Izvođač: Rammstein
Izdavač: Universal Music Group
Izlazak: 2009
Trajanje: 46:06
Ocjena: 3.5/5
Kad čovjek čuje novi Rammstein album, šesti za redom, “Liebe Ist Für Alle Da”, jednostavno ne može vjerovati da su između njega i prethodnog “Rosenrot” (2005.) prošle četiri debele godine. Iz toga već možeš zaključiti da se Rammstein u tom razdoblju zapravo nisu ni za dlaku promijenili.
I “Liebe Ist Für Alle Da” nosi sve zaštitne i prepoznatljive Rammstein znakove, zahvaljujući kojima su dečki postigli tako veliku i masovnu popularnost. Osobito na tlu rodne Njemačke i okolnih država. Teutonska narav! Bez kočnica. Morbidna, mračna atmosfera. Neka divljačka vrsta humora, iza kojeg stoji letenje piljevine pravih švapskih “drvosječa”. Primitivan pristup, ali pristup koji uvijek pogodi točno u sridu i postiže svoju svrhu.
Masivni zvučni zid režećeg riffanja, koji u tren oka zgrabi i prodrma slušatelja za uši, opremljen ambijentalnim klavijaturama, jednostavnim ritmovima, često potkrijepljenim ritamskim uzorcima koji određuju potpunu preciznost. Pozor! Iza svega stoje Nijemci, a Nijemci uvijek vole ispravno namještene kazaljke na ručnim satovima. Preko svega toga razlijeva se jednodimenzionalno baritonsko brundanje, recitiranje, diktiranje, svakako na njemačkom. Upotreba bilo kojeg drugog jezika uz glazbeno aranžiranje kakvo poznaju Rammstein vodila bi naime samo u blijedilo i razvodnjavanje svih zaštitnih znakova ove skupine. Interpretacija vokala je dakako i ovaj put onaj element sastava koji mu donosi pobjedničke bodove prepoznatljivosti, zanimljivosti i preuzima svu pozornost albuma.
Rammstein ostaju minimalisti koji promišljeno škrtare s tonalitetima. Išta više omekšalo bi njihovu opću prisegu dominaciji riffovskog tokarenja. Važan čimbenik koji razbija tu škrtost, makar vlastitom škrtošću, jest upotreba klavijatura. U tom je elementu moguće primijetiti minimalan zvučni odmak u odnosu na prethodne albume. Naime, klavijature nude najviše varijabilnosti u svojoj upotrebi u cijeloj Rammstein karijeri. Iako djeluju u prilog jezgrovitosti trikova minimalizma, moguće je primijetiti posezanje za različitim pristupima među pojedinim skladbama. Više nego ikada. No to ni u čemu ne donosi revolucionarni prijelomni trenutak zvuka i stila skupine. Primjerice, u Haifisch je snažno primjetna komponenta simfonijskih aranžmana, dok je u brzo podmitljivoj eskapadi Pussy jasno izražena svijest o sintetiziranju, koja duguje eri new wavea osamdesetih. Potonja svojim arenskim napjevom refrena u potpunosti postiže svoju svrhu izrađenog hita, koji se odmah podkožno useli u svijest slušatelja.
Budući da Rammstein nikada nisu spadali među dobre glazbenike, pogotovo kad uzmemo pod povećalo njihovo tehničko znanje, njihova je glazba snažno ovisna o uspjehu koji moraju postizati stvaranjem karakteristične i prepoznatljive atmosfere. Tako aranžmani pjesama ne uspijevaju uvijek udovoljiti optimalnom iskorištenju stvaranja te atmosfere. Zato skladbe i na novom albumu u kvaliteti variraju. Prilično je površna u tom pogledu osobito Roter Sand, gdje dodano zviždanje, kao efekt koji prije smeta nego oduševljava, podsjeća na to da njemački pristupi minimalizmu znaju katkad biti baš “seljački” plitki. Morbidni humor divljačke satire, koji postiže primjerice prodorno baritonsko rikanje vokala u skladbama B********, Mehr ili Wiener Blut, spretno iskorištava adut šok elementa, koji prikriva površno aranžiranje pojedinih vodećih motiva. Ponovno su tu i pobjedničke skladbe, gdje moćno udaranje i pulsiranje orijaških, čeličnih tvorničkih klipova po stremenima stvara onaj karakteristični zarazno grabežljivi dodir koji izaziva naježenost. Takav je primjerice otvarajući Rammleid, kojeg potkrepljuje nastavak s Ich Tu Dir Weg i osobito Waidmanns Heil (iznimno intenzivan slijed početnog dijela albuma). Pa već spomenuta Pussy, gdje su podrugljivo upotrijebljeni engleski stihovi kroz prizmu njemačkog recitala. Zamisli da liku “Terminatora” s ugrađenim mikročipom Schwarzeneggerove zvučno-vokalne matrice naraste upotrebljiv robotski spolni ud (lik pravog “porno klade”, dakle). Skupini uspijeva zadržati taj domet razvoja visokog intenziteta albuma i s agresivno shizofrenim napadom naslovne skladbe.
Rammstein ostaju pravi zajebanti, koji većinu stvaralačke inspiracije crpe iz perverzija bogate seksualne mašte i u toj priči i s novim albumom izlaze kao pobjednici. Šok element je opet optimalno implantiran i kao glavni kreator masivne morbidne atmosfere učinkovito nadmašuje rupe u aranžiranju i pristupima koje povremeno može donijeti minimalizam. Rammstein i s novim albumom ostaju vjerni svojoj propovijedi i ne odmiču se u tom pogledu od energije albuma “Mutter” (2001.), “Reise, Reise” (2004.) ili “Rosenrot” (2005.). A takve ih vjerna baza obožavatelja najviše voli. Zato pristup skupine ostaje svjež i na albumu “Liebe Ist Für Alle Da”, jer je unikat svojstven samo toj skupini. Po toj logici ne bi se smio mnogo mijenjati ni ubuduće.
Postava
Till Lindemann – vokal
Richard Z. Kruspe – gitara, prateći vokal
Paul Landers – gitara, prateći vokal Christian Lorenz – klavijature, programski uzorci
Oliver Riedel – bas gitara
Christoph Schneider – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Jacob Hellner & Rammstein
Popis skladbi
1. Rammlied (5:20)
2. Ich tu dir weh (5:02)
3. Waidmanns Heil (3:33)
4. Haifisch (3:45)
5. B******** (Bückstabü) (4:15)
6. Frühling in Paris (4:45)
7. Wiener Blut (3:53)
8. Pussy (4:00)
9. Liebe ist für alle da (3:26)
10. Mehr (4:09)
11. Roter Sand (3:59)
