razmjenjivanja zvučnih datoteka. Nakon toga je napokon stigao zvučni miks tonskog inženjera Hugha Padghama, što je trajalo tri tjedna. Na kraju se sve skupa jako ubrzalo. Dakle, bilo je sporo, brzo, sporo. Vrlo zanimljiv posao.
Rockline: Koje su ti skladbe s novog albuma najdraže?
Peter Hammill: Ja osobno album radije promatram kao cjelinu, a ne kao pojedinačne skladbe. Od samog početka imali smo ideju da treba sadržavati puno različitih stvari. U svakom slučaju na njemu ima mnogo raznolikih stvari, ako krenemo od uvodne “Your Time Starts Now” pa do, primjerice, završne “All Over the Place”, koje su međusobno udaljene sto milja. Ukratko, gledam na njega kao na cjelinu, a ne kao na skup pojedinačnih tvorevina.
Rockline: Mnogi naslovi tvojih skladbi, kao i sami tekstovi, nadahnuti su znanstvenom fantastikom. Odakle potječe takvo oduševljenje znanstvenom fantastikom?
Peter Hammill: Danas ne pišem toliko tekstova usmjerenih na znanstvenu fantastiku kao nekad, ali nekad, davno u sedamdesetima, sve je to bilo doista uzbudljivo. Svi članovi grupe tada smo rado u velikim količinama čitali znanstvenofantastične knjige i tako su određeni utjecaji dospjeli u tadašnje tekstove.
Rockline: Možeš li izdvojiti svoje najdraže albume Van Der Graaf Generator?
Peter Hammill: Svi su međusobno različiti. U svakom slučaju, kao albume koji su zacementirali zvučni smjer grupe posebno bih izdvojio “Pawn Hearts” i “Godbluff”. Prema njima imamo poseban odnos. U modernom razdoblju “Trisector” i “A Grounding in Numbers” predstavljaju praktički posve drukčiju grupu. Svaki put kad radiš na novom albumu želiš stvoriti nešto novo, ali povijesno gledano, za naš najvažniji album morao bih se odlučiti između prethodno spomenutih albuma iz sedamdesetih.
Rockline: U kojem si trenutku odlučio da ćeš postati profesionalni glazbenik?
Peter Hammill: Glazbu sam želio stvarati kad sam imao 16 do 18 godina. Ali u to vrijeme, od 1966. do 1967., takva ideja nije se činila kao realna mogućnost ni za koga od nas. Odluka za profesionalni put sazrela je otprilike pet godina kasnije i stigla je kao neka vrsta iznenađenja, ali i privilegija da cijelo životno razdoblje mogu posvetiti stvaranju glazbe. Toga tada, krajem šezdesetih, doista nisam očekivao.
Rockline: U Italiji ste oduvijek bili među najpopularnijim progresivnorockovskim grupama? Zbog čega mišljete da Talijani više cijene vašu glazbu u usporedbi sa svojim europskim susjedima?
Peter Hammill: Kad smo prvi put stigli u Italiju, 1972., doista smo imali veliku sreću. Stigli smo u vrijeme kad je publika bila vrlo naklonjena koncertnim nastupima stranih grupa. Uz to, bili smo jedna od prvih, ako ne i prva grupa, koja je prije toga svirala po Velikoj Britaniji i sjevernoj Europi, a onda došla i ovamo. Mislim da naklonost talijanske publike proizlazi iz toga što se unutar naše glazbe može zamijetiti određen teatralno-operetni aspekt. Doista smo imali sreće što smo stigli u pravo vrijeme na pravo mjesto. Talijanska publika bila je spremna za nas, a mi smo bili spremni za njih. Takav odnos zadržao se sve do danas.
Rockline: Molim te, reci nam kako je tekla suradnja s Robertom Frippom (legendarnim gitaristom grupe King Crimson) na trećem i četvrtom albumu Van Der Graaf Generator?
Peter Hammill: Sve je bilo vrlo brzo, jer je podlogu za određenu skladbu čuo samo jednom i već iz prvog pokušaja odsvirao svoj dio. Robert je sudjelovao i na mom solo prvijencu “Fool’s Mate”, a kasnije sam mu uzvratio uslugu na njegovom solo prvijencu “Exposure”, koji je nastajao u New Yorku. Na oba albuma bila je riječ o istom stvaralačkom pristupu s njegove i moje strane. Posve je drukčije kad si član benda nego kad si povremeni glazbenik, jer uzimaš si više vremena za diskusije i tako se mnogo više posvetiš vlastitim skladbama. Povremeni glazbenik doprinese dodatnu, posebnu začinsku notu, ali onda i odmah ode.
Rockline: Kakva vezivna sila drži grupu na okupu nakon svih tih godina? Čini se da je svaki vaš sljedeći album od ponovnog okupljanja 2005. nadalje bolji od prethodnog.
