Izvođač: Oldfield, Mike
Izdavač: Virgin Records
Izdanje: 1984
Trajanje: 41:21
Ocjena: 4/5
Nakon što je Mike Oldfield na prethodnom albumu (Crises – RockLine recenziju pročitaj OVDJE) imao dva velika hita (“Moonlight Shadow” i “Shadow on the Wall”), pokušao se vratiti na sličan način i nastavio trend koji je zacrtao prethodnim albumima. Dakle, opet je riječ o sve većem broju melodija koje miluju uho, dok se minutaža ambicioznijih skladbi nezaustavljivo skraćuje.
Za novi pothvat gospodin si je sagradio studio na nadmorskoj visini od 2000 metara, s pogledom na Ženevsko jezero. Naravno, i u samom se materijalu osjeti da je napunio baterije, jer su pjesme doista nabijene pozitivom i optimističnim pogledom na svijet. Oldfield je ovaj put želio što manju postavu, jer pjesme nije htio previše ukrašavati, nego je želio prikazati bit svoje glazbe. Tako je pozvao samo dvoje vokala (Maggie Reilly i Barry Palmer) te već legendarnog bubnjara Simona Phillipsa.
U prvom dijelu albuma majstor nam servira sedam simpatičnih pop poskočica, među kojima je teško odrediti favorita. Moglo bi se reći da je Mike u to vrijeme polako već počeo napuštati dulja ostvarenja, no svojim je izvanrednim osjećajem za pjevnost uspio stvoriti doista fine pjesmice. Jedna od njih je i “To France”, pjesmica s keltskim motivom koja priča priču o škotskoj kraljici Mary. “To France” postala je i neslužbena himna mađarske reprezentacije u dodatnim kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo 1998. u Francuskoj (posebno refren “Never going to get to France”). “To France” postala je jedan od Mikeovih najvećih hitova i još se danas mnogima zaglavi u uhu i uzrokuje mnoge neprospavane noći jer jednostavno neće otići. Naravno, glavna zvijezda na ovoj skladbi je Maggie Reilly, koja se brine i za sve ostale vrhunce među vokalnim trenucima na albumu. I pjevač Barry Palmer, koji s Reilly dijeli vokalne dužnosti, bio je pravi izbor i dokazuje da Oldfieldov odabir nije bio plod nekih sumnjivih poslovnih transakcija.
“The Lake” je skladba koju je Mike posvetio tadašnjem boravištu uz švicarsko jezero. Obilježavaju je munjeviti prijelazi iz nježnih eteričnih dijelova u brze i vesele melodije, u kojima posebno prednjači Mikeova pjevajuća gitara. Opet je riječ o tipično, po oldfieldovski dobro zamišljenoj skladbi, punoj nepredvidivih preokreta i raznih raspoloženja.
Iako je Oldfield sa svojom višeslojnom instrumentalnom osobnošću, u kojoj praktički za cijelu zvučnu sliku pobrine sam, nedvojbeno uvijek zvijezda svojih albuma, ovaj je put uz njega u svjetlu reflektora bila i Maggie Reilly, koja je posljednji put dala opsežniji doprinos glazbi Mikea Oldfielda, jer ju je kasnije koristio sve manje. Kad bi mogao zamisliti glas sirena koje su pokušale zavesti Odiseja, u glavi bi imao upravo opojni vokal ove škotske pjevačice, koja te ne može ostaviti ravnodušnim i običnu melodiju može pretvoriti u božansko iskustvo.
Discovery je novi dobar uradak u Oldfieldovoj povijesti, kojem ipak malo nedostaje kompozicijske drskosti, a za to je zacijelo kriva diskografska kuća Virgin koja ga je usmjeravala u tom smjeru. Naravno, i njegove su pop pjesme vrijedne svake pohvale, pogotovo kad se sjetimo doprinosa slatkog glasa Maggie Reilly, no ljubav prema tim pjesmama brže prođe nego prema onim dotjeranijima. Ipak, riječ je o odličnom izdanju, punom pravih Oldfieldovih elemenata – zasanjanih gitara, nježnih klavijatura, melodičnih i ambijentalnih trenutaka, odličnih vokala i još ponečega. Ne dopusti da te smeta nešto veća pristupačnost materijala, jer ipak je riječ o jednom od boljih pop albuma u povijesti glazbe uopće.
Postava
Mike Oldfield – električna, akustična, bas gitara, mandolina, sintisajzeri
Maggie Reilly i Barry Palmer – vokal
Simon Phillips – bubnjevi
Produkcija
Mike Oldfield i Simon Phillips
Popis skladbi
1. To France
2. Poison Arrows
3. Crystal Gazing
4. Tricks Of The Light
5. Discovery
6. Talk About Your Life
7. Saved By A Bell
8. The Lake