Peter Hammill: Hvala ti. Potpuno se slažem s tim. Mislim da smo nakon što smo postali trio 2006., to jest kad se oprostio David Jackson, odjednom imali neku vrstu odgovornosti prema samima sebi i prema imenu Van Der Graaf Generator da priču nastavimo na još snažniji način. To je bila jedna alternativa, a druga je bila reći ‘to je to’ i oprostiti se riječima, znate, ponovno okupljanje bilo je lijepo, ali ‘to je to’. Moram reći da je za sve nas bilo iznenađenje što se završilo kako se završilo, ali završilo se kako se završilo. Mislim da smo se zbog prirode stvari osjećali snažnije u vezi s tim i tako je stigla motivacija. Sve što smo stvorili novo htjeli smo gurnuti još za stepenicu dalje, osobito zato što smo željeli zvučati kao moderna grupa umjesto kao tribute to Van Der Graaf Generator band, kako smo djelovali tada, pri ponovnom okupljanju. Željeli smo u što kraćem vremenu stvoriti što više novih skladbi. Naravno, djelovanje u obliku trija prilično je drukčije. Gotovo nikad ne razmišljamo u stilu: ovo je stara skladba, ovo je nova skladba, ova skladba je s albuma “Trisector”, jer je riječ o zajedničkoj DNK. Takav način razmišljanja onaj je koji vodi naš stvaralački proces.
Rockline: Jeste li vi članovi grupe još uvijek u kontaktu s Davidom Jacksonom (bivšim, dugogodišnjim saksofonistom i flautistom)?
Peter Hammill: S Davidom nisam razgovarao već nekoliko godina.
Rockline: Imaš li kakve posebne planove u vezi sa svojom samostalnom karijerom? Možemo li uskoro očekivati novi solo album?
Peter Hammill: Zapravo, upravo u ponedjeljak namjeravam započeti sa snimanjem novog albuma (smijeh). Naravno, ne mislim ozbiljno da ću započeti sa snimanjem već sljedeći ponedjeljak, nego će se to dogoditi odmah nakon kraja ove turneje. Već imam podosta novih ideja koje će doći u obzir za realizaciju u roku od tri mjeseca. U svibnju namjeravam imati i nekoliko samostalnih nastupa. Trenutačno su mi lijeva i desna ruka namijenjene dvjema različitim stranama istog posla.
Rockline: Čemu se možemo nadati uz neizbježnu 50. obljetnicu VDGG-a?
Peter Hammill: Još ne znamo (smijeh). Jedna od pozitivnih osobina trenutačne verzije grupe jest da spontano snimamo, putujemo na turneje i tako dalje. Trenutačno već otprilike znam kad ću izdati novi solo album, dok još ne znam kad će doći vrijeme za sljedeći VDGG album. Pretpostavljam da će, ako ikad doista na poseban način obilježimo naš opstanak, to biti tako da ćemo gledati naprijed, a ne unatrag. Trenutačno doista još ne znam kako će ispasti.
Rockline: Čime se najradije baviš kad nisi na turneji ili ne stvaraš novu glazbu?
Peter Hammill: Puno radim. Naravno, kao i svatko, živim i običan život i bavim se prilično svakodnevnim stvarima, kao što su, primjerice, porezi. To što si glazbenik ne znači da svakodnevna uobičajenost jednostavno nestane. Volim gledati prijenose utakmica, osobito ragbija i kriketa. Otprilike tako izgleda moj život.
Rockline: Jesi li ikad bio u Sloveniji, odnosno namjeravaš li je ikad posjetiti?
Peter Hammill: Ne, kod vas nikad nisam bio, ali tko zna što će donijeti budućnost.
Rockline: Zadnji smo te put vidjeli kako nastupaš ljeti 2009. u Trstu. Sjećaš li se još tog nastupa?
Peter Hamill: Naravno da ga se dobro sjećam. To je doista bio prekrasan prizor, odličan izbor izvedbi, fantastična atmosfera, a bio je i posljednji čin prijašnje turneje.
Rockline: Imaš li možda kakvu posebnu poruku za naše čitatelje?
Peter Hammill: Okolnosti su nepoznate, ali ako bi postojala ikakva mogućnost, rado bismo došli svirati i u vaš kraj, a dotad veliki pozdrav brodu Ruby.
Rockline: Hvala lijepa, gospodine Hammill. Bila mi je velika čast razgovarati s vama. Puno uspjeha na preostalim datumima turneje!
Peter Hammill: Hvala lijepa. Bilo mi je zadovoljstvo.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Kako je bilo na koncertu Van Der Graaf Generator, 08.04.2011. u Vicenzi (Teatro Comunale), možete pročitati OVDJE.
Galerija slika
